OKULTNI KORIJENI MODERNOG DRUŠTVA

Štovanje Pitagore

Okultizam štuje Pitagoru sa Samosa jer je stvorio ono što danas poznajemo kao Zapadni svijet.

Njegova politička i vjerska učenja bila su dobro poznata u Magna Graeciji, te su utjecala na filozofe Platona i Aristotela.

Bertrand Russell, u svojoj Povijesti zapadne filozofije, tvrdi kako je utjecaj Pitagore na Platona i druge bio toliko velik da bi ga se trebalo smatrati najutjecajnijim filozofom svih vremena. On zaključuje: 

"Ne znam nijednog drugog čovjeka koji je bio tako utjecajan kao on u školi mišljenja."

U astronomiji, Pitagora se smatra prvim koji je učio kako je Zemlja okrugla, prvi je podijelio globus u pet klimatskih zona i prvi koji je identificirao jutarnju i večernju zvijezdu kao isti nebeski objekt (sada poznat kao Venera).

U inženjerstvu, Pitagorina numerologija pomogla je rimskom caru Hadrijanu da izgradi Panteon u Rimu. Kružni plan hrama, središnja os, hemisferna kupola i poravnanje s četiri kardinalna pravca simboliziraju pitagorejske poglede na poredak svemira. Samac na vrhu kupole simbolizira monadu i boga sunca Apolona. Dvadeset i osam rebara koja se protežu iz okulusa simboliziraju mjesec, jer je dvadeset i osam bio isti broj mjeseci u pitagorejskom lunarnom kalendaru. Pet kasetiranih prstenova ispod rebara predstavljaju brak sunca i mjeseca.

Ali Pitagorino drevno znanje o matematici pretvorilo je Pitagoru u božanskog učitelja okultnog.

Tijekom srednjeg vijeka Pitagora je bio cijenjen kao utemeljitelj matematike i glazbe, dvije od sedam slobodnih umjetnosti. Proučavanje matematike kao "demonstrativne discipline" počelo je u 6. stoljeću prije Krista s Pitagorejcima, koji su skovali pojam "matematika" od starogrčkog μάθημα (mathema), što znači "predmet proučavanja".

Pitagorin teorem su poznavali i koristili Babilonci i Egipćani stoljećima prije Pitagore.

Pitagora je usvojio ta učenja i podijelio ih sa starom Grčkom.

Egipćani su mislili kako to ima mistične konotacije, pa su povezivali svoje bogove, Izidu, Ozirisa i Horusa s brojevima 3, 4 i 5.

Jedan povjesničar sugerira kako su egipatski zemljomjeri možda naučili o 3-4-5 trokuta kako bi točno uskladili prave kutove s  čvorovima na užetu, koje su znali koristiti.

Najraniji dostupni matematički tekstovi su iz Mezopotamije i Egipta – Plimpton 322 (babilonski oko 2000. – 1900. pr. Kr.), Rhindov matematički papirus (egipatski oko 1800. pr. Kr.) i Moskovski matematički papirus (egipatski oko 1890. pr. Kr.). Svi ovi tekstovi spominju takozvane Pitagorine trojke, pa se, prema zaključku, čini kako je Pitagorin teorem najstariji i najrašireniji matematički izraz, nakon osnovne aritmetike i geometrije.

U glazbi, Pitagora je bio pionir matematičkog i eksperimentalnog proučavanja glazbe. Pitagora je stvorio "harmoniju sfera", koja je tvrdila da se planeti i zvijezde kreću prema matematičkim jednadžbama, koje odgovaraju glazbenim notama i tako proizvode nečujnu simfoniju.
​

U antičko doba Pitagora je također bio poznat po svom otkriću kako glazba ima matematičke temelje. Antički izvori koji Pitagoru smatraju filozofom koji je prvi otkrio glazbene intervale, također ga smatraju i izumiteljem monokorda, ravnog štapa na kojem se žica i pomični most mogu koristiti za demonstraciju odnosa glazbenih intervala.

No, najčudnija stvar kod Pitagore bila je ta što je osnovao vlastito tajno društvo, u kojem je postao opsjednut okultnim temama.

Rane pitagorejske sekte bile su zatvorena društva, a novi su pitagorejci birani na temelju zasluga i discipline. Drevni izvori bilježe kako su rani pitagorejci prolazili petogodišnje inicijacijsko razdoblje slušanja i učenja (akousmata) u tišini. Inicirani su kroz test mogli postati članovi unutarnjeg kruga.

Bilo je uobičajeno da članovi obitelji postaju pitagorejci, jer se pitagorejstvo razvilo u filozofsku tradiciju koja je podrazumijevala pravila za svakodnevni život. Sami su pitagorejci bili vezani tajnama. Pitagorin dom je bio poznat kao mjesto misterija.

U Crotonu je Pitagora osnovao prvu pitagorejsku zajednicu, opisanu kao tajno društvo, i postigao politički utjecaj. Slobodni zidari su svoje društvo namjerno oblikovali prema zajednici koju je Pitagora osnovao u Crotonu, a rozenkrojcerizam je koristio pitagorejski simbolizam. Sylvain Maréchal, u svojoj šestotomnoj biografiji iz 1799. godine, Pitagorina putovanja, izjavio je kako su svi revolucionari u svim vremenskim razdobljima "Pitagorini nasljednici".

Pitagoreizam je bio filozofska tradicija kao i religijska praksa. Kao vjerska zajednica oslanjali su se na usmena učenja, štovali su boga Sunca - Pitijskog Apolona, proročanskog boga Delfijskog proročišta.

Grčka - Delphi

Dakle, je li Pitagora to znanje stekao sam ili ga je tom drevnom okultnom znanju poučio učitelj? Ako pogledamo gdje je Pitagora putovao, možemo vidjeti da ga je Zoroaster iz Babilona uveo u babilonsku religiju trostrukih božanstava.

Porijeklo alkemije

Zoroaster se smatra duhovnim utemeljiteljem zoroastrizma, koji je bio religija Babilona od 6. stoljeća prije Krista do srednjeg vijeka. Pisac iz 1. stoljeća naše ere, Plinije Stariji, izjavio je kako je magiju prvi otkrio drevni filozof Zoroaster oko 647. godine prije Krista. Zoroaster je također opisan kao čarobnjak-astrolog, tvorac i magije i astrologije. Zoroaster je također bio poznat kao "Zaratras", a opisan je i kao "Pitagorin učitelj".

Alternativno grčko ime za Zoroaster bilo je Zaratras ili Zaratas/Zaradas/Zaratos. Pitagorejci su smatrali kako su matematičari učili od Zoroastera u Babiloniji. Lydus, u djelu O mjesecima, pripisuje stvaranje sedmodnevnog tjedna "Babiloncima u krugu Zoroastera i Histaspesa", koji su to učinili jer je postojalo sedam planeta.

Magija koju je Zoroaster prenio Pitagori bila je u Grimoireu, koji je udžbenik magije s uputama o tome kako stvoriti magične predmete, poput talismana i amuleta, kako izvoditi čarolije, amajlije i izvoditi proricanje, te kako prizvati nadnaravne entitete, kao što su anđeli, duhovi, božanstva i demoni.

Najranije poznate pisane magične bajalice potječu iz drevnog Babilona, gdje su pronađene ispisane na klinastim glinenim pločicama, koje su arheolozi iskopali u gradu Uruku. Drevni Egipćani također su koristili magične bajalice, koje su pronađene ispisane na amuletima i drugim predmetima. Egipatski magijski sustav poznat je kao heka.

staroegipatska Heka magija

Nakon što je Zoraster prenio svoje znanje Pitagori o drevnoj praksi obožavanja demona radi stjecanja znanja, Pitagora će modernizirati i prenijeti sva svoja naučena znanja u zapadni svijet. Nakon što je Pitagora umro, njegova će se učenja prenijeti Platonu, Aristotelu, te će na kraju nadahnuti stvaranje Aleksandrijske knjižnice 285. pr. Krista.

Aleksandrija je djelovala kao lonac za taljenje filozofija pitagorejstva, platonizma, stoicizma i gnosticizma, koji su formirali podrijetlo karaktera alkemije. Važan primjer korijena alkemije u grčkoj filozofiji, koju je započeo Empedokle, kasnije razvio Aristotel, bio je kako su sve stvari u svemiru nastale od samo četiri elementa: zemlje, zraka, vode i vatre.

Alkemija je počela prodirati u svaki aspekt života, sve dok Isus nije došao 4. godine prije Krista, te umro na križu 33. godine. Nakon uspostave kršćanstva i njegovog masovnog rasta, od 100. do 300. godine nove ere, ovi gnostici/mistici morali su se sakriti ili otići tamo gdje kršćani nisu nikada postojali.

To vidimo kod Židova koji nisu vjerovali u Isusa i preselili su se u Babilon oko 120. godine nove ere. Tamo su počeli usavršavati ovu drevnu magičnu religiju Babilona. Sjetite se kako je religija zoroastrizma bila smještena u Babilonu u to vrijeme, te vidimo kako su mnogi alkemijski / numerički / simbolički aspekti ove drevne religije Trijade bili zapisani u glavnim tekstovima judaizma: gematrija, kabala, merkaba, sefirot, talmud, usmena tora itd. .

Vidimo uspon alkemije u Europi u isto vrijeme kada je i kabala bila u usponu, oko 1200. godine. Ova opsjednutost starim Grcima vraća se snažno kako bi utjecala na umove europskih kršćana.

Zohar, 1286. godine

Ovi čarobnjaci/alkemičari morali su se infiltrirati u umove kršćana kroz kulturu, znanost, glazbu, filozofiju itd., i to kroz cijele generacije, kako bi pokušali promijeniti svijet i vratiti ga unatrag u dane prije Isusa.

Prije Isusa, možemo vidjeti kako je Trijada / religija koju je stvorio čovjek, dostizala savršenstvo kod starih Grka i starih Rimljana. Masivne strukture, prekrasne slike, inženjerska čuda, itd. sve u čast njihovih lažnih bogova.

Oni su očajnički željeli vratiti društvo na ovaj način razmišljanja i to kabala predstavlja.

Riječ kemija dolazi od modifikacije riječi alkemija tijekom renesanse. Ona se odnosila na raniji skup praksi koje su obuhvaćale elemente kemije, metalurgije, filozofije, astrologije, astronomije, misticizma i medicine. Alkemija se često povezuje s potragom za pretvaranjem olova ili drugih osnovnih metala u zlato, iako su alkemičare također zanimala mnoga pitanja moderne kemije.

Prema matematičarima, "kvadratura kruga" znači konstruirati za odabrani krug kvadrat s istom površinom kao krug. Trik je u tome da to učinite koristeći samo šestar i ravnalo.

Simbol kruga unutar kvadrata, koji je unutar trokuta, koji je opet unutar većeg kruga, počeo se koristiti u 17. stoljeću za predstavljanje alkemije i kamena mudraca, što i jest krajnji cilj alkemije. Kamen mudraca, za kojim se tragalo stoljećima, bila je imaginarna tvar za koju su alkemičari vjerovali kako će pretvoriti bilo koji obični metal u srebro ili zlato.

Znak kamena mudraca / Alkemija

Postoje ilustracije koje uključuju dizajn kvadrature kruga, poput one u knjizi Michaela Maiera "Atalanta Fugiens", prvi put objavljenoj 1617. godine. Ovdje čovjek koristi šestar kako bi nacrtao krug oko kruga, unutar kvadrata, i unutar trokuta. Unutar manjeg kruga su muškarac i žena, dvije polovice naše prirode, koje su navodno spojene kroz alkemiju.

Ovi alkemičari su slučajno bili najutjecajniji ljudi svih vremena. Poznati znanstvenici, inženjeri, pisci, filozofi itd., o kojima nas uče u školama, dok su njihove filozofije postale cijele industrije u našem modernom svijetu.

Ljudi koji su formirali zapadno društvo

U nastavku sam naveo neke od najutjecajnijih znanstvenika, filozofa, glazbenika, pisaca itd., svih vremena kako bih pokazao kako  su svi bili pod jakim utjecajem alkemije / okultnog razmišljanja / Pitagore. Također sam uključio i mnoge okultiste/mađioničare, jer su i oni bili pod utjecajem istog materijala kao i 'veliki ljudi povijesti'. To je vrlo zanimljiva paralela koja pokazuje koliko je alkemija ugrađena u naše moderno doba.

Dante Alighieri (1265. - 1321. godine)

Dante je bio talijanski pjesnik, pisac i filozof koji je stvorio Božanstvenu komediju, srednjovjekovnu poemu koja opisuje Danteov odlazak u pakao, čistilište i raj.

U Danteovom opisu pakla, on stvara strukturu 9+1. On dodaje Krug 1 (Limbo) u Gornji Pakao i Krug 6 (Heres) u Donji Pakao, čineći ukupno 9 Krugova; uključujući predvorje Uzaludnosti, ovo vodi do pakla koji sadrži 10 glavnih odjela.

Kabalsko drvo života slijedi ovaj obrazac od 9+1 s 10 sefirot krugova.

Dante Alighieri bio je fasciniran pitagorejskom numerologijom, te je svoje opise pakla, čistilišta i raja temeljio na pitagorejskim brojevima.

Dante je napisao kako je Pitagora jedinstvo vidio kao dobro, a množinu kao zlo i, u Paradiso XV, 56–57, on izjavljuje: "pet i šest, ako se razumiju, zrake izlaze iz jedinstva."

Broj jedanaest i njegovi višekratnici nalaze se u cijeloj Božanstvenoj komediji, od kojih svaka knjiga ima trideset i tri pjevanja, osim Pakla, koji ima trideset i četiri, od kojih prvo služi kao opći uvod.

Dante opisuje deveti i deseti obruč u Osmom krugu pakla kao dvadeset dvije milje, odnosno jedanaest milja, što odgovara razlomku 22/7, što je bila Pitagorina aproksimacija broja pi.

​

Danteovih 9+1 krugova pakla

Leonardo da Vinci (1452. -1519. godine)

Oličenje je renesansnog humanističkog ideala. Naslikao je Mona Lisu, Posljednju večeru, Vitruvijanskog čovjeka i izumitelj je mnogih znanstvenih metoda koje uključuju anatomiju, botaniku itd.

Radio je u Platonskoj školi Medicija i također je živio s obitelji Medici oko 1480. godine. Platonska škola bila je odgovorna za talijansku renesansu i ponovno oživljavanje Pitagorine misli u društvu.

Kada je imao 24 godine, Leonardo i još tri mladića optuženi su za sodomiju, u incidentu koji je uključivao poznatu mušku prostitutku. Secirao je ljudske leševe u bolnici Santa Maria Nuova u Firenci. U 30 godina Leonardo je secirao 30 muških i ženskih leševa različite dobi.

Vitruvijev čovjek Leonarda da Vincija uključuje isti simbolizam kruga, kvadrata i trokuta.

Johannes Reuchlin (1455. - 1522. godine)

Utemeljitelj reformacije Martin Luther komentirao je kako je opravdanje vjerom "prava kabala" . To je učinio u svom komentaru Poslanice Galaćanima, što je objašnjeno vezanim uz Reuchlinov utjecaj.

Reuchlin je sintetizirao pitagoreizam s kršćanskom teologijom i židovskom kabalom, tvrdeći kako su i kabala i pitagoreizam bili inspirirani tradicijom Mozaika, te je stoga i Pitagora bio kabalist.

U svom dijalogu De verbo mirifico (1494.), Reuchlin je pitagorejski tetraktis usporedio s neizrecivim božanskim imenom YHWH, pripisujući svakom od četiri slova tetragramatona simbolično značenje prema pitagorejskim mističnim učenjima.

Bio je profesor na isusovačkom sveučilištu u Ingolstadtu, gdje je osnivač iluminata Adam Weishaupt kasnije osnovao tajno društvo.
​

Nikola Kopernik (1473. - 1543. godine)

Rođen u Kraljevskoj Pruskoj.

Formulirao je model svemira koji je u središte stavio Sunce, a ne Zemlju.

Godine 1533., papa Klement VII, jedan od papa Medicija, potvrdio je Kopernikovu teoriju kako se Zemlja okreće oko Sunca.

Bio je humanist koji je proučavao Pitagoru, Platona i druge latinske/grčke autore.

U predgovoru svojoj knjizi On the Revolution of the Heavenly Spheres (1543.), Nikola Kopernik navodi različite pitagorejce kao najvažnije utjecaje na razvoj njegovog heliocentričnog modela svemira.
​

Kip Nikole Kopernika koji drži kompas, Varšava, Poljska

Heinrich Cornelius Agrippa (1486. - 1535. godine)

Agrippine Tri knjige okultne filozofije objavljene 1533. godine, uvelike su se oslanjale na kabalu, hermetizam i neoplatonizam. Njegova je knjiga bila vrlo utjecajna među ezoteričarima ranog modernog razdoblja.

Agrippina popularna i utjecajna rasprava De Occulta Philosophia u tri sveska, navodi Pitagoru kao "religioznog maga", te unapređuje ideju kako Pitagorina mistična numerologija djeluje na nadnebeskoj razini, religioznom izrazu koji se koristio za opisivanje visokog nebeskog carstva, a koje se koristilo u njegovo vrijeme.

Paracelsus (1493. - 1541. godine)

Paracelsus je bio jedan od prvih profesora medicine koji je prepoznao kako liječnici trebaju solidno akademsko znanje iz prirodnih znanosti, posebice kemije. Paracelsus je bio pionir u korištenju kemikalija i minerala u medicini.

Kao liječnik s početka 16. stoljeća, Paracelsus je imao prirodnu sklonost hermetičkoj, neoplatonskoj i pitagorejskoj filozofiji koja je bila središnja renesanse, svjetonazor koji su oslikali Marsilio Ficino i Pico della Mirandola.

Paracelzus je izvukao važnost sumpora, soli i žive iz srednjovjekovne alkemije, gdje su svi oni zauzimali istaknuto mjesto.

Smatraju ga "ocem toksikologije". Toksikološko djelo koje se pripisuje autoru iz 10. stoljeća Ibn Wahshiyya pod nazivom Knjiga o otrovima opisuje različite otrovne tvari i otrovne recepte koji se mogu napraviti pomoću magije.

Paracelsus je također imao značajan utjecaj kao rozenkrojcerski prorok ili vrač u svojim "Prognostikacijama".

John Dee (1527. - 1609. godina)

Dee je bio engleski matematičar, astronom, astrolog, učitelj, okultist i alkemičar.

Bio je dvorski astronom i savjetnik Elizabete I., mnogo je vremena provodio radeći na alkemiji, proricanju i hermetičkoj filozofiji.

Kao antikvar imao je jednu od najvećih knjižnica u tadašnjoj Engleskoj.

John Dee bio je pod snažnim utjecajem pitagorejske ideologije, posebice učenja kako je sve sačinjeno od brojeva.

Iz hermetizma je izvukao uvjerenje kako čovjek ima potencijal za božansku moć koja se može prakticirati kroz matematiku.

Njegov je cilj bio pomoći u stvaranju jedinstvene svjetske religije, kroz izliječenje raspada Rimokatoličke i protestantske crkve, te ponovno preuzimanje čiste teologije drevnih naroda.

O mističnom pravilu sedam planeta Johna Deeja

Francis Bacon (1561. - 1626. godina)

Predvodio je napredak ujedno prirodne, filozofske i znanstvene metode, a njegova su djela ostala utjecajna čak i u kasnijim fazama znanstvene revolucije.

Njegov mentor, John Dee, bio je alkemičar koji je prizivao demone kako bi pokušao doći do izgubljenog znanja.

Bio je voditelj Rozenkrojcerskog tajnog društva i privlačili su ga muškarci.

Napisao je nacrte za okultnu naciju Sjedinjenih Američkih Država, nazvanu Nova Atlantida.

Baconova potraga za skrivenim značenjima u mitovima i bajkama, u tekstovima kao što je Mudrost drevnih, sve kako bi ponovo dostigao ranije okultističke i neoplatonske pokušaje kako bi se pronašla skrivena Pitagorina mudrost.

Galileo Galilei (1564. - 1643. godine)

Otac promatračke astronomije, moderne klasične fizike, znanstvene metode i moderne znanosti.

Otkrio je četiri najveća Jupiterova mjeseca i nazvao ih po četvorici braće Medici, koji su bili njegovi pokrovitelji.

Joseph Solomon Delmedigo, kabalist koji je pratio Galileova predavanja, nazvao ga je 'Rabi Galileo'. Jedan od Delmedigovih učitelja bio je Elijah Montalto, koji je bio osobni liječnik Marije de Medici, francuske kraljice.

Delmedigov pradjed, Elia del Medigo, također je bio kabalist i sljedbenik Maimonidesa, te je utjecao na kabalista Pica della Mirnadola, neka spoji koncepte magije, hermetizma i kabale s Platonom i neoplatonizmom.

Galileo Galilei drži kompas, Carnegiejev muzej u Pittsburghu

Robert Fludd (1574. - 1637. godine)

Fludd je zapamćen kao astrolog, matematičar, kozmolog, kabalist i rozenkrojcer.

Fludd je najpoznatiji po svojim kompilacijama iz okultne filozofije. Imao je slavnu razmjenu mišljenja s Johannesom Keplerom o znanstvenim i hermetičkim pristupima znanju.

Vjerovao je kako su njegovi glazbeni zapisi inspirirani Pitagorom.

Isaac Newton (1643. - 1727. godine)

Formulirao je zakone gibanja, univerzalne gravitacije, računa, teleskopa, itd.

Tragao je za kamenom mudraca i eliksirom života. 

Napisao je "Bilješke o židovskom hramu", gdje je proučavao Midraš, Talmud i Zohar, te je napisao bilješke o židovskom hramu i njegovim ritualima.

Bio je pod utjecajem Rozenkrojcerskog pokreta.

Bio je dio tajnih društava: 

• predsjednik Royal Society

• Master of the Mint

• Spalding Gentelmen’s Society

Protumačio je Knjigu otkrivenja kao šifru, te je rekao kako će se dogoditi futuristički 'drugi Isusov dolazak' u Jeruzalemu i kako će svijet nestati oko 2060. godine.

Isaac Newton čvrsto je vjerovao u pitagorejsko učenje o matematičkom skladu i redu svemira. Iako je Newton bio poznat po tome što je rijetko drugima pripisivao priznanje za svoja otkrića, otkriće Zakona univerzalne gravitacije pripisao je Pitagori.
​

Skulptura Isaaca Newtona koji drži kompas, Britanska knjižnica, London

Adam Weishaupt (1748. - 1830. godine)

Bio je njemački filozof, profesor građanskog, kasnije i kanonskog prava, te osnivač Iluminata.

Weishaupt je iniciran u masonsku ložu "Theodor zum guten Rath" u Münchenu 1777. godine.

Bio je veliki štovatelj Pitagore, i u svojoj knjizi Pitagora (1787.), zagovarao je kako se društvo treba reformirati, kako bi bilo više poput Pitagorine komune u Crotonu.
​

Wolfgang Amadeus Mozart (1756. - 1791. godine)

Mozartove skladbe priznate su kao vrh simfonijskog, koncertnog, komornog, opernog i zborskog repertoara. Mozart se naširoko smatra jednim od najvećih skladatelja u povijesti zapadne glazbe.

Posljednjih sedam godina svog života Wolfgang Amadeus Mozart bio je mason. Masonski red odigrao je važnu ulogu u njegovu životu i radu. Mozart je primljen kao pripravnik u bečku masonsku ložu pod nazivom "Zur Wohltätigkeit" ("Dobročinstvo") 14. prosinca 1784. godine.

Adam Weishaupt, osnivač Iluminata, bio je Mozartov prijatelj. Iluminati i racionalistički masoni zastupali su prosvjetiteljstvom nadahnuta humanistička stajališta, koja su predložili francuski filozofi Jean-Jacques Rousseau i Denis Diderot.

Slobodni zidari koristili su glazbu u svojim ceremonijama i usvojili su Rousseauove humanističke poglede na značenje glazbe. "Svrha glazbe u [masonskim] ceremonijama je širenje dobrih misli i jedinstva među članovima" tako da mogu biti "ujedinjeni u ideji nevinosti i radosti."

Mozart je u svoju operu Čarobna frula uključio masonski i pitagorejski simbolizam.

Mozart i skrivena ruka

Charles Darwin (1809. - 1882. godine)

Utemeljio teoriju evolucije.

Eramus Darwin, djed Charlesa Darwina, bio je jedan od osnivača Lunarnog društva u Birminghamu i bio je slobodni zidar cijeli život.

Erasmus Darwin razvio je teoriju univerzalne transformacije. Njegova glavna djela, Botanički vrt (1792.), Zoonomia (1794.–1796.), i Hram prirode, sva su se doticala transformacije organskih stvorenja.

Transmutacija je bio jedan od naziva koji se često koristio za evolucijske ideje u 19. stoljeću. Transmutacija se ranije koristila kao termin u alkemiji za opisivanje transformacije osnovnih metala u zlato.

Francis Darwin, ujak Charlesa Darwina, proglašen je slobodnim zidarom u Tyrian Lodge, br. 253, 1807. godine. Svi njegovi potomci su također bili slobodni zidari.

Aškenaski glavni rabin britanske Mandatne Palestine od 1919. - 1935. godine je rekao:

“Teorija evolucije (hitpattehut) u ovo doba sve više osvaja svijet i, više od svih drugih filozofskih teorija, pristaje kabalističkim tajnama svijeta.”

Charles Darwin drži navigacijski kompas u lijevoj ruci, Shropshire, Engleska

Nikola Tesla (1856. - 1943. godine)

Nikola Tesla bio je pod jakim utjecajem Goetheovog Fausta, njegove omiljene poeme, i zapravo je cijeli tekst naučio napamet.

Dok je recitirao određeni stih, pogodila ga je epifanija, koja je dovela do ideje o rotirajućem magnetskom polju i konačno, izmjeničnoj struji.

U pjesmi Faust, protagonist Faust zazvao je Sotonu pomoću pentagrama, kojem je nedostajala jedna strana. Arhitekt iz Washingtona D.C., Pierre Charles L’Enfant, dodao je isti pentagram bez jedne strane na ulice grada. Faust se borio s onim što smatra ispraznošću i beskorisnošću znanstvenog, humanističkog i religijskog učenja, okreće se magiji kako bi došao do beskonačnog znanja. Faust tada sklapa krvni ugovor sa Sotonom kako bi mu omogućio iskustvo transcendencije na Zemlji.

Elon Musk koristi Teslino ime za tvrtku u kojoj proizvodi električne automobile, te koristi kozju glavu za logo. Mendesov jarac vezan je izravno za naopako okrenut pentagram. Elon Musk također je nosio simbol Mendesove koze za zabavu povodom Noći vještica 2022. godine. 

Vibracijski iscjeliteljski uređaj koji je Tesla pokušao stvoriti temelji se na Pitagori, koji je također pokušao spojiti medicinu i glazbu pomoću matematike.

Albert Einstein (1879. - 1955. godine)

Einstein je ovo izjavio o svojim vjerskim stavovima:

"Najljepša emocija koju možemo doživjeti je mistična. Vjerujem u Spinozinog Boga."

Spinozin Bog odnosi se na knjigu iz 1677. godine pod nazivom Etika (Spinoza knjiga), koju je napisao Baruch Spinoza, koji je bio vodeći prosvjetiteljski filozof porugalsko-židovskog podrijetla i bio je vrlo kritičan prema Bibliji.

Spinozino prvo izdanje bilo je njegovo geometrijsko izlaganje dokaza iz 1663. godine, gdje je koristio Euklidov model s definicijama i aksiomima Descartesovih Načela filozofije.

Pravokutni trokut 3:4:5 jedan je od bitnih simbola slobodnog zidarstva, demonstrirajući Euklidov 47. problem. Božanska majka, otac i sin predstavljeni su ovim trokutom.

Albert Einstein je vjerovao kako znanstvenik također može biti "platoničar ili pitagorejac u onoj mjeri u kojoj gledište logičke jednostavnosti smatra nezamjenjivim i učinkovitim alatom svog istraživanja."