Šahovska nesvijest i sportska svijest

Uobičajeno, pitati ćete se kakve zaista ima veze šah, sport (točnije, hrvatska nogometna reprezentacija) i na kraju - 7 sekundi?! Pa, u mom svijetu, u mojoj nesvijesti, sigurno ima. Ili, ja to tako vidim.

U isto vrijeme ću pokušati objasniti kako je apsolutno nemoguće kako bilo koji čovjek, bilo koliko moćan i utjecajan bio, može postaviti dugoročno stvari da bi se one završile/odigrale u njegovu korist. To je nemoguće. Osim ukoliko nema neku izvanzemaljsku pomoć - o čemu u ovom tekstu neću. Ima vremena za to, i da - tu su se isto složile neke kockice. No redom. Danas samo ljudi i ne-ljudi (danas su to ljudi koji nemaju niti jednu pozitivnu ljudsku osobinu, no opet i samo jedino su to - smrtnici).

Dakle, šah. Vjerojatno je većina vas sjela ponekad odigrati koju partiju šaha. Ma, i ja sam. Znam neka pravila, i znam kako se figure pomiču po ploči. Ono što mene osobno ne zanima u šahu je pobjeda. Jednostavno nisam taj tip. Nedavno sam sjela igrati šah sa osobom koja je bolja od mene u tome i pobjedi me u 99% slučajeva. No, ovaj put sam ja pobjedila. Zašto? Pa, najjednostavnije rečeno - igrala sam glupo, neočekivano i odvukla sam pažnju. Dakle, prvo otvaranje pijun ispred kralja i drugi moj potez koso kraljica na kraj polja. Dozvolila sam neka pojede kraljicu. Jer, kao kraljica je najjača figura u šahu. U isto vrijeme sam prvo jednim, onda i drugim pijunom stigla na suprotni kraj - vraćena mi je i kraljica. Mogu reći u toj partiji - pijun je dobio igru. Kako je to moguće? Pa, jednostavno - stvari vam u šahu stoje ovako: nakon drugog poteza na ta 8x8 tj. 64 polja, broj mogućih kombinacija iznosi negdje preko 70000. Broj ukupnih kombinacija svih poteza u šahu je ogroman, zaista neprihvatljivo ogroman - no, ovjde se ne radi o ukupnom, radi se samo u šahu o ova prva dva poteza. To mi je i dalje teško razumljivo - no, ipak i nekako donekle shvatljivo u ovom mom nesvijesnom obliku. Kažu kako je šah nastao vezano uz legendu o zrnima pšenice - kada je navodni izumitelj šaha tražio od svog gospodara neka ga nagradi zrnima pšenice i to tako da vladar postavi na svako slijedeće polje, od ukupno 64, dvostruko više zrna pšenice nego ima na prethodnom. Na kraju je bilo potrebno ukupno 18 trilijuna zrna pšenice. Vladar je mislio u početku kako je dobro prošao, no na kraju....Ha! To se u matematici naziva eksponencijalna funkcija, temeljem njih računamo eksponencijalne jednadžbe. I tu i jest onaj prvi klik - ljudski mozak čuje i zna kako je npr. milijarda puno. Ali, stvarno to ne razumije. Sad kada ovom eksponencijalnom broju dodamo šahovske figure koje imaju određene putovanje, ovamo/tamo, pravila, sreću, "klimatske promjene", "zelenu transformaciju", i ono što uvijek moraš računati - kada igraš šah preko puta tebe sjedi jedan ili više, ali samo ČOVJEK. Jednostavno nema šanse kako ti znaš što će on u određenom momentu napraviti. I o tome se upravo i radi ovdje - od nemogućeg broja kombinacija - nikada nemaš siguran ishod. Možeš pretpostaviti, možeš biti sto postotni majstor i dobar igrač - ali, imaš posla preko puta sa čovjekom, i NIKADA ne možeš biti siguran u ishod.

Tu sada ulazi općenito pitanje sporta. Da li je u sportu najbitnije pobijediti? Osobno, mislim kako nije. Mislim kako je onaj gušt sudjelovanja u natjecanju i sama ta igra gdje, kao u šahu, pokušavaš nešto drugo do tada neodigrano kako bi bio bolji, kako bi zavarao protivnika, možda i na kraju i pobijedio. Ili ne. Nebitno. Koristiš sva svoja iskustva, sve svoje znanje, svu svoju fizičku pripremu - kako bi dao u tom trenutku vremena najbolje od sebe. I to vrijeme je onih 7 sekundi, to ću na kraju. Sada, hrvatska nogometna reprezentacija - pa kako se dogodilo da je ta repka jedna od najboljih u svijetu? Razmislite koliki je samo tu broj kombinacija tek u igri. 10 igrača na terenu i 1 na golu. U svakoj od ekipa - ovoj i suprotnoj. Nemoguće je to uopće ikako i izračunati. Stvarno nemoguće. Dakle, što je formula uspjeha? Nije nešto što možeš fizički izračunati u tom momentu, taktika i neka predviđanja u takvoj igri...možda? No, možda i ne. Ja imam svoju zamisao što je dovelo do tog uspjeha - no, neću dalje, jer ja sam ipak u ovoj svojoj nesvijesti i nisam poznavatelj neki nogometa, niti neki fan. Ma, evo da ne bude samo nogomet - evo npr. skijanje: sjetimo se Janice i njenih spustova: ma, nemoguće kako je samo jako dobro poznavanje staze, njena fizička sprema i dobro pripremljene skije - bile rezultat uspjeha! Opet je broj kombinacija koje su igrale protiv toga bile nemjerljivo veće i opet eksponencijalno rasle kada bi ih stavili jednu na drugu.

I sada još 7 sekundi. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam. U šahu npr. odigrao si drugi potez i postavio protivniku na razmatranje ogromni broj kombinacija. U nogometu, jedan od igrača je uzeo loptu i stao, zaustavio igru na tih sedam sekundi - raspored svih ostalih igrača u tom momentu opet nosi grozno veliki broj mogućnosti. U skijanju, izgubio si štap, ili naletio na hupser u toj sedmoj sekundi. Ili u npr. ratnim situacijama (koje mnogi vole prizivati zadnjih dana, jer oni valjda znaju kako preživjeti ili kako postupiti u tim groznim situacijama): neočekivano onaj preko puta vas baci kašikaru na vas - tu brojiš do šest do eksplozije - hoćeš zaleći, hoćeš spasiti frenda, hoće ta granata eksplodirati u ruci onog koji ju pokušava baciti - broj kombinacija je i opet jako velik. U sedmoj sekundi ćeš vidjeti što se desilo. Do tada pokušati donijeti suvislu projekciju onoga što će se desiti - je i opet, jednostavno, nemoguće! Osim toga, dok ovaj baca bombu, u isto vrijeme se i okolo puca na sve strane i možda traje i neki napad dronovima, ma što god...Ne ponovilo se nikada! U sedam sekundi čovjek ne može svjesno reagirati - pa evo, probajte! Postavite si štopericu na sedam sekundi i stavite nekoga ispred sebe. Krenite ga zagrliti, neće reagirati u sedam sekundi, i opet kako će reagirati - bezbroj je mogućnosti.

Koliko god pisala, znam kako nije dosta kako bih objasnila ono što hoću reći. A hoću reći, gdje god bili, iz koje god kulture poticali, ovdje na Zemlji smo ipak i samo - ljudi!! Smatram stoga nemogućim kako bila koja grupa ljudi, koliko god  pripremljena i jaka bila, može kontrolirati i predvidjeti bilo koji ishod nakon prvog poteza. O drugom da i ne govorim, jer ne igra se više sa 16 kontra 16 figura na 64 polja - nego se igra sa milijunima svugdje. I imaš posla sa ljudima. Ali, ne samo sa ljudima. Imaš posla sa prirodom općenito i igraš i protiv prirodnih zakona. Prirodni zakoni su univerzalni zakoni, to što ljudi većinu tih zakona ne poznaju i ne mogu sebi objasniti - jest potpuno nebitno. Čovjek je samo zrno pijeska u ogromnom beskraju prirode i univerzuma. Ne kažem kako je čovjek nebitan - pa, na kraju krajeva, tu smo i postojimo trenutno. No, trebamo se postaviti na mjesto, trebamo prihvatiti realnost.

A realnost jest kako nikakve elite ne mogu predvidjeti i organizirati plan za pokoravanje nekakvog čovječanstva. To je nemoguće - kombinacija je bezbroj zašto ne mogu uspjeti: neko od njih je zaspao i nije se npr pojavio na vrijeme, što otvara grozni niz ogromnih kombinacija kako ne može ići dalje u tom smjeru. A ako kreneš u drugom smjeru - otvara se niz novih nepoznanica koje nisi planirao. Hoću reći, planiranje, kombinatorika i nekakav pokušaj kontrole čovjeka kao dijela većeg sistema koje ima svoje zakonitosti, odnosno prirode - je jednostavno nemoguć. Niti se to sa sto računalnih softvera, baza podataka i ostalog može postići. Zašto? Evo, samo moje šifre za bitcoin su zaključane sa tri ključa, svaki ključ je nemjerljivi i nemoguć uzorak kombinatorike - postaviti toj npr UI zadatak neka otključa moja tri ključa - pa ne znam kako je moguće. I koliko bi vremena trebalo. I na kraju, kome se to isplati - otključati nečije podatke kako bi nakon npr (i da je moguće, a nije) tri godine došli do mojih nekih smiješnih udjela u bitcoinu. I to sam samo ja. I traje, i košta, i treba puno struje - nepotrebno je. Ovo je samo još jedan primjer gdje stvarnost nije primjenjena.

Naše elite ništa ne predviđaju, oni ništa ne planiraju, oni rade na stjecanju samo osobne moći i koristi. Pridavati im neke nadnaravne pridjeve jest i više nego smješno. Naravno kako tijekom stoljeća oni koji su nagomilali bogatstva, danas ta bogatstva pokušavaju i zadržati. No, istopilo se, plaćajući neodržive sheme i plaćajući izmišljene sustave (one sve -izme), misleći kako su pokrili sve kombinacije - no, izgubili su već nakon drugog poteza. Jer su ipak na kraju samo ljudi, tj. neljudi - jer su izgubili one ljudske osobine, jer su zanemarili sedam sekundi nesvijesnosti, jer su oholo mislili kako sve znaju, te najgore - ignoriraju prirodni ili univerzalni poredak stvari (ili Božji, kako želite), a igra protiv prirode je uvijek unaprijed izgubljena igra. Kako kažu stari, kada poleti leptir u Kini - izazove uragan u Americi. Samo taj lagani zamah krilima leptira.

Dakle, kako htjeli, naravno svatko je od nas drukčiji. I u tome i jest ljepota. Što smo svi drukčiji. Nismo ovdje kako bi maltretirali jedni druge i nametali drugima svoj stav. Sigurno ima razloga zašto smo ovdje. Možda i znamo zašto smo ovdje, ali smo to zaboravili. Jer smo previše upali u nametnuti sustav, jer smo zaboravili živjeti u skladu sa prirodom i slijediti prirodne zakone. Naravno kako niti ovo informativno bombardiranje i nametanje vječno nekih protivnika - nikako ne pomaže. Zato sam i napisala ovaj tekst, nakon dugo vremena. Izbombardirali su me informacijama. I trebalo mi je vremena da se povratim. Ovo je isključivo moje viđenje - mogla sam umjesto šaha, nogometa i sedam sekundi uzeti bezbroj drugih stvari. No, ovo me nekako uhvatilo i nije puštalo.

Nadam se kako sam pomalo uspjela objasniti kako su navodni planovi i sve što elitisti rade - samo kule građene na pijesku, odnešene prvim vjetrom. Jer, jednostavno je nemoguće predvidjeti (koliko god se trudio i koje god kontrolne mehanizme straha koristio) i nemoguće je ići protiv prirodnog poretka stvari. Nemoguće.

Zato samo naprijed. Zdravi i veseli bili. Pozdrav.