PROSVJED

U 1940-ima seljaci malog otoka Tana u južnom Pacifiku započeli su kultni ritual vezan uz vojnika u Prvom svjetskom ratu: Johna Fruma. Ovaj mitski čovjek upravljao je avionom koji je dostavljao namirnice i luksuz kakav stanovnici otoka dotada nikada nisu vidjeli. Oko njega je narastao mit. Njegova je svrha bila osloboditi ljude Tane od oskudice, od rada, donio bi im materijalno i duhovno obilje. Bio je bijelac koji je mogao letjeti, nevidljiv bijelim kolonistima i ženama. Stanovnici Tane odbacili su misionarske crkve i bavili se ritualom - kao što je piće oko vatre. Izgradili su idole svom novom bogu, u obliku čarobne naprave na kojoj se vozio: aviona. Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, stotine zrakoplova letjelo je iznad udaljenih područja poput južnog Pacifika, ili iznad udaljenih dijelova Afrike. Izolirani od tehnološke magije letenja, ti su kultovi započeli diljem svijeta. Danas poznati kao cargo kultovi, mnogi su izgradili idole vezane za avione koje su vidjeli. Neki su se nadali kako će avioni poletjeti, kao što su vidjeli bijelog čovjeka koji leti, drugi su ih vidjeli samo kao idole kojima se treba moliti. Nisu razumjeli pojmove zrakoplova ili fizike, mislili su kako će oblik biti dovoljan.

Iako je teško točno izmjeriti, otprilike je točno da je bilo oko 11 000 BLM prosvjeda samo u 2020. godini, diljem Sjedinjenih Država. To uključuje šačicu prosvjednika koji mašu zastavama u svom lokalnom kafiću, ali i nasilne nerede u kojima su gorjeli gradovi, poput Minneapolisa. Neki su zauzeli trgovačke centre ili trgovine. Neki su sjedili u kampusu svog sveučilišta. Neki prosvjednici satima su stajali na autocestama blokirajući promet. Njihova je taktika bila ometati svakodnevni život, dok se ne zaustavi uočena nepravda prema crnacima, učinjena od strane organa reda.

Sjedinjene Države imaju dugu povijest prosvjedničkih pokreta. Pokret za građanska prava postigao je svoje zakonodavne uspjehe mirnim demonstracijama diljem zemlje. Građanski neposluh u pokretu za građanska prava trebao je pokazati nepravedne zakone koji se primjenjuju na crne građane. Kršenje tih zakona ih je istaknulo, te je natjeralo državu na nacionalni razgovor. Prikazivanje odvojenih trgovina i gradova bilo je pogrešno, jednostavno mirno postojanje dok ih policija ne uhiti; dok su kamermani snimili događaj. Građanski neposluh bio je usmjeren prema zakonima, ili politikama, koje su aktivisti željeli promijeniti. Nije to bilo kršenje zakona radi kršenja zakona.

Prosvjedi pokreta za građanska prava uspjeli su, jer je duboko u sebi većina Amerikanaca znala kako je segregacija pogrešna. Izigravala je temeljni sustav vrijednosti koji je već bio prisutan. Nije trebalo promijeniti mišljenje Amerikanaca, jednostavno ih je trebalo prisiliti neka se suoče sa prisutnim statusom quo, koji su obično gurali pod tepih. Masovna uhićenja dobro odjevenih muškaraca i žena koji su sjedili u zalogajnicama ili hotelima, učinila su taj problem glavnim i središnjim pitanjem za sve. Uspjeh ovih prosvjeda postao je model po kojemu se oponašaju svi moderni prosvjedni pokreti.

Glavna briga BLM-a bila je nepravedno postupanje policajaca prema crnim Amerikancima. Odlučili su prosvjedovati zbog brojnih crnih osumnjičenika visokog profila, ubijenih tijekom uhićenja. Pokret je oponašao priručnik o građanskim pravima, održavao sjedeljke, te je pokušavao privući medijsku pozornost što je više mogao, ali građanski neposluh nije bio povezan s problemima protiv kojih su prosvjedovali. Zaustavljanje automobila na autocesti, zabrana kupcima neka uđu u restoran, ili  zatvaranje nastave - nisu rješavali policijsko nasilje. Oni su jednostavno bili način da se pokažu u medijima, neka budu uslikani.  Često bi ti mirni prosvjedi prerasli u nasilje. Nasumični činovi vandalizma, paleži, čak i ubojstava, mučili su američke gradove tijekom ovih demonstracija. U 2020. godini, samo se procjene materijalnih šteta kreću u milijardama. Nemiri su također odnijeli desetke života, uključujući umirovljenog časnika Davida Dorna, koji je štitio posao svog prijatelja od pljačkaša.

Svaki problem zbog kojeg su BLM odlučili prosvjedovati, pokazao se nekako krivim. Svaki slučaj je bio vrlo kontroverzan, često podupirući osumnjičenike koji se opiru uhićenju, ponekad čak i mašući oružjem, ili čak i pucajući iz njega. Jacob Blake viđen je pred kamerom kako maše rezačem za kutije dok ga je policija pokušavala spriječiti da uđe u vozilo, i otme djecu koja su bila u autu. Aktivisti i online i mediji rekli su kako je upucan u leđa bez razloga. Ove su tvrdnje izazvale višednevne nerede u Kenoshi, Wisconsin. Svaki od ovih slučajeva izazvao je žestoke rasprave u medijima, kao i na internetu. Milijuni korisnika se slijevali preko snimaka kamere po tijelu, kadar po kadar, pokušavajući opravdati, ili sa druge strane, osuditi policiju. Čak i u slučajevima poput Vonderrita Myersa iz St. Louisa, koji je pucao iz pištolja na policiju, aktivisti bi se vratili na poznati refren: "Policija nikada ne bi smijela ubiti običnog građanina."

To je i bila najveća razlika u razmišljanju prosvjednika i prosječnih građanina. Većina ljudi razumije da ako osumnjičenik predstavlja smrtnu opasnost za policiju ili druge, kako je opravdano upotrijebiti smrtonosnu silu protiv njega. U tim slučajevima nije povrijeđeno temeljno građansko načelo. Aktivisti su otišli tako daleko da su rekli da trebamo ukinuti policiju i zatvore. Ovo rubno mišljenje nema čak ni crnačka zajednica, za koju su se pretvarali kako prosvjeduju u njihovo ime. Samo nekoliko općina provelo je ove ekstremne ideje, no odmah su i promijenile smjer, kada je stopa kriminala predvidljivo porasla.

Dakle, prosvjedi su u najboljem slučaju bili dosadni, a u najgorem smrtonosni. Nisu skrenuli pozornost na stvarne zakonske propuste, koje su htjeli promijeniti. Nije postojalo temeljno načelo koje bi imalo odjeka u Americi, općenito. One male političke pobjede koje su ostvarili, brzo su preokrenute. Dakle, bilo bi logično da su ti progresivni aktivisti promijenili taktiku, ali nisu.

Posljednjih sedam mjeseci, otkako je izabrana vlada Gaze pokrenula napad na izraelske građane, ubivši oko 1.200ljudi, Izrael od tada vodi rat protiv počinitelja. Ovo je vrlo gusta urbana sredina. Hamasovi militanti skrivaju se među svojim sunarodnjacima, ne nose uniforme, osiguravajući da se na svakog vojno sposobnog čovjeka gleda sa sumnjom, osiguravajući da džamije, bolnice i škole postanu bojna polja. Civili Gaze su uhvaćeni u unakrsnoj vatri. Velik broj je ubijen, ili osakaćen. Videozapisi i fotografije ovih tragedija kruže društvenim mrežama. Progresivci traže prekid vatre; neki idu i dalje, tražeći neka se ukine država Izrael.  Predvodili su prosvjede diljem Amerike, na isti način kao i uvijek.

Video koji je postao viralan prikazuje šačicu prosvjednika, sa Hamasovim maramama, koji ulaze u Starbucks u Ann Arboru, Michigan. Mahali su palestinskim zastavama i uzvikivali preko megafona "Od rijeke do mora Palestina će biti slobodna!". To su vikali šačici blago nezadovoljnih gostiju, pred Starbucksovim baristima uobičajenog izgleda. Posljednji republikanski gradonačelnik Ann Arbora napustio je dužnost 2000. godine. Anketa među zaposlenicima Starbucksa otkrila je kako više od 87% njihovih političkih doprinosa odnose zacrtani ciljevi ljevice; što znači, djelatnici Starbucksa su većinom demokrati. Pa, zašto bi prosvjednici ometali dan ljudima koji se gotovo sigurno slažu s njihovim ciljevima?

Tijekom nemira u Furgesonu radio sam u trgovačkom centru. Prosvjednici su došli prirediti predstavu, tzv. "die-in", gdje bi nepomično ležali na zemlji, blokirajući put do trgovina. Uprava trgovačkog centra odlučila je kako će se zatvoriti trgovinu ranije. Nakon nekoliko sati prosvjednicima je dosadilo ležati u praznom trgovačkom centru i otišli su. Jedan moj prijatelj bio je jedan od organizatora prosvjeda. Pitao sam ga što misli da time postiže. Rekao je kako je to zbog toga kako bi bogati osjetili financijsku bol zbog ignoriranja problema policijskog nasilja. Rekao sam mu kako lanac trgovina, u trgovačkom centru, vjerojatno neće osjetiti nikakav učinak gubitka radnog dana, ali svi radnici, uključujući mene, upravo su izgubili plaću. Rekao je kako je to neophodno za slanje poruke. Dosegli smo njegovu sposobnost kritičkog mišljenja.

Neki na progresivnoj strani počinju shvaćati kako njihove taktike ne mijenjaju mišljenje javnosti. Jedan post na X-u, s preko 50 tisuća lajkova, glasi otprilike ovako: "Zatvaranje prometa neće natjerati nikoga da suosjeća s tobom jer... Kučko ako te 15 000 ubijene djece ne natjera da "suosjećaš".....ništa što ja učinim neće te natjerati”.

Ako prosvjedi nisu namijenjeni promjeni mišljenja, čemu onda služe?

Jedan korisnik je rekao: "Ako govorite o tome, uspjelo je." Možda je to dobra taktika ukoliko je problem specifičan, ili nije dobro poznat, ali sukob u Gazi je popraćen u svim naslovnicima u posljednjih sedam mjeseci. To jako podsjeća na vrlo lažnu frazu "ne postoji loš publicitet". Čini se kako nikada niste razmišljali o tome što bi zaustavljanje prometa značilo za podršku vašem cilju.

Poput nereda BLM prosvjednika, pro-Palestinski pokret uvelike je nepopularan među američkim narodom. Većina gleda na Hamas kao na agresora, čak i ako žele da se rat završi, čak i ako misle da je izraelska vojska otišla predaleko. Prosvjedi su prema opisima njih samih (aktivista) neuvjerljivi, loše usmjereni, i nemaju odjeka među američkim narodom u cjelini, pa zašto se onda događaju?

Prije svega, zabavno je. Zabavno je kršiti pravila, zabavno je hodati u gomili s vršnjacima i vikati, zabavno je uništavati stvari, crtati grafite, zabavno je reći nekom čovjeku "jebi se", zabavno je čak i udariti šakom policajca. Video s mladom djevojkom od koje se traži neka objasni zbog čega prosvjeduje na NYU-a, daje ovakav njen odgovori: "Ne znam kako bih se trebala više obrazovati...". Ironija je prosvjeda protiv sveučilišta i tog izgovora sa strane, pokazuje kako ona nema baš jako ideološku predanost cilju. Ona može reći: "Od rijeke do mora", ali ne zna niti ime te rijeke, niti zna kojeg mora. Ona je tu, jer su tu i njeni prijatelji. Ona je tu, jer se zabavlja. Možda će blokirati cestu, možda će okupirati zgradu, u svakom slučaju, ona je s prijateljima i svi joj posvećuju toliko pažnje.

Narcisizam, ili "sindrom glavnog junaka", raširio se među tim prosvjednicima. Sam čin zahtijevanja od svih ostalih neka daju prioritet vašim osobnim političkim zahtjevima jest duboko egocentričan. Prosvjedi donose pozornost, kamere, međunarodne novinarske ekipe koje vas prikazuju na TV-u, diljem svijeta. Teatralnosti ima u izobilju, jer neki nose svoje maturalne haljine, ili neke skupe večernje haljine. Svako od njih pokušava biti ovjekovječen u povijesnim knjigama kao "jedan od dobrih momaka". Jedna je korisnica na X-u napisala kako misli da je netko maltretira, te kako je ona možda moguća meta atentata, zbog svog herojskog aktivizma. Koliko ona mora biti važna kako bi opravdala takve rasprave na visokoj razini, na društvenim mrežama.

Iza jako puno vikanja i pjevanja, možete čuti nepogrešivu molbu: "Obratite pozornost na mene!"

Na kraju, postoje i pravi vjernici. Oni koji se pridržavaju progresivne religije (PoV) i prosvjeduju protiv vragova zaštitnika: Kolonijalizma. Njihova mržnja prema Izraelu je slučajna. Njihov pravi bijes je usmjeren prema Zapadu i njegovom narodu. To je mržnja prema svakoj zemlji koja se smatra bijelom. Te zemlje oni nazivaju opresivnima, imperijalnima, kolonijalnima. Oni podržavaju nekadašnje nasilne pokrete u Sjedinjenim Državama (ono što nazivaju Otok kornjača, zbog neke vrlo sumnjive antropologije). Kad kažu od rijeke do mora, oni to uistinu i misle, oni žele nasilje i etničko čišćenje koje bi to sa sobom povuklo.

Mnogi u ovoj skupini sebe bi nazvali feministkinjama i ateisticama, ali video ih pokazujeje kako sudjeluju u islamskim molitvama; žene pokrivene glave, klanjaju se iza muškaraca. Islam nije sa Zapada i samo je zato dobar. Sve druge vrijednosti, mir, zabrana ubijanja nevinih, prava žena i homoseksualaca, antireligija, antigenocid, antinacionalizam - izbačeni su kroz vrata, ako su u službi antizapadnjaštva. Dekolonizacija, revolucija, intifada - to su pozivi na krajnje rasno nasilje. Prosvjeduju samo zato jer žele nauditi onima koji im se suprotstavljaju. Žele ti pokvariti dan, samo zato što postojiš. Da su imali mogućnosti učiniti više od toga da budu samo smetnja, sigurno bi sve iskoristili. Naći ćete ih na svim progresivnim prosvjedima, za BLM, na Occupy, za Palestinu - oni su agitatori koji pozivaju na revoluciju. Bit će tu i iduće godine, i iduće, i iduće, koristeći iste taktike.

Moderni šrosvjedni naprednjaci gledaju na uspjehe prosvjeda za građanska prava s osjećajem nostalgije i zavisti. Pokušavaju oponašati taj pokret iz bilo kojeg razloga koji je trenutno u modi, ali baš poput pripadnika plemena Tana, oni su cargo kult. Pokušavaju prekopirati oblike stvari, bez ikakve funkcije. Oni misle kako će im ti prosvjedi donijeti duhovno i materijalno bogatstvo. Oni su jednako glupi kao i Tana ljudi, ali su i puno destruktivniji.

BY: https://memeticsisyphus.substack.com/