Demonska poplava Amerike je bila namjerna

Ovdje se ne smije ulaziti

Reporterka i autorica Elizabeth Nickson istražuje skupine i ciljeve onih koji stoje iza plana koji se provodi na Zapadu. Budući da je odrasla u privilegiranom domu u Kanadi, ona može dati neki osobni uvid u to kako ti ljudi razmišljaju.

Ovaj tekst je bio objavljen prošlog kolovoza, u seriji koja govori o ljudima iza zavjese. To je “priča” koju nastavljam pratiti, jer me jako ljuti. Odrastala sam s kanadskom verzijom tih ljudi i smatrala sam ih ograničenima u viziji i okrutnima.

Nisam imala pojma koliko je loše.

U ovom eseju skupljam dokaze kako je, od 60-ih godina, i nadalje, njihov cilj bio slomiti djecu triju generacija (završavajući operacijom promjene spola), uništiti njihove umove, ugroziti njihovu budućnost, uništiti njihove obitelji, pokušati ih uvjeriti kako je imati djecu loše, a rast, napredak i samoupravljanje nemogući, čak i destruktivni. Od ubojstva Kennedyja nadalje, niz užasnih događaja bio je osmišljen kako bi se destabilizirala američka kultura i povjerenje. Iz vojnih i bolničkih laboratorija diljem SAD-a i Kanade, psihijatri su izvodili pokuse i osmišljavali akcije, kako bi potjerali zajednice jedne protiv drugih, namjerno uništavajući građanski mir. Ekološki pokret nastao je u tim laboratorijima i prostorijama za seminare, kao i drugi val feminizma. Sve je to bilo antihumano, sa svrhom da se smanji stanovništvo i osigura da ostali budu poslušni do točke podložnosti. Operacija Spajalica, Operacija Plava ptica, Operacija Ptica rugalica, MKUltra, bile su i nastavljaju biti stvarne, snažno financirane i oružje protiv nas.

Niti na sekundu ne impliciram kako umjetnost i glazba tog razdoblja, barem dio njih, nisu bile izvorne, te kako nove duhovne discipline nisu bile vrijedne. Ali, bili su uvrnuti, i bili su oružje protiv svih nas.

      Konstruirana protukultura

Najljubaznija osoba u mom svijetu nedavno me pitala može li njen vještičji koven upotrijebiti našu klisuru kako bi proslavile Beltane. Ne, uzviknula sam, apsolutno ne! Iznenadila se mojom žestinom. Wiccu ne volim, niti ne vjerujem ništa posebno u te stvari, prakticira se diljem pacifičkog sjeverozapada, osobito su aktivne eko-feminističke vještice, i mislila sam kako poznatu i ljubaznu osobu smatram bezopasnom.

Ali očito, nisam ih željela u svojoj blizini. I dok sam se preispitivala, shvatio sam kako ne želim sve što bi te žene mogle donijeti sa sobom u moju šumu, gdje bi to nešto moglo i ostati. Svaka religija ima verziju tibetanskog bardoa, katoličkog čistilišta, nižeg astrala, gdje žive čudovišta i demoni, tražeći ranjive ljude na koje mogu utjecati. Slušala sam dovoljno katoličkih egzorcista i dovoljno sam oprezna u zazivanju tog određenog svijeta.

Zapravo, mrzim okultno. Mislim iskreno kako da je to glupo, intelektualno prazno i gubljenje vremena, da ne kažem potpuno zlo. Ništa od toga, ništa, niti jedna stvar nije dokaziva, sve je to pokušaj da se stekne nezaslužena moć raznim gadnim praksama koje gotovo u svakom slučaju završavaju ljudskim žrtvama. Čak i budizam. Jedan od mojih rođaka kolekcionara imao je budističku ceremonijalnu lubanju, imala je srebrne oči, rupu na nosu i posrebrene zube. Okrenite poklopac na lubanji i dobiti ćete izdubljenu srebrnu zdjelu s čekićem uklopljenim u lubanju. "Za što to služi?" Pitala sam. "Za ispijanje krvi", rekao je. I to je bio artefakt iz 18. stoljeća; nije stara. Kršćani su odustali od pijenja krvi na Posljednjoj večeri.

JFK-ov mozak još uvijek nedostaje, nesumnjivo je korišten u nekom jezivom obredu koji prakticiraju ti grozni ljudi. Smatra se kako je njegovo ubojstvo bilo prizivanje okultne moći, nazvane Ubojstvo kralja.

Bilo je potrebno uništiti kršćanstvo kako bi se uspostavila jedna svjetska vlada. Ta je činjenica istaknuta u njihovim osnivačkim dokumentima, a ljudi odabrani da u kulturu uvuku ideje One Worldizma bili su, u vrijeme kad su bili u svojim 60-ima, praktičari okultnog. Ljudi su dovodili u pitanje prošlotjednu identifikaciju Aldousa Huxleya kao čovjeka koji je donio te ideje u Ameriku, zapravo ih je zasijao u Los Angelesu. A onda je čitatelj pronašao Huxleyja kako govori da se stanovništvo svijeta mora smanjiti.

Uopće ne sumnjam kako je Huxley započeo karijeru na strani anđela, ali kad se prijavite za depopulaciju, svrstali ste se na stranu zla. Imamo desetke izjava raznih cijenjenih ljudi. Pročitajte ovo i onda mi recite kako nas ne pokušavaju poubitijati. Teško da je to više tajna. Ljudi koji vode svijet jednostavno misle kako nas je previše.

https://thebridgelifeinthemix.info/united-nations/quotes-insane-depopulation/

Huxley je prekoračio granice pristojnog društva – u kojem je još uvijek vodio propagandne kampanje, gdje kojima je tvrdio kako je on protiv autoriteta – dok je sve dublje ulazio u kult Djece sunca, dionizijski egipatski kult koji je sam propagirao diljem Kalifornije i jugozapada.

Kršćanstvo je jednostavna vjera. Sedam vrlina, povezanost sa svojim Bogom. Protestantsko kršćanstvo uvijek iznova preokreće pojam moći, jer tvrdi kako je veza između čovjeka i božanskog izravan, intiman odnos, u kojem su nepotrebni svećenici koji posreduju u tom odnosu i koji su željni moći. To je također i aktivistička vjera. Ti si čuvar svoga brata. Vidiš kako nešto nije u redu, ne okreneš se i ne pretvaraš se kako si iznad toga, već to pokušaš popraviti. I u tome leži samopoštovanje, a ne u samoljublju ili nošenju šešira sa šiltom po gudurama 01. svibnja, kako bi dozvali razne duhove sa sve četiri strane. Što postižeš tim? 

Jedna svjetska vlada i depopulacija prouzročit će toliko boli, jer su jako dobro znali kako će se kršćani tome usprotiviti. Vjera je morala biti deprivilegirana, istisnuta iz uglađene kulture. Prikazuje ju se kao nešto primitivno, deklasirano. Žalosno. Sa druge strane, krvožednije religije i običaji su promovirani kao superiorni.

https://www.amazon.com/Operation-Paperclip-History-Program-Scientists/dp/1542766494

U isto vrijeme, 50-ih i 60-ih godina, operacija Spajalica je poletjela u visine. Operacija Spajalica dovela je nacističke znanstvenike, koji su bili duboko uronjeni u eksperimente s ljudima i, kao nešto manje poznato, duboko su zaglibili u potrazi za moći, kroz okultizam i okultne predmete. Nacisti su bili ludi za Svetim gralom, kako su to i prikazali beskrajni "zabavni" filmovi. Upali su u američku vojnu obavještajnu službu, u Fort Detrick, i dobili su slobodu. MKUltra je proizašla iz njihovih različitih suradnji i odletjela u orbitu.

https://www.mentalhealthdisparities.org/psychedelic-abuses.php

Primarni cilj MKUltre bio je stvoriti umom kontrolirane ubojice. Uz put je bilo bitno u tom procesu naučiti kako kontrolirati masovnu populaciju, sektor po sektor, regiju po regiju. Oni bi koristili bilo što, čak i okultno, kako bi to učinili. Željeli su Božju moć i ta bi moć bila korištena za upravljanje nama. Ubojstvo kralja (Kennedyjevo ubojstvo), i kasnija nemogućnost pronalaženja pravih krivaca, također su bili bihevioristički u namjeri. Namjeri stvorenoj da stvori demoralizaciju. Možemo ubiti najdražeg čovjeka na zemlji i izvući se s tim. Možemo postaviti blesavog zlog morona u Predsjedništvo i izvući se s tim.

Moje je mišljenje kako su depopulacijom kao ciljem, doslovce otvorili vrata nižeg astrala, i nahrupile su cijele armije demonskih sila.

Evo moje teze, i sigurno nisam sama u tome: hipi pokret, beat pokret, djeca cvijeća, veliki glazbeni festivali kao što su Monterey Pop, Beatlesi, Rolling Stonesi, Byrdsi, Mamas and Papas, svi su izmišljeni od strane nacističkih znanstvenika koji surađuju s američkom vojnom obavještajnom službom, klinikom Tavistock, SRI-jem i CIA-om, kako bi smanjili populaciju, pretvarajući djecu srednje i više srednje klase u žive narcise, izgubljene, bez razuma i navučene na razne droge. Promicali su ideje protiv obitelji, znanosti i napretka. Kasnije su izmislili feminizam i pustili ga na slobodu, kako bi uništili brak i učinili rađanje djece neprivlačnim. Cijeli taj slogan u ženskom razgovoru: “moraš se brinuti o sebi. Prestani davati sebe drugima”, i tako dalje, izmišljen je posebno i sa razlogom kako bi se ubio obiteljski život. Iznad svega, ova stvorena estetika i “filozofija”, do trenutka kada se odigrava, promovira kaos, mržnju, pobunu, odricanje od zrelosti i odgovornosti. Drugim riječima, to se događa danas.

Ma, zar stvarno, Neil?

Na Monterey Pop festivalu, koji je bio proba za široku distribuciju psihodelika, ploče Purple Hazea davane su svima koji su ih htjeli - dijelio ih je legendarni ugovorni agent CIA-e po imenu Coyote, kao i netko s Floride po imenu Peter Goodrich. U organizaciji Johna Phillipsa, osnivača Mammas and Papas, Phillips je bio povezan s Mansonom, Scijentologijom, Procesnom crkvom Posljednjeg suda, ogrankom Huxleyjeve aristokratske Djece sunca (koja je bila dijelom olimpijskog omiljenog reda - Reda Zlatna zora), ali i vojnom obavještajnom službom. Rečeno je kako je Institut Tavistock izmislio osnovu rock glazbe, kako bi stvorio stanja transa i uveo je ta stanja kroz Beatlese i Rolling Stonese (Jagger je pravi olimpijac). Monterey Pop festival bio je prvi upad u umove ljudi koji koriste glazbu i droge, prvi pokušaj masovnog preuređenja namještaja u umu, i nezapaženog ulaza. Mnogi sudionici turneje Eras Taylor Swift, ovog ljeta, notorno se ne mogu sjetiti mnogo toga, i često razgovaraju o tome, pokušavajući se sjetiti bilo čega, na TikToku. Pitam se zašto?

Plava ptica. Cvrkut. Twitterovi vodi vojna obavještajna služba. Shvaćate?

Eksperiment je ponovljen na Woodstock festivalu, i smatran je još savršenijom kopijom dionizijskih svetkovina u Egiptu, gdje su mase bile doslovno kamenovane do pokornosti. Događaj stvoren doslovno za na lošem acidu, ljudi su živjeli u blatu, prepuštali su se doslovno svinjskom ponašanju, totalno poniženi, bez toaleta, vode, predani samo svojim osjetilima.

I, u isto vrijeme, po mom mišljenju, MKUltra je pokrenula bujicu ubojica i serijskih ubojica, od kojih smo patili u proteklih 50 godina. Ništa ne destabilizira grad, okrug, obitelj, kao serijske ubojice. Testni slučaj CIA-e i MKUltre, njihovo testno susjedstvo, bio je Laurel Canyon, u Los Angelesu. Charles Manson je bio njihovo najuspješnije oruđe, ali on je bio samo jedan od desetaka ubojica stvorenih u njihovim mentalnim bolnicama, i vojnim logorima, koji su pušteni prvo na djecu cvijeća 60-ih, a zatim na nas sve ostale. Drogu i nasilje koji danas prožimaju američke ulice nismo mi stvorili, oni su projektirani  kako bi nas uništile. Svaku obitelj, razbijenu gubitkom djeteta ili roditelja zbog droge, razbili su ljudi koje plaćamo, čije živote subvencioniramo. I naravno, crnačke četvrti bile su prve žrtve. Rasni rat je nametnut i orkestriran kao nijedan drugi. Prošlog je tjedna digitalni detektiv otkrio kako primarna adresa Antifine web stranice vodi do vojnog postrojenja u Ohiju.

U Laurel Canyonu, 60-ih godina, MKUltra je imala sjedište u skrivenoj vojnoj bazi u samom kanjonu. Eksperimenti na mentalnim bolesnicima i zatvorenicima odvijali su se u bazama, bolnicama i institutima diljem Kalifornije, pod vodstvom Stanford Research Institutea, vjerojatno jednog od najmoćnijih biheviorističkih centara. Mnogi producenti zvuka 60-ih bili su sinovi i kćeri vojne obavještajne službe, zapravo, teško je pronaći jednu rock zvijezdu koja to nije bila. Iako ovaj pod-projekt nije klinički otkriven, napisano je nekoliko knjiga koje iznose šokantne podudarnosti i paralele. John Phillips iz Mammas and Papas, djed pokreta, pohađao je niz elitnih vojnih pripremnih škola u predgrađima DC-a, uključujući Američku pomorsku akademiju, i bio je na Kubi na vrhuncu revolucije. Jednako tako, očevi Stevena Stillsa i Jima Morrisona bili su duboko ukorijenjeni u vojnu obavještajnu službu, na vrlo visokoj razini. Teorija kaže kako se etos i zvuk koji su se prodavali u glazbi 60-ih su plaćeni i često skladani od strane ljudi koji su radili za CIA-u, ili u slučaju Beatlesa - Tavistocka u Velikoj Britaniji. Tada su se nemilosrdno promovirale ogromne zabavne tvrtke koje su prodavale glazbu. Ljudi tvrde kako su pokret kooptirale operacije kao što je CoIntelPro, jer je bio antiratni i ratni ga establišment nije htio; drugi zagovaraju teoriju kako je “cijela kultura mladih 1960-ih stvorena ne kao korijenski izazov statusu quo, nego kao cinična vježba diskreditiranja i marginaliziranja antiratnog pokreta u nastajanju, kao i stvaranja lažne oporbe, koja se lako može kontrolirati i zavesti.”

Treći pak tvrde kako je cijeli njihov kulturni pokret stvoren kako bi uništio obećanja Amerike infantiliziranjem boomersa i sljedećih generacija. I ja bih išla tako daleko, i moje je putovanje bilo dugačko. 

https://www.amazon.ca/Weird-Scenes-Inside-Canyon-Laurel/dp/1909394122/ref=sr_1_1

Planinski laboratorij Lookout nalazio se nedaleko od Wonderland Ave, u Laurel Canyonu, protezao se na 2 1/2 hektara, bio je  okružen električnom ogradom. Sto tisuća četvornih stopa prostora, zvučne pozornice, sobe za projekcije, montaža, studiji za animaciju i, naravno, napredni laboratoriji za istraživanje i razvoj. Odatle je, smatra se, CIA pokrenula eksperiment za eksperimentom na stanovnicima Laurel Canyona, izazivajući poplave čudnih smrti (odnosno ubojstva predstavljena kao "samoubojstva"). Preplavili su susjedstvo svim vrstama droga i okultnih praksi. Kokain je postao pseudo-valuta. Tijekom tog desetljeća, ako ste bili bijelac i živjeli u Canyonu, imali ste jednan naprama četiri omjer završiti mrtvi. David McGowan u Čudnim prizorima unutar kanjona navodi i opisuje stotine smrti, mnoge poznate i mnoge nepoznate; mnoge su povezane s okultnim praksama i uporabom droga. Djeca su mrtva, naravno, neka povezana s ritualima. Završavajući naravno s g. Helterom Skelterom, obitelji Charlesa Mansona, koji ubija Sharon Tate i njezine prijatelje, malo dalje od Wonderland Roada, u blizini Lookout Mountain Laboratoryja. Mansona su genijalnim glazbenikom smatrali, ni manje ni više, nego Neil Young, John Phillips i Frank Zappa, oni su mu se udvarali i zabavljali. Manson je većinu svog života proveo izmjenjujući se između zatvora i mentalnih bolnica, i gotovo je sigurno proizvod eksperimenata 'programiranog za ubijanje'.

U isto vrijeme, CIA je pustila LSD u svijet. Po svim kalifornijskim hipi dječjim mjestima, Augustus Owsley Stanley preplavio je ulice visokokvalitetnim, jeftinim LSD-om. Čak su i moji stariji akademski rođaci, skučeniji par koji bi bilo teško pronaći, prihvatili Owsleyja, kada su bili na svojim prvim predavačkim pozicijama na Berkeleyju. Na Woodstock i Monterey Pop festivalima, CIA je osigurala desetke tisuća acid-tableta. Droga je bila siguran način da se uništi volja i snaga generacije. Danas vidimo ljudske olupine posvuda. Timothy O’Leary bio je bolno očito sredstvo CIA-e. “The Oracle” je bila publikacija sa sjedištem u San Franciscu, s obavještajnim vezama, koja se specijalizirala za predstavljanje psihodeličnog okultizma. Rolling Stonesi su odmah upali, Jagger je u to vrijeme bio u Canyonu, duboko u dva okultna filmska projekta s Kennethom Angerom pod utjecajem Crowleya. Je li to bilo namjerno? Je li bilo planirano? Recimo to tako, kao što McGowan's, čija je kolekcija podudarnosti osuđujuća, ističe: "'Predvečerje uništenja' ('Eve of Destruction?) je isto tako mogla biti napisana od strane State Departmenta. Pjesma se buni ni zbog čega. To je jednostavno pjesma “Thy Doom at Hand”, bez smisla.” Osim zbog gušenja legitimnih protesta i masovne depresije mladih.

U isto vrijeme, 1968. godine, kolumnist Jack Anderson otkrio je kako se “Eksperimenti za kontrolu ljudskog ponašanja sa znanstvenofantastičnim uređajima tajno provode u visoko ograđenim vojnim laboratorijima Harry Diamond u Washingtonu... U konačnici, ljudski zamorci će se koristiti za testiranje uređaja. Iako povjerljivi memorandum u našim rukama navodi kako su testovi stvoreni za kontrolu nereda i građanskih nemira, dopis priznaje kako je opća svrha 'kratkotrajna kontrola ljudskog ponašanja'.”

Čak su i punk, i novi val, pokrenuli Copelandovi - od kojih su gotovo svi bili do grla u tajnim operacijama i vojnoj obavještajnoj službi, a patrijarh je bio legenda zapadnih obavještajnih krugova. Kako ističe McGowan, sve te nastupe pokrenule su i promovirale velike izdavačke kuće, mega korporacije. Programirali su sve to kako bi čitavu generaciju pretvorili u samozadovoljne promatrače,  kako bi zadovoljili želje američke mornarice. Ništa više, ništa manje.

Slijedi njihova izjava o namjerama, preuzeta od Johna Colemana, koji je i sam bivši pripadnik obavještajne službe, i jedan od prvih kopača protiv ovog gnusnog, a ipak nekako apsurdnog i bezobzirnog zločina protiv čovječnosti.

“Institut za ljudske odnose Tavistock i druga mnogo veća, integrirana mreža centara primijenjene socijalne psihologije i socijalnog inženjeringa ... pojavili su se nakon Drugog svjetskog rata. Ove skupine nas i načela nacionalnih država smatraju svojim aksiomatskim filozofskim neprijateljem. Ova isprepletena sila zla sastoji se od nekih od najprestižnijih svjetskih centara znanja i istraživanja kao što su Istraživački centar Stanford na Sveučilištu Stanford, Rand Corporation, MIT/Sloane, „Napredni centar bihevioralnih znanosti u Palo Altu", Institut za društvena istraživanja na Sveučilištu Michigan, Poslovnoj školi Wharton na Sveučilištu Pennsylvanije, Poslovnoj školi Harvard, Londonskoj školi ekonomije, Nacionalnim laboratorijima za obuku, Hudson institutu, Esalen institutu, Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje, Nacionalnom institutu za Zlouporabu droga, Ured za pomorska istraživanja. Postoje i drugi, poput ženevske Međunarodne zaklade za razvojne alternative i izvršnog konferencijskog centra, prve diplomske škole Doba vodenjaka s punim radnim vremenom, zadužene za podučavanje modifikacije ponašanja, za rukovoditelje na visokoj razini, pripadnika 500 najvećih kompanija na popisu Fortune. Ljudski zombiji su postavljeni na najviše rukovodeće položaje, kako bi nas odveli u Novo mračno doba transcendentalne svijesti. Dva fokusa: prvo su promjene potrebne u Sjedinjenim Državama; i drugo je globalni poredak. Tijekom razdoblja od pola stoljeća, deseci milijardi dolara dodijeljeni su od strane vlade Sjedinjenih Država, uz tajnu pomoć think tankova i zaklada povezanih s Tavistockom, za financiranje rada ovih skupina. Svaki aspekt mentalnog i psihološkog života ljudi na planetu bio je profiliran, snimljen i pohranjen u računalnim sustavima.”

“Iznad blisko surađujućih skupina društvenih znanstvenika, psihologa, psihijatara, antropologa, think-tankova i zaklada predsjeda elita moćnih članova oligarhije, sastavljena uglavnom od starog venecijanskog crnog plemstva. Koja je svrha ovih modifikacija ponašanja? To je uvođenje prisilnih promjena u naš način života, bez ikakvog dogovora sa nama, bez našeg pristanka, ali i bez toga da smo uopće svjesni što nam se događa. Konačni cilj je "potpuno istrebljenje unutarnjeg osjećaja identiteta čovječanstva, iščupati  najdublje duše čovječanstva i postaviti - u prazan prostor - umjetne, sintetičke pseudo-duše." Međutim, kako bi se promijenilo ponašanje čovječanstva, od industrijske proizvodnje u spiritualizam, i kako bi nas se namjerno dovelo u svijet postindustrijske ere nultog rasta i nultog napretka, prvo se mora prisiliti na promjenu ljudske 'slike o sebi', njegove temeljne koncepcije onoga što jesmo. Stoga se mora potražiti, sintetizirati i potom ugraditi u mozak čovječanstva - sliku čovjeka primjerenu tom novom dobu.”

To je ono što oni žele. Zato rade to što rade. To je ono protiv čega se moramo suprotstaviti. Dovoljno je samo reći: "Ne, prijatelju, uzmi sve svoje smiješne destruktivne ideje i gurni ih tamo gdje sunce ne sija." Ruganje i prijezir najbolje su oružje koje imamo. Ruganje bode njihov ogromni ego, trgne ih iz njihovih onanističkih stavova. Njihova vojska upravitelja, birokrata i medija jedva da su svjesni svog zla (baš kao što je Arendt pronašao u Eichmannu, tijekom Nürnberškog procesa).

“Bio sam zapanjen očitom plitkošću počinitelja [tj. Eichmanna] zbog koje je bilo nemoguće pratiti neospornu zloću njegovih djela do bilo koje dublje razine korijena ili motiva. Djela su bila monstruozna, ali počinitelj – barem onaj vrlo učinkovit kojem se sada sudi – bio je sasvim običan, uobičajen, a ni demonski ni monstruozan.”

Počeli smo ih zvati NPC (Non Playing Characters), likovi koji se ne "igraju", koji su jedva pri svijesti, programirani poput gmazova, najčišći su prikaz banalnosti zla.

 Za one koji očajavaju, ovo je informacijski rat. Što više onih koji znaju, a odbijaju, to smo bliže poništenju ove apsurdne besmislice, ovog glupog barbarstva. Btw, ako ovo objavite na Facebooku ili Twitteru, nemojte me tagirati, bit će zataškano.

21.04.2024.

Oni razbijaju svaku obitelj, svaku zemlju

Kabala se hrani našim ručkom. Doslovno.

Prošle nedjelje je tekst "Demonska poplava Amerike" bio toliko popularan i ovo je njegov popratni prilog, detaljnije ispitivanje Glave zmije, kabale koja stoji iza Velikog resetiranja, prijevare o Covidu i globalnom zatopljenju, i svake dobre ratne zarade - u zadnjih trideset, ako ne i 500 godina, ali posebno danas i posebno u Ukrajini.

Nazivaju se mnoštvom imena: Olimpijci, Izabrani, Bilderbergeri, 300, polubogovi, Crno plemstvo, druga glupa tajna imena koja se ne smiju izgovoriti. Oni su tajnoviti, jer su im namjere zlo. Oni prakticiraju okultizam - glupo i neodgovorno - oni su "masoni" lude grane, kult koji djeluje potpuno u mraku i potpuno za sebe. Oni su željni moći kao Hillary Clinton, no i daleko su korumpiraniji od nje, ili Bidena, ili njegovog užasnog sina. Oni postoje već tisuću godina, smiješno prateći svoje krvne loze sve do Sumera i faraona i misle kako je to jedino važno. Zapravo, oni su Hunter Biden, on je njihov id, vizualna manifestacija njihove odvratne dekadencije i seksualne prisile. Hunter je, po mom mišljenju, doveden u njihov kult i poludio je od droge, ispijanja krvi, ubijanja, i seksualnih žrtvovanja - obreda intimnosti koji potiču njihovu moć.

Voljela bih da se šalim. Vraški bih voljela da ovo nije istina.

Ono što ovdje pokušavam jest preskočiti dubine paranoje korištenjem podataka iz stvarnog svijeta i stvarnih dokumenata, kao i planova koji su u javnoj domeni, utvrđene činjenice. Koristim osobno iskustvo kako bih to prikazala u stvarnom svijetlu. Toliko pisaca u ovom području prevrće nedokazivo, i to i jest namjerno, još jedan loš psihijatrijski napad na bespomoćne i nevine.

Odrastala sam u najbogatijoj četvrti u Kanadi, Westmountu, u starom kanadskom ljetovalištu novca, ili jednom od njih. Bili smo dio njih, ali i nismo bili. Moji su roditelji podrijetlom bili Amerikanci, što je bilo protiv nas. Oba su naša pretka stigla u Connecticut 1630-ih godina, kada je u riječnoj koloniji bila tek šačica doseljenika, i 375 godina kasnije - nekako su se našli.

Ovo je susjedstvo bilo bogato: obiteljska kuća moje druge omiljene cimerice iz internata bio je dvorac od 50.000 četvornih stopa.

Inače smo živjeli dosta blizu MKUltre i Allana Dullesa: kuća, Ravenscrag, dana je Allanu Dullesu i psihijatru Ewanu Cameronu, nakon što su četiri sina obitelji koja je bila vlasnikom kuće, umrla u drugom svjetskom ratu. Ta je kuća bila mjesto gdje je moja majka korištena kao eksperimentalni subjekt u MKUltri.

Otac muža moje omiljene cimerice iz internata vodio je Zakladu McConnell, kao svoju dobrotvornu organizaciju. McConnellovi, koji su između ostalog bili vlasnici Montreal Stara, pozivali su Rockefellere, CIA-u i MKUltru u grad, pridonoseći projektu izvođenja prvih eksperimenata kontrole uma na ljudskim subjektima koji nisu dali svoj pristanak, uključujući njihove vlastite žene. Ovo je također utvrđena činjenica, dobro dokumentirana.

Ovo je pitanje koje svi postavljaju. Kako su postali tako okrutni? Kako se ti muškarci i žene, njihovi nasljednici, odlučni u nametanju Velikog resetiranja, zatvarajući sve u 15-minutne gradove, čipiranja, nadziora i hranjenja raznim kemijskim gulašima, mogu opravdati? Kako su vrhunski zdravstveni stručnjaci vidjeli Covid onakvim kakav jest, kao što su morali, a ipak su se složili s cjepivima, znajući, kao što sada znamo da su znali, koliko su opasna, koliko smrtonosna? Nemoguće je vidjeti najnovije podatke o invalidnosti, koje je prikupio Edwarda Dowd, pogledati njegove projekcijske linije bolesti i smrti, i u isto vrijeme ne pomisliti kako je to bio namjerni odstrel. Još jedan najnoviji primjer njihovog barbarstva, njihove ubilačke namjere.

Reći ću vam kako. Oni preziru gotovo sve. Oni su toliko bogati i toliko privilegirani, u slučaju ljudi među kojima sam odrastala, dugotrajno privilegirani da ljude izvan svog kruga vide kao životinje u stadu kojima se može manipulirati. Znam to jer tako govore unutar svoga svijeta. Šest spoznajnih godina i jedanaest godina djetinjstva, bila sam tamo, u tom iznimno društvenom svijetu koji priređuje niz zabava svake godine, slušala sam svaku riječ, proricala svaka misao. Djeca su bila ogledalo svojih roditelja. Nijedan autsajder ne može ući u taj svijet, tako da su bili sigurni da mogu javno izražavati prezir prema nižim ljudima. Postojalo je toliko mnogo pravila koje je trebalo slijediti - oni su ljude ocjenjivali prema najsitnijim pokretima, stavovima, načinu na koji hodate, jedete, govorite. Potrebni istančani maniri djelovali su poput ograda. Trebalo je dobro desetljeće da se nauči ispravno ponašanje za stolom, koje je moralo biti toliko automatsko, da ste ga mogli naučiti odmah u ranom djetinjstvu. Mogli su uočiti autsajdere u roku od deset sekundi, te bi ih odmah ih isključili. Među sobom su slobodno razgovarali. Zašto je to bilo toliko tajno? Zbog toga jer je uzgoj bio glavna tema usputnih razgovora. Krvne loze. I umijeće čuvanja bogatstva i privilegija. I mržnja. Prezir.

Onog trenutka kada sam konačno otišla, mrzila sam njihovo zlobno, tvrdoglavo ja više nego što mogu reći, a kako smo mi, moja obitelj, bili dio toga - odrekla sam se svega. Sve sam odbacila.

Nakon što je objavljena moja prva knjiga, otac mi je dao fragment memoara moje pra-prabake. Bila sam toliko istraumatizirana onim što se dogodilo mojim roditeljima, da sam upala u to kao u toplu kupku. Mislila sam kako sam ju upoznala, Charlotte Phelps St John, davno, kada sam imala samo četiri godine. Dogodilo se to u stambenoj zgradi moje bake, jednoj od onih golemih kamenih zgrada koje su odjekivale, u kojima smo nekada držali imućne starije osobe. Ona, moja prabaka, i moja prateta, bile su u gradu u posjetu i htjele su pogledati mene, prvu djevojčicu rođenu u obitelji nakon dvije generacije.

Sve što vam je rečeno o osnivanju Amerike je laž. Pogotovo o ulozi žena. Ove četiri žene bile su toliko moćne, tako duboko, duboko ukorijenjene u sebi i vlastitoj dokazanoj vrlini, da nisam srela nijednog modernog čovjeka, ili ženu, koji bi bili iole blizu njihove moći. Tijekom 350 godina, oni i tisuće obitelji poput njihove, običnih, ne "krvnih loza", gradili su gradove, crkve, škole, i infrastrukturu diljem kontinenta. U svojim gradovima znali su kada je netko u potrebi i bili su tu, licem u lice, pomagali, kroz svoje crkve, svoje klubove i društva. Bili su intimni. Ne neka afirmativna usrana dobrotvorna organizacija. Suprotno od toga, rješavali su stvarne probleme - pomažući stvarnim ljudima, ne odbijajući ih od "vlade". Roditelji, odnosno baka i djed moje praprabake, bili su časnici u podzemnoj željeznici, i cijela njihova obitelj bila je izvor milosrđa. Kao odraslu osobu ocjenjivali su te po tom doprinosu, a ne po novcu koji si zaradio. Moja je prabaka pokrenula Opću bolnicu Vancouver, danas poduzeće vrijedno više milijardi dolara, u šatoru sa svojim prijateljima iz crkve. Svi su oni bili kamen temeljac kulture, potpuno odgovorne odrasle osobe. Njen unuk, moj praujak i njegova žena, bili su isti. Da su oni danas živi, ne bi bilo šanse da Vancouver postane bolesno središte trgovine djecom, pranja novca i droge. Sve smo to izgubili. Sve to.

Kako?

Oduzeto nam je. Ta je snaga morala biti slomljena. Fabijanci, Huxleyevi i H.G. Wells, da upotrijebimo imena koja prepoznajete, izmislili su sustav mišljenja koji pokreće rat protiv nas. Razmišljanje kako slomiti ljude je počelo prije Prvog svjetskog rata, a cvjetalo je, procvjetalo i metastaziralo nakon Drugog svjetskog rata, kada su optimizam, kreativnost i moć SAD-a visoko podigli svoju zastavu. Oni - Rockefelleri, Bilderbergovi, Kissinger, Crno plemstvo Venecije, Banka za međunarodna poravnanja, vlasnici njujorškog Fed-a, drevne europske obitelji koje drže američki dug i stotine drugih, bili su odlučni slomiti američko industrijsko društvo, svesti ga na bivše seljake, osiromašiti njegovo stanovništvo - kako bi ga kontrolirali. Da je Amerika nastavila rasti kao prije, od prije 50-ih, slomila bi njihovu moć i njihovo bogatstvo.

A najviše od svega su mrzili američki optimizam, njezin stav kako sve 'može učiniti', njezino drsko samopouzdanje koje nije pokleknulo ni pred jednim čovjekom.

Osmislili su tri glavna prodora. Prvi je bio slomiti gradove tako što će od njih napraviti gulaš različitih grupa i rasa koje se natječu za oskudne resurse, koje će oni s vremenom iscrpiti. Oni bi raspirili razlike, natjerali nas neka se svađamo. Drugi je bio stvoriti niz kulturnih šokova (pomislite na Covid, pomislite na ubojstva) koji bi nas infantilizirali, učinili željnima sigurnosti i slabima. Treći jest  uništiti kulturu, žene i omladinu. Stvoreno je bezumno nasilje, serijske ubojice, samoubojstva tinejdžera, proizvedena je droga, rock, lažne pobune.

Kada sam proučavala svoju obiteljsku povijest, završila sam po muzejima i povijesnim društvima, u malim gradovima, u blizini mjesta gdje su živjeli. Budući kako su bili poznati, sve je prikupljeno: portreti, pisma, zapisi, dnevnici, novinski isječci, imovina i odjeća. Fotografije snimljene 1840-ih godina su neke od prvih, jezivesu, ali i fascinantne, u isto vrijeme. Kutije i kutije su zakopane po podrumima. Moj pra-pra-pra-ujak je 1880-ih napisao knjigu od 3000 stranica o njihovoj povijesti, prikupivši hrpetine oporuka, dnevnika, pisama i tako dalje. Pregledala sam desetak tisuća dokumenata, vjerojatno i više. To se zove primarno istraživanje i nepobitno je. Opet, naglašavam, oni su bili uspješni, da, ali ne pretjerano. Postojalo je desetak tisuća obitelji poput moje. Oni su naši preci, naši kućni bogovi, a ne onaj prikaz milijardera i Hollywooda. Bili su dobri. Njihovi gradovi su bili mirni, obitelji stabilne,  djeca su imala nadu. Ovo što nas sada vodi, nije dobro. Zapravo, ono je antiljudsko, to je najpodlije zlo.

To je gušter koji  nemilosrdno maše jezikom.

Programi i razmišljanja koji stoje iza uništavanja američke kulture, od Drugoga rata, dobro su dokumentirani. Dokumenti su u javnoj domeni. Provest ću vas kroz njihovu intelektualnu povijest, pokazujući kako su namjerno stvorili iracionalnu glupost koja se provodila po kampusima i gradovima. Ovo danas je stvoreno. Rave partyji mrtvih mozgova, stotine tisuća snažnih polu-Dionizijskih obreda koji se održavaju po cijelom zapadnom svijetu, ukorijenjeni su u tome. Oni su ovo stvorili. Stvoreno je namjerno kako bi se uništila mogućnost samoodređenja odraslih i individualne moći.

Trebalo je intelektualno uporište, koje bi im omogućilo da se osjećaju superiornima, te su ga u međuratnom vrenju, u Bloomsburyju i Oxbridgeu, ti samozvani vođe i pronašli. Aldous Huxley, unuk Thomasa H. Huxleya (općenito zvanog Darwinov PR tip), koji je bio član Okruglog stola i Rhodesove jedinice, i Arnold Toynbee, voditelj istraživačkog odjela britanske obavještajne službe tijekom Prvog svjetskog rata, dali su izraziti doprinos. Aldous je osnovao organizaciju pod nazivom Djeca sunca, s drugim članovima djece Okruglog stola (spomenuta u prošlotjednom članku i da, oni “potječu” od Arthura), poput WH Audena, TS Elliota, Juliana Huxleya, DH Laurencea i naravno, HG Wellsa. Izvučen iz poganskih ceremonija drevnog Egipta i Rimskog Carstva, bio je to  dionizijski kult koji je obećavao kako će, u najpotpunijem izražaju vaše životinjske i senzualne prirode, "vrata" "percepcije" biti otvorena, i imati ćete moć Boga. Poganstvo zvuči cool - sve tetovaže nalijepljene na ljude pokazuju njihove poganske plemenske korijene. Sve dok ne shvatite kako pogani zahtijevaju ljudsku žrtvu za "rad". Red Zlatne zore sada se prakticira u cijelom svijetu.

Rezultat? 25% Amerikanaca je opsjednuto đavolom. Koliko je onih koji su pod demonskom kontrolom? 10-15%. Ovaj katolički svećenik/egzorcist objašnjava zašto su svi ti demoni ovdje.

ovo smiješno stvorenje je bila su kumom današnje kulture

Uvukli su tu ludu mističarku, Helenu Blavatsky, koja je napisala nešto super-ludo pod nazivom Razotkrivena Isis, te je zajedno s Oswaldom Mosleyem (fašističkim vođom iz Ujedinjenog Kraljevstva), a zatim, naravno, i sa istinski opakim Aleisterom Crowleyem, stvorila je s Oxbridgiancima - Red Zlatne Zore. Sada su, odjednom, ti ljudi bili intelektualci. Ne znam jeste li proveli neko vrijeme s takvim ljudima, ako niste onda ste zaista sretni, iskreno mislim. Bila sam na nekoliko kućnih zabava koje je priredila moja gazdarica u župnom domu njezina supruga u Granthamu, u Engleskoj, s još dva para, s kojima sam se upoznala Trinity Collegeu u Cambridgeu. Ti su ljudi imali umove koji su me zadivili - bili su toliko tihi, tako okretni, tako dobro utemeljeni, poletni, nevjerojatno načitani, izvan svakog razuma. Jedan od njih, sin dvoje poznatih američkih ljevičara, postao je voditeljem politike Konzervativne stranke; drugi je uređivao Telegraph, Spectator i postao službenim biografom Margareth Thatcher. Oni nisu samo mislili kako su superiorni; u jednom dijelu su oni to i bili. Ali, u drugom dijelu, njihovo razmišljanje nije bilo samo briljantno, bilo je kršćansko. Svi na toj kućnoj zabavi (osim mene) bili su krajnje čestiti, skromni, otvoreni, znatiželjni, ljubazni, svjesni kolonijalizma u svojoj sredini, usprkos jasnoj superiornosti uma. Naravno da jesu. Sjedili smo u župnom dvoru, ispred crkve iz 15. stoljeća, sa stvarnom zaključanom knjižnicom. Rektor, naš domaćin, bio je njihov kustos u Trojstvu, nedjeljom poslijepodne svi bi došli na čaj.

Huxley, itd., bili su sve samo ne ponizni, pobožni, ili ljubazni. I sami su tražili Boga. Sve ove blesave male tajne skupine željele su moć. Željeli su biti obožavani. Tako su izmislili sustav mišljenja pod kojim danas živimo. 1984., Vrata percepcije, Vrli novi svijet, nisu bili samo književni romani, bili su to dokumenti koji su organizirali masovni poziv. Nazvali su to otvorenom zavjerom, nacrtom svjetske revolucije. Bili su povezani s RIIA-om, Kraljevskim institutom za međunarodne poslove, jednim od brojnih zmijskih glava, kojima je Toynbee bio na čelu 50 godina. Primili su jako mnogo sredstava i na kraju su osnovali vlastite biheviorističke institucije,  kako bi iznudili ovu svjetsku revoluciju. Oni nisu htjeli samo revoluciju, već postati i "mozak jednog svijeta". Htjeli su "policiju uma". I naravno, budući kako su financijski interesi Velike Britanije željeli sakupiti financijske koristi koje bi im takva "revolucija" donijela, financiranje je raslo, i raslo, i raslo... Moć koju su nudili je privukla najgore ljude i oni su se svi, također, pridružili kabali.

Stoga danas propaganda i planiranje potječu, i dalje, iz naših najprestižnijih institucija - prvenstveno Stanfordskog istraživačkog centra na Stanfordu, Instituta za društvena istraživanja na Sveučilištu Pennsylvania, London School of Economics, National Training Laboratories, Hudson Institute, Esalen, Nacionalni institut za mentalno zdravlje, Nacionalni institut za zlouporabu droga, Ured za pomorska istraživanja. Međunarodna zaklada za razvojne alternative sa sjedištem u Ženevi i Izvršni konferencijski centar, Rand, MIT/Sloan, Napredni centar bihevioralnih znanosti u Palo Altu. Iz svakog dolazi dnevna buka propagande koja se usmjerava u svaki sektor, svaku udrugu, svaku religiju, svaku imigrantsku skupinu, svaku vladinu organizaciju, svaki sindikat, svaku školu i sveučilište. Svi ovi outfiti, za koje treba razviti nevjericu do granice prezira, potpisali su sve gore navedeno do daljnjeg. 

Aldous Huxley nazvao je krajnji rezultat "konačnom revolucijom", "diktaturom bez suza", gdje ljudi vole svoje ropstvo. Ovaj govor iz 1961. godine (video na kraju teksta), ustvrdio je kako je cilj stvoriti “neku vrstu bezbolnog koncentracijskog logora za cijela društva tako da će ljudima, zapravo, biti oduzete slobode… ali… da će ih propaganda (ili) odvratiti od svake želje za pobunom ispiranjem mozga… pojačanim farmakološkim metodama.”

U tome ima dovoljno brbljanja koje ukazuju na to kakvo je društvo Huxley opisivao. u mlađim danima. Ali, do dobi od 60 godina, bio je totalno uvjeren kako mora doći do depopulacije. To je - smatrao je on - pravi put. Izazvan masovnim trovanjem. Ili, nuklearni rat.

Mijenjanje slike čovjeka, kao temeljni dokument, napisali su neki od vodećih američkih intelektualaca prije- i poslije- ratnog razdoblja. Promicali su i zagovarali promjenu želje čovječanstva za stvaranjem, izgradnjom, željom za industrijskim napretkom - u onu koja prihvaća "spiritualizam". Slika tehnološkog i industrijskog čovjeka je, tvrdili su, zastarjela i mora se odbaciti.

I tako…evo nas ovdje, danas. Evo mog primjera onoga što se dogodilo u mojoj regiji. Ljudi su obezglavljeni, odrezane su im kandže, svedeni su na blebetave muškarce i žene bez kritičkog razmišljanja, ali koji šire uokolo sentimentalnu propagandu. Moji pradjed i baka s očeve strane pomogli su u osnivanju grada Vancouvera, preselivši se tamo kada je tamo kada je bilo samo 4000 ljudi. Više od 100 godina, oni i druge obične obitelji, izgradile su moderni grad. Ako si pao, pomogli su ponovo te podići. Danas je taj grad u vlasništvu azijskih kriminalnih kartela, koji preko svojih kockarnica i nekretnina, peru većinu novca od droge u Americi. Nekoliko stvarnih mlađih Kanađana, koji tek počinju, ne može si priuštiti kupnju kuće ili stana, sve je u vlasništvu prevaranata. Nema sumnje kako kontejneri s odbačenomi ukradenom djecom prolaze kroz našu luku, drugu po veličini na zapadnoj obali Sjeverne i Južne Amerike. Djeca odlaze u ruke seksualnih predatora (još jedan proizvod kabale) diljem američkog kontinenta. Trgovina ljudima je česta, robova ima na svakoj ulici.

No, znate li o čemu brine moja generacija žena? O drveću. O vremenu. One su ekstremno glupe i gizdaju se uokolo kao 14-godišnjakinje, ali se i oblače se kao tek prohodala djeca. Brbljaju o “okolini”, dok u isto vrijeme ignoriraju ljudske žrtve u svojoj blizini. U gradu ljudi umiru i vrše nuždu na ulicama. Zanemareno. Nebitno. 

Programirani smo da brinemo samo o sebi. “Žene previše razmišljaju o drugima”, “žene se trebaju naučiti biti sebične”. Na toj smo zamisli svi pali. Govore nam, iz minute u minutu, neka prisilimo svoja tijela i lica neka liče na nekog savršenog ghoula, poput Bezosove buduće žene, neka kupujemo brdo odjeće svake sezone, neka se zanimamo za 'umjetnost' i književnost', neka vježbamo jogu i neka meditramo u poticanju mirovanja. Govore nam neka činimo bilo što osim onoga što bi, u biti, odgovorni odrasli trebali činiti jedni za druge, koje su nekada teške, nekada i opasne stvari.

Jesu li oni kojima se laže jednako krivi kao i oni koji lažu? Što su Nijemci osjećali kad su saznali za pećnice? Što će sadašnje generacije osjećati kada budu pozvane na odgovornost za osam milijuna prodane djece svake godine?

U toj jednoj, nepromjenjivoj i jezivoj činjenici - imamo i savršenu ilustraciju razaranja koje je izvela kabala. I nastavlja dalje. 

27.04.2024.