Q

(Autor - Izjava o odricanju odgovornosti: ovaj je članak samo nagađanje i pokušava sagledati Q/Trumpa iz drugog kuta. Sposobnost postavljanja pitanja je najveći resurs u mogućem učenju istine.)

Kada razmišljaju o ukupnom učinku koji je Q imao na populaciju, mnogi ljudi govore kako je bio pozitivan jer je probudio toliko ljudi. Ljudi koji ovo govore zapravo ne razumiju povijest interneta, te pokreta istine koji je nastao puno prije Q-a. Ti pokreti prije Q-a nisu bili politički usmjereni lijevo ili desno, jer je to bila samo grupa ljudi koji su tražili istinu.

To je bio veliki problem za establišment, jer su te pokrete pokrenuli sami građani.

Establišment to nije mogao kontrolirati, jer su ti ljudi komunicirali putem interneta i nisu bili vođeni novcem.

I na kraju, svi ti pojedinci bili su anonimni korisnici na mreži.

Stoga je moguće kako je establišment smislio plan i opskrbio svojim "istinama" ove istinoljubive herojem, nadajući se da će zagristi.

“Najbolji način da kontroliramo opoziciju je da je sami vodimo” - Vladimir Ilić Lenjin

     9/11

Da bismo razumjeli moguću svrhu Q-a, moramo shvatiti tko je prava prijetnja elitama. Zamislite da ste jedna od elita koja svijet tretira kao partiju šaha, i koja djeluje u sjeni? Čega bi se najviše bojali?

Možda ljudi dobra srca koji bi ih mogli razotkriti onakvima kakvi doista jesu.

Najmoćniji alat koji ovi ljudi dobrog srca imaju je internet. Oni su  i prije Q-a izazivali veliku paniku u krugovima elite. Na primjer, nakon terorističkih napada 11. rujna, 'Pokret istine za 11. rujna' je ustao i počeo postavljati pitanja o mogućem padu zgrade uslijed kontroliranog rušenja.

Grupa pod nazivom 'Arhitekti i inženjeri za istinu o 9/11' izradila je izvješće 2006. godine u kojem se poziva na ponovnu procjenu urušavanja zgrada.

Ovaj temeljni pokret nikada ne bi mogao nastati da nije bilo interneta i dobrodušnih tragača za istinom.

Kada promatramo napade 11. rujna izvan okvira, možemo vidjeti kako je to bio katalizator mržnje Amerikanaca prema islamskom svijetu, te poluga ka ratovima iz Bushove ere u Afganistanu, Iraku itd. Dakle, ideja kako je američka vlada na neki način bila umiješana nikako nije nategnuto.

Također je 'Patriotski zakon' (Patriot Act) potpisan kao zakon 26. listopada 2001. godine. Patriotski zakon donesen je nakon napada 11. rujna i napada antraksom 2001. godine - s navedenim ciljem pooštravanja nacionalne sigurnosti SAD-a, posebno u vezi sa stranim terorizmom. Općenito, zakon je uključivao tri glavne odredbe:

 - Proširene mogućnosti nadzora od strane organa za provođenje zakona, uključujući prisluškivanje domaćih i međunarodnih telefona;

 - Lakša komunikacija među agencijama, kako bi se saveznim agencijama omogućilo učinkovitije korištenje svih raspoloživih resursa u borbi protiv terorizma; i

 - Pooštrene kazne za terorističke zločine i prošireni popis aktivnosti koje bi se kvalificirale kao optužbe za terorizam.

George W. Bush potpisuje Patriot Act

Agencije Sjedinjenih Država postale su učinkovitije u masovnom nadzoru sve dok jedan zviždač nije razotkrio cijelu njihovu operaciju 2013. godine. 

     Edward Snowden

Edward Snowden bio je konzultant za računalnu inteligenciju i zviždač koji je odao visoko povjerljive informacije iz Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) 2013. godine, dok je bio zaposlenik i podizvođač u istoj Agenciji. Njegova otkrića su iznijela na svijetlo dana brojne globalne programe nadzora, od kojih mnoge vode NSA i obavještajni savez Five Eyes, u suradnji s telekomunikacijskim tvrtkama i europskim vladama. Također su otkrića potaknula kulturnu raspravu o nacionalnoj sigurnosti i privatnosti pojedinca.
​

Svatko ima svoje mišljenje o Edwardu Snowdenu, posebno imajući u vidu da je prije rada s NSA-om radio za CIA-u, ali moramo zapamtiti kako je Snowden bio računalni genij. Dok je radio za CIA-u u Ženevi 2007. godine, razotkrio je i kako oni funkcioniraju. 2022. godine, Snowden je napisao Substack objašnjavajući kako 'CIA nije vaš prijatelj':

https://edwardsnowden.substack.com/p/americas-open-wound

Snowden je opisao svoje CIA-ino iskustvo u Ženevi, navodeći kako je CIA namjerno napila švicarskog bankara i ohrabrila ga neka se sam odveze kući. Snowden je rekao kako mu je, kada je potonji uhićen zbog vožnje u pijanom stanju, operativac CIA-e ponudio pomoć u zamjenu za to da bankar postane doušnik. Ueli Maurer, predsjednik Švicarske konfederacije za 2013. godinu, javno je osporio Snowdenove tvrdnje u lipnju te godine.

"To bi značilo da je CIA uspješno podmitila ženevsku policiju i pravosuđe. Uz dužno poštovanje, jednostavno to ne mogu zamisliti", rekao je Maurer.

U veljači 2009. godine, Snowden je dao ostavku u CIA-i.

Kao što vidite, činilo se kako je Snowden etičan čovjek koji radi u vrlo neetičkom okruženju. Također se nije bojao progovoriti kad bi primijetio kako nešto nije u redu.

Zatim se zaposlio kao ugovorni djelatnik za Dell, te je radio za NSA u Tokiju 2009. godine. Tijekom vremena provedenog ondje, istraživao je masovni nadzor u Kini, što ga je potaknulo i da istraži prekomjerne ovlasti Sjedinjenih Država.

Snowden je počeo preuzimati dokumente koji opisuju vladine programe elektroničkog špijuniranja, u to doba dok je radio za Dell, tijekom travnju 2012. godine. U ožujku 2012. godine, Dell je premjestio Snowdena na Havaje kao vodećeg tehnologa za NSA-in ured za razmjenu informacija.

15. ožujka 2013. godine – tri dana nakon onoga što je kasnije nazvao svojom "prijelomnom točkom" - kada je "vidio direktora Nacionalne obavještajne službe, Jamesa Clappera, kako izravno laže pod prisegom Kongresu" - Snowden je dao otkaz na poslu u Dellu.

Godine 2013. godine, Snowdena je angažirao NSA-in suradnik, Booz Allen Hamilton, nakon što je prethodno radio u Dellu i CIA-i. Snowden kaže kako se postupno razočarao u programe u koje je bio uključen, te da je pokušao iznijeti svoje etičke probleme internim kanalima, ali su ga ignorirali.

Dana 20. svibnja 2013. godine, Snowden je odletio u Hong Kong, nakon što je napustio posao u NSA-inom objektu na Havajima. Početkom lipnja otkrio je tisuće povjerljivih dokumenata NSA-e novinarima Glennu Greenwaldu, Lauri Poitras, Bartonu Gellmanu i Ewenu MacAskillu.

Ono što je Snowden razotkrio bila je tehnologija masovnog nadzora vlade Sjedinjenih Država, koja igra važnu ulogu u tome kako država zapravo funkcionira iza kulisa. Zato je vlada otpečatila, za optužbe protiv Snowdena, po dvije točke za kršenje Zakona o špijunaži iz 1917. godine, krađu državne imovine i poništili su mu putovnicu.

Dva dana kasnije, Snowden je doletio u moskovsku međunarodnu zračnu luku Sheremetyevo, gdje su ruske vlasti uočile poništenu putovnicu, te mu je boravak bio ograničen na terminal zračne luke više od mjesec dana. Rusija je kasnije odobrila Snowdenu pravo azila, s inicijalnom vizom za boravak na godinu dana, koja je kasnije više puta produljivana.

Godine 2013. Donald Trump je objavio niz tweetova u kojima je Snowdena nazvao "izdajnikom", rekavši kako je dao "ozbiljne informacije Kini i Rusiji", te da "treba biti pogubljen". Kasnije te godine, dodao je još ponešto, pišući "ako bi on mogao otkriti Obamin rodni list, mogao bih postati njegov veliki obožavatelj".

Snowden je zatražio politički azil u 21 zemlji.

U izjavi koja mu se pripisuje tvrdi se kako je američka administracija, a posebno tadašnji potpredsjednik Joe Biden, vršio pritisak na vlade u svijetu neka odbiju njegove zahtjeve za azil. Biden je nekoliko dana prije Snowdenovih izjava telefonirao predsjedniku Rafaelu Correi, tražeći od ekvadorskog čelnika neka Snowdenu ne odobri azil.

Kao što vidite, i Biden i Trump nisu voljeli Edwarda Snowdena. Establišment ne voli kad se njihova zla priroda razotkrije.

Četiri mjeseca nakon što je Snowden dobio azil u Rusiji, Julian Assange je komentirao:

"Dok bi ga Venezuela i Ekvador mogli zaštititi kratkoročno, dugoročno bi moglo doći do promjene vlade. U Rusiji je on siguran, cijenjen je i malo je vjerojatno da će se to promijeniti. To je bio moj savjet Snowdenu , da bi u Rusiji bio fizički najsigurniji."

Odabir Rusije za azil bio je savjet Juliana Assangea Snowdenu, jer je Assange u to vrijeme bio u azilu u Ekvadoru. Snowden bi bio u istoj situaciji kao Assange da nije bilo ovog savjeta.

U kolovozu 2020. godine, Trump je tijekom konferencije za novinare rekao da će:

"baciti pogled" na pomilovanje Snowdena, te dodao kako "nije toliko upoznat sa situacijom oko Snowdena".

Izjavio je:

"Ima mnogo, mnogo ljudi – čini se kako je javnost podijeljena, te da mnogi ljudi misle kako se prema njemu treba ponašati drukčije, dok drugi ljudi misle kako je učinio jako loše stvari, a ja ću to dobro razmotriti ."

Trump na kraju nikada nije pomilovao Edwarda Snowdena.

U listopadu 2020. godine, Snowden je dobio stalni boravak u Rusiji.

U rujnu 2022. godine, Snowdenu je predsjednik Vladimir Putin dodijelio rusko državljanstvo. 02. prosinca 2022. godine je položio prisegu na vjernost.

Snowden je mogao nastaviti živjeti svoj život u Rusiji zahvaljujući savjetu Juliana Assangea, da zatraži azil u toj zemlji. Razlog zašto je Assange dao taj savjet Snowdenu bio je taj što je i on bio bio u azilu u vrijeme kada je Snowden otkrio dokumente 2013. godine. Assange je pogriješio odabirom Ekvadora umjesto Rusije, jer će biti predan britanskim/američkim vlastima 2019. godine. 

     Julian Assange i Wikileaks

Julian Assange je australski urednik, izdavač i aktivist koji je 2006. godine osnovao WikiLeaks. Wikileaks je medijska organizacija i djeluje kao neprofitna organizacija, te se financira donacijama i medijskim partnerstvima. Objavio je klasificirane dokumente i druga izvješća koja su mu dostavljena od anonimnih izvora.

Došao je u širu međunarodnu pozornost 2010. godine, kada je WikiLeaks objavio niz procurenih informacija dobivenih od analitičarke američke vojske Chelsee Manning: snimke američkog zračnog napada na Bagdad, američke vojne zapise iz ratova u Afganistanu i Iraku, te američke diplomatske depeše.

U studenom 2010. godine, Švedska je izdala europski uhidbeni nalog za Assangea, radi ispitivanja u švedskoj istrazi. Nakon što je izgubio žalbu na nalog, prekršio je jamčevinu, i sklonio se u veleposlanstvo Ekvadora u Londonu u lipnju 2012. godine. Ekvador mu je odobrio azil u kolovozu 2012. godine, na temelju političkog progona i straha da bi mogao biti izručen Sjedinjenim Državama .

Wikileaks je također bio mjesto gdje su procurili e-mailovi Anthonyja Weinera 2016. godine - što je iznjedrilo 'Pizzagate'. Web stranice, poput 4chan i 8chan, poludjele su kopajući po instagram profilima ljudi koji su spomenuti u tim e-porukama.

Pod Obaminom administracijom, Ministarstvo pravosuđa nije optužilo Assangea, jer nije moglo predočiti prave dokaze da se njegovi postupci razlikuju od novinarskih. Tijekom Trumpove administracije, direktor CIA-e Mike Pompeo, i državni odvjetnik Jeff Sessions, pojačali su potjeru za Assangeom.

U ožujku 2017. godine, WikiLeaks je počeo objavljivati najveće curenje CIA-inih dokumenata u povijesti - kodnog naziva Vault 7. Dokumenti su uključivali pojedinosti CIA-inih hakerskih mogućnosti, kao i softverskih alata korištenih za provaljivanje u pametne telefone, računala i druge uređaje povezane s internetom.

U travnju je direktor CIA-e Mike Pompeo nazvao WikiLeaks:

"nedržavna neprijateljska obavještajna služba koju često podržavaju državni akteri poput Rusije".

Assange je odgovorio:

“Šef CIA-e će određivati tko je izdavač, tko nije izdavač, tko je novinar, tko nije novinar, to je totalno izvan pameti”.

Prema bivšim obavještajnim dužnosnicima, nakon curenja podataka iz Vaulta 7, CIA je govorila o otmici Assangea iz ekvadorskog veleposlanstva u Londonu, dok su neki viši dužnosnici raspravljali i o mogućem atentatu na njega.

11. travnja 2019. godine, Assangeu je povučen azil nakon niza sporova s ekvadorskim vlastima. Policija je pozvana u veleposlanstvo i on je uhićen. Proglašen je krivim za kršenje Zakona o jamčevini i osuđen na 50 tjedana zatvora. Vlada Sjedinjenih Američkih Država otpečatila je optužnicu kojom se Assange tereti za urotu za počinjenje upada u računalo, povezano s curenjem informacija koje je dostavila Manning.

U svibnju 2019. i lipnju 2020. godine, američka je vlada otpečatila nove optužnice protiv Assangea, tereteći ga za kršenje Zakona o špijunaži iz 1917. godine, te navodeći kako se urotio s hakerima.

Assange je zatvoren u zatvoru HM Belmarsh u Londonu od travnja 2019. godine, dok se napori vlade Sjedinjenih Država o izručenju osporavaju pred britanskim sudovima.

Edward Snowden i Julian Assange poznati su kao 'kultni' heroji u mnogim podzemnim internetskim pokretima, zbog svoje hrabrosti i nastupa protiv elita i establišmenta. Konkretno na web stranicama s malo, ili bez moderiranja, kao što su 4chan, 8chan itd.

     Strah od Chan-ova

Od 2004. do 2016. godine, 4Chan je bila najveća web stranica društvenih medija koja nije ostvarivala prihode od oglašavanja, i koja svoje korisnike drži anonimnima. To je omogućilo stranici da postane središnje kazalište internetske kulture u tom razdoblju. Zbog nedostatka cenzure, također je uključivao teme razvrata, koje su odjekivale cijelom stranicom. Ali kao platforma 'Slobode govora', cijenila je ljude na prvom mjestu, a elitu na kraju i ništa drugo joj nije bilo ni blizu.

Podrijetlo samih memea, ili Pepe the Frog, ili pojmova rickrollinga i stvaranja hakerske grupe 'Anonymous' može se pratiti do 4chana. Može se tvrditi kako predstavlja posljednji bataljon slobode govora. Za razliku od drugih web stranicama društvenih medija, koje prikupljaju osobne podatke i zabranjuju korisnike, chanovi drže sve anonimnima, što je eliti predstavljalo problem. Morali su otkriti tko su ti ljudi, prije nego što pokret postane prevelik.

Evo link na dobar video koji prikazuje povijest 4chana, te kako je izgledao 'pravi oblik slobode govora' prije Q-a:

https://www.youtube.com/watch?v=C7t97jxMSBw

Pokreti odozdo prema gore, koje su pokrenuli ljudi, a ne elita, nisu u redu za establišment. To predstavlja njihov najveći strah, te su stvari 2015. godine pomalo izmicale kontroli:

 - Wikileaks je bio prava prijetnja

 - Snowden je razotkrio masovni nadzor američke vlade

 - Anonimna hakerska skupina postajala je problem

 - Slučaj Jeffreya Epsteina postajao je mainstream

 - Možda je establišment vidio te podzemne pokrete kao prijetnju i trebao im je plan kako ga uništiti prije nego što postane prevelik.

Establišmentu su bila potrebna dva predsjednička kandidata koji bi mogli riješiti te probleme na internetu. Tako su Donald Trump i Hilary Clinton postali kandidati republikanaca i demokrata za američke izbore 2016. godine. Oba kandidata bila su vrlo bliska Jeffreyu Epsteinu, što bi osiguralo savršenu kontrolu štete.

Željeli su Trumpa za predsjednika, jer je bio bliži Epsteinu nego Clinton, te se kandidirao za stranku koja je imala više šanse za ostvarenje ciljeva: Republikansku stranku. Znali su kako će kandidat kojeg MSM najviše napada postati vodeći kandidat, jer republikanci mrze liberalne medije.

Koristili su istu strategiju, kako bi osvijetlili Q-a, kako bi se što više ljudi koji su mrzili establišment moglo pridružiti ovom tajanstvenom online pokretu.

Nakon što je Donald Trump osvojio mjesto predsjednika SAD-a, jedan od njegovih glavnih ciljeva je najvjerojatnije bio iskontrolirati tadašnje podzemne internetske aktivnosti. Znali su kako je 4chan / 8chan najbolje mjesto za pokretanje 'underground grass root internet pokreta' . Taj pokret je ciljao na pojedince koji su stvarali veliku pomutnju unutar establišmenta. Dakle, morali su nešto stvoriti nešto novo.

Ulazi Q.

Ciljevi Q-a bili su:

 - Odvojiti Trumpa od Epsteina

 - Stvoriti pokret "obožavanja heroja Trumpa"

 - Prisiliti korisnike iz chanova neka se prijave na Twitter i koriste Q povezane hashtagove

 - Prisiliti anonimne neka se 'politički angažiraju'

 - Prisiliti anonimne neka postanu "ispunjeni mržnjom / postanu ekstremisti"

 - Pustiti ih na zgradu Capitola 6. siječnja, i onda uhititi što više možete.

Ova se teorija temelji na činjenici da je Q rekao kako je Trump planirao 'Sting operaciju', koja će uspjeti zahvaljujući Durhamskoj sondi, ali je Durhamska istraga završila bez uhićenja u svibnju 2023. godine. 

Q je također rekao kako će ti akteri duboke države biti označeni kao izdajice i optuženi za "špijunažu", dok je jedina osoba optužena za špijunažu pod Trumpovom administracijom bio Julian Assange 2019. godine. 

Jedna od Q-ovih krilatica bila je 'Zatišje prije oluje', a mnogi su pisci mislili kako Q govori o trenutku kada će vojska preuzeti i uhititi pojedince koji su dio ovog 'Elitnog kulta'. Ali nakon neuspjeha sonde u Durhamu, te događaja od 06. siječnja 2021. godine, gotovo se čini kako se 'Zatišje prije oluje' odnosilo na 'Oluju na zgradu američkog Kapitola'.

Ako je to slučaj onda bi samo autori i ljudi zaduženi za Q račun bili svjesni ove veze, dok bi nastavili obmanjivati mase.

     06. siječnja 2021.

Više od 1200 osoba optuženo je za federalne zločine koji proizlaze iz napada. Do prosinca 2023. godine, 728 optuženih priznalo je krivnju, dok je još 166 optuženih osuđeno na suđenju; osuđeno je ukupno 745 optuženika.

Razmislite o gornjim brojevima, te ih usporedite sa brojem uhićenih vladinih dužnosnika, jer su bili dio 'Močvare' kako ih Trump naziva.

Je li Trump isušio ‘Močvaru’ ili je Trump obmanuo javnost kako bi poboljšao svoj imidž?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo zamisliti nekoliko scenarija:

 - Kako bi izgledalo Trumpovo predsjedništvo bez Q-a?

 - Kakav bi bio Trumpov imidž da se nije kandidirao za predsjednika SAD-a?

Razmislite kakav bi imidž Trump imao bez Q-a. Chan-ovi bi bili svugdje uokolo Trumpove veze s Epsteinom, da nije bilo Q-a. Dakle, nije nevjerojatno misliti kako je Q bio kontrola štete za Trumpov imidž, dok je u isto vrijeme zavaravao anonimne neka se 'bore na stranicama društvenih medija', da bi na kraju bili zabranjeni/cenzurirani.

Zamislite kakav bi imidž Trump imao da se nije kandidirao za predsjednika SAD-a. Bio bi poznat kao 'onaj šegrt koji je bio blizak s Jeffreyjem Epsteinom'.

Što je još gore, Trump je uspio pretvoriti američke prosvjednike u 'domaće teroriste' uz pomoć Q-a.

Encyclopædia Britannica opisala je napad 6. siječnja "kao pobunu ili pokušaj državnog udara". Enciklopedija je dodala kako "Federalni istražni ured (FBI) i druge agencije za provođenje zakona također smatraju kako je to čin domaćeg terorizma".

Nadalje, Encyclopædia Britannica svrstava napad na Kapitol pod temu domaćeg terorizma, te opisuje Kapitol Sjedinjenih Država kao: "pozornicu domaćeg terorizma, kada su pristaše predsjednika Donalda Trumpa upali u zgradu, dok je Kongres bio u procesu potvrđivanja pobjede Joea Bidena na predsjedničkim izborima 2020. godine".

FBI je napad klasificirao kao domaći terorizam. Na sastanku Senatskog odbora za pravosuđe 2. ožujka 2021. godine, šef FBI-ja, Wray je svjedočio:

“Bio sam užasnut, kao i vi, nasiljem i razaranjem koje smo vidjeli tog dana. Bio sam užasnut što ste vi, izabrani čelnici naše zemlje, bili žrtve upravo ovdje u ovim dvoranama. Taj napad, ta opsada, bilo je kriminalno ponašanje, prosto jednostavno, i to je ponašanje koje mi, FBI, smatramo domaćim terorizmom. Tome nema mjesta u našoj demokraciji, toleriranje takvog ponašanja bi predstavljalo ruganje vladavini prava naše nacije.”

Istraživačka služba Kongresa također je zaključila kako napad zadovoljava federalnu definiciju domaćeg terorizma. Republikanski senator Ted Cruz okarakterizirao je to kao terorizam najmanje osamnaest puta tijekom sljedeće godine, iako je bio među republikancima u Senatu, koji su 6. siječnja blokirali dvostranačku komisiju da to istraži.

Dakle, ne samo da su ljudi uhićeni zbog prosvjeda na Kapitolu, već su sada označeni kao 'domaći teroristi' jer su povezani s Q-om.