11 mogućnosti koje vode do pobjede u mentalnom ratu

Sovjetski "Zimski rat" (1939.-40.), ali definitivno i zaustavljanje JNA od strane hrvatske vojske 1991. godine jesu, poput mnogih drugih primjera, pokazali kako ideja da se samo pomoću grube sile može pobijediti jest jako smiješna pretpostavka, koju zagovaraju naivni i arogantni. Povijest nam je dosljedno pokazala kako su bitke koje se vode u carstvu uma - ono što u konačnici diktira ishod svakog sukoba.

Varljivo uvjerenje kako je nadmoćna vatrena moć ključ trijumfa, na kraju je dovelo do bezbrojnih poraza i dugotrajnih okupacija. Podsjeća nas kako su inteligencija i odlučnost vodeći principi koji istinski odlučuju u svakoj kampanji.

Najkritičnija bitka s kojom ćemo se ikada suočiti, nije protiv nekog vanjskog neprijatelja, već unutarnja borba koja bjesni u našim vlastitim umovima. Ovo mentalno bojno polje jest okosnica uspjeha u svim aspektima života, to je stvarnost koja se, uglavnom, poprilično zanemaruje. Nekoliko pojedinaca posjeduje znanje i vještine za obranu od zlih psiholoških napada, koji potkopavaju sam njihov bitak. Ne može se precijeniti važnost mentalne samoobrane, osobito u kontekstu tajnog hladnog rata, koji se generacijama vodi protiv stanovništva.

Ovo psihološko pokoravanje, maskirano kao napredak, namjerni je pokušaj kako bi se razbila naša odlučnost, nasljeđe, vjera u sebe, samopouzdanje i integritet. Moćna elita, majstori psihološke manipulacije, shvaćaju kako je najučinkovitija strategija za pobjedu natjerati neprijatelje neka se predaju, prije nego što bitka uopće počne.

Zapadnjaci su godinama sustavno uvjetovani neka se odreknu svoje unutarnje snage, neka predaju svoju mentalnu autonomiju, čime se gotovo sigurno osigurava poraz kada dođe do fizičkog sukoba. To je pametna taktika - ona koju su tirani koristili kroz povijest, koju bi bilo dobro prepoznati i oduprijeti joj se.

Umjetnost psihološke manipulacije glavna je stvar korumpiranih vlada, koje je koriste poput precizno izrađenog oružja za podjarmljivanje i kontrolu vlastitih građana. Oni prodaju svoju otrovnu propagandu koristeći "psiops", eufemizam za namjerno širenje laži, poluistina i prijetnji osmišljenih da usade strah, zbunjenost i poslušnost. Cilj je orkestrirati kolektivni emocionalni odgovor koji služi interesima vladajuće elite, dok se istovremeno slama svaki privid neslaganja sa njima, ili otpora.

U rukama despotskih režima, psiholozi su moćno oruđe za masovnu manipulaciju, koja je stručno osmišljena neka izazove određenu reakciju stanovništva, kako bi natjeralo ljude neka nesvjesno rade protiv vlastitih interesa, sve dok vjeruju kako se bore za plemenit cilj. Ironija jest kako su te vlade, koje tvrde da predstavljaju narod, u stvarnosti gospodari psihološkog ratovanja. Oni koriste svoju moć za prevariti, podijeliti i osvojiti.

NEMOJTE SE BOJATI HIPOTETIČKIH KONFLIKTA
Prastara taktika izazivanja straha glavna je stvar totalitarnih režima, koja se koristi za slamanje duhova onih koji se usude oduprijeti njihovoj opresivnoj vladavini. Osvajačke vojske i birokracije dugo su koristile strategiju preuveličavanja svoje snage i brojnosti kako bi utjerale strah u srca svojih budućih podanika.

Genghis Khan, zloglasni vojskovođa, usavršio je ovu vještinu, koristeći kombinaciju izmišljenih prijetnji i brutalnog nasilja, kako bi zastrašio regije i natjerao ih neka se pokore. Njegova reputacija, često više mit nego stvarnost, bila je dovoljna kako bi potaknula mnoge neka se predaju bez borbe.

Danas, aktivistima protiv kriminalnog establišmenta, strah od kampanja nije stran. Upozorenja dolaze sa svih strana, često od "zabrinutih" strana koje tvrde kako su napori uzaludni, kako mi sami sebe činimo metama svemoćnog globalističkog stroja.

Časte nas pričama o F16, NSA bazama podataka, vojnicima bez empatije - sve zbog toga kako bi usadili osjećaj beznađa i očaja. Njihov cilj je odvratiti nas od našeg cilja, natjerati nas neka budemo opsjednuti hipotetskim opasnostima koje mogu, ali i ne moraju postojati. Nadaju se uzgoju kulture kukavičluka, gdje je samo nagovještaj moguće opasnosti, dovoljna za to da bi nas paralizirala, kako ne bismo reagirali, odnosno kako bi nas uljuljkala u neaktivnosti.

Ali, ne smijemo nasjesti na ovu taktiku. Moramo ostati laserski usredotočeni na naš cilj, nesputani uočenom snagom našeg neprijatelja, bilo stvarnog ili izmišljenog.

Prepreke koje nam stoje na putu, uključujući provoditelje globalističkog sustava, samo su prepreke koje treba prevladati. Moramo ići naprijed, neustrašivi, nikada ne izgubiti iz vida naš cilj.

Jer, kada se suočimo sa svojim strahovima, umjesto da im dopustimo neka nas progutaju, možemo se doista početi mijenjati.

ODOLJEVANJE MAMCIMA OSOBNIH OMETANJA
U ne tako davnoj prošlosti, istočnonjemački Stasi koristio je opaku taktiku poznatu kao "Zersetzung" - namjeran i podmukao pokušaj potkopavanja stabilnosti disidenata, manipuliranjem njihovim osobnim životima. Ova strategija uključivala je proizvodnju svakodnevnih neugodnosti, proizvodnju međuljudskih sukoba, proizvodnju kaosa - kako bi se pozornost skrenula s većih problema. Konačni cilj Stasija bio jest odvratiti pažnju i oslabiti one koji su se usudili osporiti njihov status quo.

Idemo naprijed, do današnjeg dana, kada se čini kako se nije mnogo toga promijenilo. Danas smo isto bombardirani osobnim vatrenim olujama, prirodnim i proizvedenim, koje prijete progutati svaki naš budni trenutak. Ove distrakcije, bilo da se radi o "rodnim problemima", političkim raspravama, ili invaziji na privatnost - često se koriste kao alati manipulacije od strane onih na vlasti. Mi prečesto nasjedamo na to – dopuštajući sebi neka nas skrenu s pravih problema, i istinskih misija.

Ali, istina jest kako bi naši osobni životi i životne drame trebale izblijediti vezano uz veću borbu za slobodu. Misija – probuditi javnost, prekinuti indoktrinaciju masa, (ako je potrebno) i fizički ukloniti elite s vlasti – od iznimne je važnosti. Sve što stoji na putu te misije – uključujući obitelj i prijatelje koji su izmanipulirani neka nam stanu na put – treba odbaciti bez razmišljanja.

Lako se zaokupiti sitnicama našeg svakodnevnog života, dopustiti neka nam skrenu pažnju sa sjajnim predmetima i jakim svjetlima - koja su usmjerena u našem smjeru. Moramo se oduprijeti porivu da budemo skrenuti s puta, da budemo izmanipulirani, te da nam se odvrati pažnja sa stvarnih problema.

Moramo ostati usredotočeni na misiju, bez obzira na osobne "vatrene oluje".

POKAZATI HRABROST KADA NAS POKUŠAJU TLAČITI
Zapanjujuće je, zaista zapanjujuće, koliko disidenata i boraca za slobodu izgleda zatečeno kada se nađu na nišanu sustava. Zar nisu shvatili rizike kada su ušli u ovu bitku? Jesu li doista vjerovali kako će put do slobode biti lak, bez poteškoća i odricanja?

Istina jest da svaki sukob protiv većeg, nemilosrdnog i nemoralnog protivnika mora biti pun opasnosti i poteškoća. Podrazumijeva se kako će se naši životi biti preokrenuti, kako će naš mir i udobnost biti uništeni, te kako možda nećemo preživjeti da vidimo plodove svoje borbe.

Ali, to je cijena koju moramo biti spremni platiti u borbi za istinu i slobodu. Jer, ulozi su postali previsoki, budućnost je previše neizvjesna  da bismo dopustili neka nas zastraše potencijalni rizici i teškoće.

Moramo prihvatiti rizik, te čineći to, prihvatiti bol i žrtvu koja dolazi s njim. Moramo biti spremni hodati kroz vatru, izdržati teškoće i patnju, kako bismo postigli svoje ciljeve.

Jer, istina jest kako je osobni rizik od male važnosti u usporedbi s važnošću istine i budućnosti našeg društva. Ako želimo imati ikakvu nadu u uspjeh, moramo biti spremni prihvatiti ovaj rizik i staviti sve na kocku; učiniti se metom i boriti se svakim djelićem našeg bića.

Dakle, sljedeći put kada oklijevate, u strahu od rizika i poteškoća koje dolaze, zapamtite ovo: osobni rizik je od male važnosti u usporedbi s važnošću istine i budućnosti našeg društva. Prihvatite rizik, prihvatite bol i borite se svom snagom. Jer, samo tako se možemo nadati kako ćemo izaći kao pobjednici u borbi za istinu i slobodu.

ODOLJETI PRIVLAČNOSTI "DAROVA" VLADE
Tirani dugo prepoznaju moć darovanja – obećanja nečega za ništa – kao sredstvo kod zavođenja stanovništva i učvršćivanja vlasti. Od obećanja novih radnih mjesta i bolje infrastrukture, do besplatnog zdravstvenog osiguranja i mobitela - ti takozvani "darovi" imaju visoku cijenu - onu koja je često skrivena iza vela oporezivanja i inflacije.

Ovi darovi nisu djela velikodušnosti, već proračunati potezi, kojima se želi kupiti lojalnost i poslušnost ljudi. Prečesto nasjedamo na to – dopuštamo neka nas zavedu obećanja besplatnih dobara i usluga, i pritom žrtvujemo svoj individualizam i samopoštovanje na oltaru birokratskih velikodušnosti.

Ali, istina jest kako ne postoji nešto poput besplatnog ručka. Svaki dar koji nam je dala vlada ima svoju cijenu – cijenu koja je često skrivena od pogleda - no, cijenu koja nije ništa manje stvarna. Bilo kroz povećano oporezive ili učinaka inflacije, mi smo ti, koji u konačnici, plaćamo za te takozvane "darove".

Pa ipak, unatoč toj činjenici, i dalje dopuštamo neka nas zavede privlačnost vladinih milostinja. Dopuštamo biti kupljeni i plaćeni, žrtvujući pritom svoja načela i vrijednosti.

Moramo odoljeti ovom iskušenju. Moramo zapamtiti kako su jedino blago koje vrijedi imati, upravo naš individualizam i samopoštovanje – upravo one stvari koje tirani nastoje uništiti.

Dakle, sljedeći put kada vam državni dužnosnik ponudi nešto na "dar", budite sumnjičavi - budite vrlo sumnjičavi.

Zapamtite kako miš nije razumio zašto je sir besplatan.

IZDRŽITE PRED OSOBNIM NAPADIMA
U borbi protiv dezinformacija i propagande vrlo je lako zaglibiti u blatu osobnih napada i ismijavanja. Ali, istina jest kako bi naš osobni ponos i ego trebali biti najmanja briga. Jer, nije u pitanju naša vlastita vrijednost, već sama budućnost našeg društva.

Prečesto dopuštamo da nas sitne uvrede i udarci protivnika skrenu s puta, tu gubimo dragocjeno vrijeme i energiju na vlastitu obranu, umjesto da se usredotočimo na problem koji je pred nama. Istina jest kako ovi napadi nisu ništa drugo nego skretanje pozornosti – namjerni pokušaj kako bi se naša pozornost skrenula s pravih problema - na nas same.

Ne smijemo dopustiti ometanje. Ne smijemo dopustiti da nas nekakve nagrade i obećanje osobne slave (pogotovo strah od javnog ismijavanja) skrenu s pravog puta. Umjesto toga, moramo se čvrsto suočiti s tim napadima, neka nas ne pokolebaju mišljenja drugih, te se umjesto toga usredotočimo na zadatak koji imamo.

Nije u pitanju naša vlastita vrijednost, nego budućnost našeg društva i naših slobodnog života. Ako želimo imati bilo kakvu  nadu u pobijedu u ovoj bitci, moramo biti voljni ignorirati smetnje i usredotočiti se na probleme – moramo zahtijevati od protivnika neka odgovore na naša legitimna pitanja, te ih natjerati neka nam daju legitiman argument.

Kada nam to ne mogu pružiti, i umjesto toga pribjegavaju osobnim napadima i ismijavanju, ne smijemo se dati odvratiti.

Jer, oni time samo razotkrivaju krhkost vlastitog položaja – a mi smo već pobijedili.

ZANEMARIVANJE ILUZIJA "OBJEKTIVNOG" NOVINARSTVA
U današnjem svijetu koncept “objektivnog novinarstva”, u glavnim medijima je tek nešto više od mita – opasna iluzija koja služi samo isključivo za promicanje interesa establišmenta. Ono što prolazi kao vijest, često nije ništa više od pažljivo izrađenog faksimila istine, osmišljenog kako bi obmanuo i manipulirao javnošću.

Prečesto se mediji ne ponašaju kao nepristrani promatrači, već kao prepreka istini – promičući jedan, uski narativ, napadajući svakoga tko se usudi dovesti u pitanje njihovu verziju događaja. "Službena verzija" svake vijesti jest prečesto zamršena izmišljotina, osmišljena neka zaštiti oligarhiju od nadzora i odgovornosti.

Ali, prava opasnost ne leži u samim lažima i iskrivljenjima, već u našoj spremnosti da ih prihvatimo bez pitanja. Previše nas je uljuljkano u stanje samozadovoljstva, voljno prihvaćajući riječ mainstream medija kao evanđeosku istinu, bez da smo ih ikada propitivali, ​​ili istraživali što tvrde. 

Ovo je izuzetno opasna igra – igra koja prijeti potkopavanjem samih temelja naših sloboda.

Ukoliko želimo ostati slobodan i neovisan narod, moramo biti spremni razmišljati svojom glavom, preispitivati ​​autoritet i zahtijevati istinu.

SNAGA SAMOSVJESTI
Prečesto prolazimo kroz život slijepi za vlastite slabosti – pretvarajući se kao da one ne postoje. Ali, istina jest kako su naše slabosti često ključ našeg pada – pukotina u našem oklopu koju naši neprijatelji mogu iskoristiti u svoju korist.

Bilo da se radi o ponosu, ljubomori ili ljutnji, naše se slabosti mogu iskoristiti protiv nas – pretvarajući nas u naše najveće neprijatelje - potkopavajući sve naše napore u borbi protiv ugnjetavanja i nepravde.

Rješenje je jednostavno: samosvijest. Ispitujući sebe tako duboko i temeljito, kao što bismo ispitali svoje neprijatelje, možemo početi shvaćati vlastita ograničenja – i čineći to, postati vješti u prepoznavanju slabosti u drugima.

Naše vlastite predrasude često nas mogu zaslijepiti prema predrasudama naših protivnika – čineći teškim, ako ne i nemogućim, uvidjeti nedostatke u njihovim argumentima, i slabosti u njihovim stavovima.

Razumijevanjem vlastitih slabosti, možemo početi vidjeti dalje od vlastitih pristranosti – prepoznati nedostatke u vlastitim argumentima i slabosti u vlastitim pozicijama. Čineći to, možemo postati bolje opremljeni za borbu protiv ugnjetavanja i nepravde – koristeći našu novopronađenu samosvijest - kako bi predvidjeli i suprostavili se taktikama naših neprijatelja.

IZAZIVANJE ONIH NA VLASTI
Tužna je, ali istinita činjenica ljudske prirode, kako mnogi od nas imaju nezasitnu želju za hijerarhijom i vodstvom – čak i ako se to vodstvo temelji na neistinama i praznim obećanjima. Ali, istina jest kako je krajnja zaštita od korupcije i tiranije u tome da  sami postanemo vođe – da razmišljamo svojom glavom, te da propitujemo i izazivamo one koji su na vlasti.

Jer, prečesto se oslanjamo na druge neka odaberu naš put, umjesto nas – dopuštajući im neka nas kao slijepce vode niz strmu stazu - i to upravo onima koji nas žele kontrolirati, i manipulirati nama za vlastitu korist. Čineći to, otvaramo vrata potpunom uklanjanju našeg prava na izbor.

Istina jest kako je bilo koji sitni autoritet – koji je proizašao iz lažnih izgovora, a ne zasluženog poštovanja i priznanja – opasna stvar. Nijedan čovjek, bez obzira na titulu ili položaj, nije iznad istine. Sigurno nije vrijedniji, niti zaslužuje više poštovanja od vas.

Poput titule ili uniforme, ovi simboli vlasti nisu ništa više od toga – simboli. Oni nositelju ne daju nikakvu posebnu mudrost, ili uvid, niti ga čine imunim na iskušenja moći i korupcije.

Dovedite u pitanje motive tih samoproglašenih "vođa", njihovu mudrost i kvalifikacije.

Stavite ih na najstrože testove koje možete zamisliti, i zahtijevajte neka dokažu kako rade u vašem najboljem interesu.

RAZUMIJEVANJE MITOVA I SIMBOLIKE
Privlačnost mitova i simbolike ne treba podcijeniti. Oligarsi i drugi moćni entiteti su jako dobro svjesni naših urođenih privlačnosti prema ritualima i univerzalnim simbolima, koje onda besramno iskorištavaju za manipulaciju kolektivnim nesvjesnim. Ta se manipulacija često postiže kroz raskoš i spektakl, osmišljen kako bi privukao naše emocionalne reakcije i duboko ukorijenjene arhetipove.

Ovi arhetipovi, kako ih je opisao psiholog Carl Jung, neizbježni su aspekti ljudske psihe, koji se manifestiraju u umjetnosti, snovima i spiritualizmu, kroz različite kulture i vremenska razdoblja. Razumijevanjem i prepoznavanjem ovih simbola, osoba može spriječiti utjecaj na svoju svijest. 

Međutim, ne događaju se svi simbolični događaji spontano. Neki su pažljivo orkestrirane operacije pod lažnom zastavom, osmišljeni kako bi pobudili određene aspekte kolektivne psihe nacije.

Ti se događaji često vrte oko kulturno značajnih simbola (zgrada, osobe, koncept). Uništavanje, ili ponovna izgradnja ovih simbola ostavlja trajan dojam u umovima tisuća, ako ne i milijuna ljudi. Ti pojedinci postaju emocionalno uključeni u događaj, vođeni strahom, frustracijom ili žarom, no u isto vrijeme ostaju nesvjesni pravih sila koje su u igri.

Ova emocionalna manipulacija može imati katastrofalne posljedice: može odvesti nacije u ratove, porobljavanja, čak i smrt - i sve to u ime očuvanja, ili uništenja mita. Kako bi se zaštitili od ove manipulacije, morate dublje zaroniti u svoj unutarnji život, i razotkriti svoje osobne mitove. Razumijevanjem i prihvaćanjem vlastite individualnosti, postajemo imuni na taktike uvjetovanja, koje koriste oligarsi i drugi moćni entiteti.

Preuzimajući kontrolu nad našim unutarnjim kazalištem, vanjske spektakle možemo učiniti nemoćnima. Naše emocije više ne divljaju, naše predrasude nestaju, naši strahovi postaju nevažni. Postajemo otporni na lažne zastave i prazna obećanja, koje moćnici nude. Tek tada možemo doista odabrati vlastitu sudbinu, slobodni od manipulacija vanjskih sila.

OČUVANJE INDIVIDUALIZMA
Kolektivisti, u svojoj potrazi za konformizmom, propagiraju ideju kako su ljudska bića lišena inherentnih kvaliteta, kako su ljudi samo prazne ploče koje treba oblikovati okolina; ili su rudimentarni biološki strojevi koje pokreću osnovni životinjski instinkti.

Ova pogrešna perspektiva je u suprotnosti s radom Carla Junga, koji je razjasnio postojanje urođenih psiholoških arhetipova, pokazujući kako smo rođeni sa zajedničkim kvalitetama (kao što su savjest i uvid), ali i sa jedinstvenim osobinama koje nas razlikuju jedno od drugog.

Ovo poricanje individualizma služi kolektivističkoj agendi, jer nas žele uvjeriti kako ne posjedujemo inherentni moralni kompas. Zanemarujući svoju intuiciju i prihvaćajući moralni relativizam, odričemo se svoje sposobnosti da razlikujemo dobro od zla, omogućujući eliti neka izbjegava odgovornost za svoje postupke.

Konačni cilj kolektivista jest preuzeti ulogu “velikih opskrbljivača i stvaratelja” masa, diktirajući svaki aspekt naših života, od hrane koju jedemo, do misli koje mislimo.

Uvjeravajući nas kako smo samo proizvodi naše okoline, kolektivisti nas žele lišiti naše slobodne volje, pretvarajući nas u poslušne, pasivne primatelje njihovog vodstva. Ta je manipulacija ukorijenjena u želji kolektivista da kontroliraju društvo, slikajući nas kao svoje platno, a sebe kao umjetnike. U njihovim glavama, to je put do postizanja utopijskog društva.

Odričući se svoje individualnosti i prihvaćajući kolektivističku ideologiju prazne ploče, gubimo bitku za svoje umove, a da toga nismo niti svjesni. Očuvanje našeg individualizma ključno je u sprječavanju erozije naših autonomija, i nametanja homogenizirane, kontrolirane egzistencije.

NAPRAVITE UTVRDU OD SVOG UMA
Upuštanje u fizički obračun, bilo vatrenim oružjem ili šakama, jest najjednostavne. Međutim, borba s lažima i idejama kojima se želi uništiti nečiju mentalnu snagu, jest daleko teži zadatak.

Kada protivnici pribjegavaju psihološkom ratu, to je jasan pokazatelj njihove nesposobnosti da nas poraze samo fizičkom silom. Činjenica kako su se naše vlade i moćnici tako dugo oslanjali na takve taktike sugerira kako ne vjeruju da mogu nametnuti centraliziranu vlast, te uništiti našu urođenu slobodu - isključivo vojnom snagom. Nikakva količina vatrene moći, ma koliko velika bila, neće im osigurati željeni ishod. Umjesto toga, oni ustraju u svojim manipulacijama, nastojeći slomiti našu odlučnost, umanjiti našu sposobnost otpora.

Da bismo izašli kao pobjednici, moramo se učvrstiti protiv ovih umnih igrica, u potpunosti se distancirajući od njihova utjecaja. Moramo odbaciti nepotreban strah, sumnju i mržnju; te se usredotočiti na radnje potrebne za postizanje naših ciljeva. Moramo zanemariti retoriku defetizma i nihilizma, te ozbiljno zakoračiti izvan vela neizvjesnosti, crpeći inspiraciju od velikih ljudi koji su bili prije nas i koji su se suočili sa svojim bitkama, unatoč percipiranoj neizbježnosti smrti.

Naša psihološka otpornost jest temelj na kojem se gradi naš uspjeh u svim mogućim nastojanjima. Bez postojane volje ne možemo pobijediti nedaće, niti pronaći utjehu.

Ako ne možemo uspostaviti vlast nad vlastitim mentalnim krajolikom, osuđeni smo na neuspjeh u svakom izazovu s kojim se suočimo. Odlučna volja ključ je za svladavanje prepreka i postizanje unutarnjeg mira.

Hvala na čitanju. Pozdrav