Fabijansko društvo, eugenika i povijesne sile iza današnjeg sloma sustava

Nije pretjerano reći kako se sam kolaps već dogodio i da jednostavno još nismo osjetili svu brutalnu snagu udarnog vala koji se ubrzava prema nama. Ovaj proces je usporediv s tektonskim pucanjem duboko u kori ispod oceana. Pucanje se događa i tsunami je počeo. Pogodit će obalu s razornim posljedicama i samo odvikavanje od navike življenja u kratkom "trenutku" i upozorenje kako bi oni na plaži imati priliku doći na sigurnije tlo, prije nego bude prekasno.

Pitanje nije "hoće li se sustav urušiti", nego kada će doći puni tsunami?

Osim toga, KOJI će biti operativni sustav koji će biti postavljen na mrežu kako bi zamijenio kaos kolapsa opskrbnog lanca, hiperinflaciju, nestašicu i nasilje koje će uslijediti?

     Sukob dvaju sustava

Već sada možemo jasno vidjeti dva suprotna obrasca koja su poprimila oblik, ilustrirana u primjedbama koje je nedavno dao glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, koji je rekao:

“Bojim se kako naš svijet puzi prema dvama različitim skupovima ekonomskih, trgovinskih, financijskih i tehnoloških pravila, dvama različitim pristupima u razvoju umjetne inteligencije – i konačno dvjema različitim vojnim i geopolitičkim strategijama. Ovo je recept za probleme. Bilo bi daleko manje predvidljivo i daleko opasnije od Hladnog rata.”

Guterres govori o dvije različite paradigme, pa što su one?

S jedne strane, tu je ideologija koju sam Guterres predano podupire, a koja je posljednjih godina poprimila naziv "Agenda u Davosu" ili "Veliko resetiranje".

Guterres je čak otišao toliko daleko da je u lipnju 2020. godine potpisao sporazum o integraciji UN-a i WEF-a,  ujedinjujući oba globalistička tijela u jedan operativni sustav nalik Borgu, najavljujući: “Veliko ponovno postavljanje je dobrodošlo priznanje kako  ova ljudska tragedija mora biti poziv na buđenje. Moramo izgraditi ravnopravnija, inkluzivnija i održivija gospodarstva i društva koja su otpornija u suočavanju s pandemijama, klimatskim promjenama i mnogim drugim globalnim promjenama s kojima se suočavamo.”

Dok Veliki reset tvrdi kako koristi pandemiju za progurati potpunu reviziju ljudskog društva pod tehnokratskom svjetskom vladom, suprotstavljeni sustav koji pokreću one nacije koje nisu pozvane na nedavni "Summit globalne demokracije" i koje su Soros i Davos označili kao "autoritarne", čime klika iz Davosa želi izbjeći totalno žrtvovanje.

Gdje je jedan sustav zasnovan na znanstveno upravljanoj agendi depopulacije s vrha, drugi sustav tvrdi kako suverene nacije imaju pravo biti i dalje jedina legitimna osnova za međunarodno pravo i znanstveni napredak, kao osnova ekonomske ideologije. Uvjeti novog sustava nedavno su ponovno naglašeni kroz rusko-kinesku zajedničku izjavu od 5000 riječi o uvjetima Nove ere koja se rađa. 

Sam Putin nedavno je iznio ove uvjete rekavši: “Samo suverene države mogu učinkovito odgovoriti na izazove vremena i zahtjeve građana. Sukladno tome, svaki učinkoviti međunarodni poredak trebao bi voditi računa o interesima i mogućnostima države i na temelju toga polaziti, a ne pokušavati dokazivati da oni ne bi trebali postojati. Nadalje, nemoguće je bilo kome bilo što nametnuti, bilo da se radi o načelima na kojima se temelji društvenopolitički ustroj ili o vrijednostima koje je netko iz svojih razloga nazvao “univerzalnima”. Uostalom, jasno je kako kada nastupi prava kriza ostaje samo jedna univerzalna vrijednost, a to je ljudski život, za koji svaka država odlučuje kako će ga najbolje zaštititi na temelju svojih sposobnosti, kulture i tradicije.”

Usporedite to sa zloglasnom Klausom Schwabom "nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni".

Odakle se pojavio distopični svjetski poredak Davoske gomile?

     Otvorena zavjera H.G. Wellsa

Moglo bi vas iznenaditi, ali da bismo odgovorili na to pitanje, morat ćemo skočiti gotovo jedno stoljeće u prošlost i upoznati ostarjelog mizantropskog društvenog inženjera po imenu Herbert George Wells koji je 1928. godine napisao opus pod nazivom Otvorena zavjera: Nacrt za svjetsku revoluciju, kojim zaziva svjetsku vladu i depopulaciju, navodeći: 

"Otvorena zavjera počiva na nepoštivanju nacionalnosti i nema razloga zašto bi tolerirala štetne ili opstruktivne vlade, zato što drže svoje na ovom ili onom dijelu ljudskog teritorija."

Wells je bio član organizacije pod nazivom The Fabian Society (Fabijansko društvo), koje je 1884. godine, osnovala skupina britanskih eugeničara i maltuzijanaca, kako bi promicala novi društveni poredak osmišljen da oblikuje društvo kao novi mehanizirani poredak kojim vlada upravljačka elita “društvenih znanstvenika" sa visine. 

Tijekom 20. stoljeća Fabijansko društvo će prodrijeti u sve grane vlade, vojsku, akademsku zajednicu, medije, pa čak i privatne korporativne odbore diljem svijeta, stvarajući globalne sustave petih kolona koje djeluju unutar ćelija, hijerarhijski ujedinjene središnjim zapovjedništvom unutar najviših ešalona britanske inteligencije. 

Od dolje, plebs i radnici bi bili privučeni "riječima" koje su promicali Fabijanci kao što su jednakost, socijalna pravda i redistribucija bogatstva koristeći marksističke termine, a nikad ne bi shvatili kako su te riječi samo slatka iluzija bez ikakvih veza sa stvarnošću.

Poput jezuitskih i masonskih redova, mnogi Fabijanci nikada ne bi imali pojma što je zapravo stroj čiji su oni samo dijelovi. To je razlog zašto su Britansku laburističku stranku (poznatu i kao Fabijanska stranka Britanije) tako često okupirali dobronamjerni članovi, koji nikad nisu imali pojma o čemu se zapravo radi. Službena Fabijanska škola koja je postala središte ideološke kontrole i teren za regrutiranje talenata sljedeće generacije (paralelno sa Oxfordskim sveučilištem Rhodes/Milner Okruglog stola) bila je London School of Economics.

Zapravo, tijekom 20. stoljeća ove dvije oligarhijske operacije često su bile blisko povezane, s Fabijancem lordom Mackinderom koji je radio s Okruglim stolom, kao i lordom Milnerom koji je radio na izradi strategije za Sjevernu Ameriku 1908. godine, kao i osnivanjem Kanadskog Fabijanskog društva od strane petorice Rhodesovih stipendista 1932. godine.

H. G. Wells je 1904. godine bio izričit u svojim brojnim publicističkim djelima:  “Put prirode je uvijek bio takav da pobije najslabije, i još uvijek nema drugog načina, osim ako ne možemo spriječiti da se rode oni koji će postali najslabiji. Upravo u sterilizaciji neuspjeha, a ne u odabiru uspjeha za uzgoj, leži mogućnost poboljšanja ljudske populacije.” 

     Pretvaranje naših snova u noćne more kroz pričanje priča 

Nije slučajnost da je Wells prethodna tri desetljeća proveo u stvaranju inovativnog oblika kulturnog rata koji se zove "prediktivno programiranje".

Bilo da je riječ o njegovim znanstveno-fantastičnim pričama o Ratu svjetova, Nevidljivom čovjeku, Oslobodjenom svijetu, Otoku doktora Morrowa ili Vremeplovu, Wells je uvijek ubacivao trojanske konje u svoje pripovijesti za koje je znao kako će imati trajnu vrijednost pri uvjetovanju na širi zeitgeist.

To su jednostavno: 1) ljudska je priroda bila intrinzično apsurdna, sebična i nesposobna riješiti paradoks slobode na bilo koji vjerodostojan način;  2) znanost i tehnologija bi se stoga uvijek koristile za sebične i destruktivne ciljeve;  3) svjetska vlada jedini je spas za čovječanstvo.

Jedino rješenje za takve probleme bilo je da se društvo mora iznova preoblikovati u skladu sa znanstvenim svećenstvom koje je znalo kako donositi vrste "teških" odluka koje prljave mase nikada ne bi imale pameti donijeti same. Tema svjetske vlade i kolektivizacije bogatstva pod jednim središnjim zapovjedništvom bile su također teme koje je promicao Wells, koji je 1940. godine napisao:

“Kolektivizacija znači rješavanje zajedničkih poslova čovječanstva putem zajedničke kontrole koja je odgovorna cijeloj zajednici. To znači suzbijanje samopouzdanja u društvenim i ekonomskim poslovima jednako kao i u međunarodnim poslovima. To znači otvoreno ukidanje težnje za profitom i svake osnove kojom ljudska bića pokušavaju parazitirati na svojim bližnjima. To je praktično ostvarenje bratstva ljudi kroz zajedničku kontrolu”.

Organi propagande Fabijanskog društva The New Statesman napisali su 1931. godine: 

“Legitimne tvrdnje eugenike nisu inherentno nekompatibilne s gledištem kolektivističkog pokreta. Naprotiv, očekivalo bi se da svoje najnepopustljivije protivnike nađu među onima koji se drže individualističkih pogleda na roditeljstvo i obiteljsku ekonomiju.”

Dok se pravi socijalisti, koji su istinski brinuli o radničkim pravima, u suprotnosti s oligarhijskim silama uglavnom nisu dobro slagali s fašistima, osebujna vrsta fabijanskih socijalista uvijek je bila ujedinjena s fašističkom stvari i uvijek je težila uništiti istinske radničke pokrete u svakoj naciji gdje su se prožimali. "Kad bi se samo ti fašisti mogli izliječiti od svog nacionalizma", napisao je Wells, pa bi onda rado zagovarao izreku svastike 1932. godine: “Tražim liberalne fašiste, prosvijećene naciste.”

     Eugenika i fašizam: čudesna rješenja za Veliku depresiju

Dok su te riječi bile izgovorene, anglo-američka financijska oligarhija kojoj je Wells služio, bila je na dobrom putu za uspostavom globalnog sustava političke ekonomije osmišljen tako da čovječanstvu nametne eugeniku, kroz svoju podršku Hitleru. Ova nova znanost o vladanju (sa svojim korporativističkim okusom u Italiji) gurnuta je u svijet kao "rješenje ekonomskog čuda" za užase velike depresije 1929.-1932. godine (koja je i sama uzrok kontroliranog raspada financijskog mjehura) .

Unatoč činjenici da je fašistički projekt propao 1933. godine (kada je diktaturu središnjih banaka izbacio iz tračnica Franklin Roosevelt), i ponovno kada je čudovište Hitler-Frankenstein prestalo slušati naredbe iz Londona i morao je biti srušen, plan za Novi svjetski poredak nastavio se u poslijeratno doba pod nacrtom otvorene zavjere.

S Wellsovom smrću 1946. godine, drugi Fabijanci i društveni inženjeri nastavili su njegov rad tijekom Hladnog rata (uključujući osmišljavanje samog Hladnog rata kao načina da se uništi sustav suradnje u kojoj svi pobjeđuju, kao i prijateljstva SAD-Rusija-Kina koje je zamislio FDR).

     Poslijeratni fašizam: učiniti da nezamislivo postane zamislivo

Jedan od vodećih velikih stratega tijekom ovog mračnog razdoblja bio je Wellsov suradnik (i bivši član Fabijanskog društva), lord Bertrand Russell, koji je u svom djelu Utjecaj znanosti na društvo iz 1952. godine, napisao:

“Mislim kako će predmet koji će biti politički najvažniji biti psihologija masa... Njegova je važnost enormno narasla povećanjem modernih metoda propagande. Od njih najutjecajnije je ono što se naziva "obrazovanje". Religija igra ulogu, iako manju; tisak, kino i radio igraju sve veću ulogu... može se nadati kako će se s vremenom moći bilo koga nagovoriti na bilo što, ako uspije uhvatiti pacijenta mladog i ako mu država osigura novac i opremu."

“Predmet će napraviti velike korake kada se njime počnu baviti znanstvenici pod znanstvenom diktaturom. Socijalni psiholozi budućnosti imat će brojne razrede školske djece na kojima će isprobavati različite metode stvaranja nepokolebljivog uvjerenja kako je snijeg crn. Uskoro će se doći do raznih rezultata. Prvo da je utjecaj doma opstruktivan. Drugo, ne može se puno učiniti ako indoktrinacija ne počne prije desete godine. Tercni stihovi uglazbljeni i opetovano intonirani vrlo su efektni. Četvrto, mišljenje kako je snijeg bijel mora se držati kao znak morbidnog ukusa za ekscentričnost. Ali predviđam. Na budućim je znanstvenicima da ove maksime preciziraju i otkriju koliko točno košta po glavi da dijete povjeruje kako je snijeg crn, i koliko bi manje koštalo ukoliko ga natjeraju vjerovati kako je snijeg tamnosiv.”

Russellovu distopičnu viziju nastavio je njegov prijatelj, Sir Julian Huxley (osnivač Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) 1946. godine, koji je rekao:

“Upute za UNESCO su jasne. Zadatak koji joj je postavljen na promicanje mira i sigurnosti nikada se ne može u potpunosti ostvariti sredstvima koja su mu dodijeljena - obrazovanjem, znanošću i kulturom. Mora se predvidjeti neki oblik svjetskog političkog jedinstva, bilo kroz jedinstvenu svjetsku vladu ili na drugi način, kao jedino sigurno sredstvo za izbjegavanje rata... u svom obrazovnom programu može se naglasiti krajnja potreba za svjetskim političkim jedinstvom, te upoznati sve narode s implikacijama prijenosa punog suvereniteta s odvojenih nacija na svjetsku organizaciju.”

Kojem bi cilju bilo usmjereno to “svjetsko političko jedinstvo”?

Nekoliko stranica kasnije, Huxleyeva vizija je izložena u svim svojim uvrnutim detaljima:

“Trenutno je vjerojatno kako je neizravni učinak civilizacije disgeničan umjesto eugeničan, i u svakom slučaju čini se vjerojatnim kako će mrtvi teret genetske gluposti, fizičke slabosti, mentalne nestabilnosti i sklonosti bolestima, koji već postoje u čovječjoj vrsti se pokazati prevelikim teretom za postizanje pravog napretka. Stoga, iako je sasvim točno kako će bilo kakva radikalna eugenička politika biti mnogo godina politički i psihološki nemoguća, za UNESCO će biti važno neka se pobrine da se eugenički problem ispita s najvećom pažnjom i neka javnost bude informirana o pitanjima što je sve na kocki, kako bi mnogo toga što je sada nezamislivo postalo barem zamislivo.”

    Ekonomska rekolonizacija svijeta

Dok mnogi misle kako su poslijeratne godine prvenstveno oblikovane hladnim ratom, stvarnost jest u tome da je željezna zavjesa uvijek bila samo paravan za nametanje potpune infiltracije i kolonizacije umova građana diljem transatlantske zajednice, koja je dala toliko da se zaustavi uspon fašizma. Fokus je posebno stavljen na mladu generaciju “baby boomera” koja će pretrpjeti najintenzivnije uvjetovanje punog spektra od bilo koje generacije u povijesti.

Dok je stanovništvo dovedeno u stanja ludila tijekom doba stalnog nuklearnog terora, asimetričnih ratova u inozemstvu i revolucija kontrakulture: droge, seksa i rock’n’rolla u zemlji.

U vrijeme ubojstva Bobbyja Kennedyja i svrgavanja de Gaullea, pozornica je bila pripremljena za novu fazu kolonijalizacije zapadnih nacionalnih država putem plutajućeg tečaja američkog dolara i uništenja sustava zlatnih rezervi koji je služio kao temelj Bretton Woods sustava nakon 1945. godine. Sve dok su tečajevi fiksni, ekonomski rat protiv nacija putem kratkoročnih špekulacija (koje su uvijek bile alat londonskog Cityja), ne bi bio moguć. Osim toga, stabilnost koju pružaju fiksni devizni tečajevi omogućila je dugoročno razmišljanje i planiranje potrebno za izgradnju velikih infrastrukturnih i drugih znanstvenih projekata koji su zahtijevali vrstu strpljenja i predviđanja koje kratkoročno tržišno razmišljanje nikada nije dopuštalo.

Pod ovim novim dobom deregulacije nakon 1971. godine, čovječanstvo je dodatno atomizirano oko nove ideje "vrijednosti" koja je bila vođena idejom da individualne želje neograničene regulacijom "uzrokuju" kreativnu promjenu unutar navodno samoregulirajućih sila tržišta. Što je formula "pohlepa=dobro" postala ugrađenija u operativni sustav zapadnih država, to su šire strukture tih država bile većom pod kontrolom privatnih korporacija i banaka, koje su se sve više stapale i pretapale jedna u drugu tijekom doba darvinističkog "preživljavanja najspremnijih". Što su se više spajali ovi međusobno povezani nadnacionalni entiteti, to su poluge ekonomske moći bile više otrgnute od suverenih nacionalnih država, u ruke privatnih financijaša  podređenih silama neprijateljskim prema čovječanstvu. Tijekom tog procesa, nekoć produktivni sektori gospodarstva koji su davali vitalnost nacijama atrofirali su i eksternalizirani u inozemstvo.

Normalne stope ulaganja u održavanje i poboljšanje kapitalno intenzivne infrastrukture zaplijenjene su, a industrijski sektori su zatvoreni i preseljeni u sektore jeftine radne snage u inozemstvu, koji su i sami postali nove zone modernog robovskog rada, ispunjavajući zapadni konzumerizam "jeftinom robom" iz Kine i jeftinim resursima ukradenima s globalnog juga.

Dok je monetarni rast prije bio vezan uz rast industrijske proizvodnje, paradigma nakon 1971. godine, povezivala je monetarni rast sa sve većim stopama neotplativog duga i spekulativnog kapitala, nevezanog za stvarni svijet.

     Dva lica zla: WEF i Inter-Alpha Group

Tijekom iste kobne 1971. godine, stvorena su još dva zlokobna entiteta.

U siječnju 1971. godine, štićenik Henryja Kissingera po imenu Klaus Schwab, osnovao je entitet u Švicarskoj pod nazivom “Svjetski ekonomski forum”. Jedan od istaknutih utemeljitelja bio je Maurice Strong, kanadski elitist povezan s Rockefellerom,  koji je postao utemeljitelj modernog ekološkog pokreta i suarhitekt Rimskog kluba. Jedna od inicijativa koju je Strong pomogao izgraditi 1970. godine - bila je 1001 Nature Trust koja je bila projekt posvećen prikupljanju kapitala za Svjetsku zakladu za zaštitu prirode i novi ekološki pokret. Jedan od osnivača WEF-a? Sir Julian Huxley.

Drugi zlokobni entitet formiran 1971. godine, bila je Rothschild Inter-Alpha grupa banaka, pod kišobranom Royal Bank of Scotland. Izražena namjera ove Grupe mogla bi se naći u govoru lorda Jacoba Rothschilda iz 1983. godine: "dvije široke vrste divovskih institucija, svjetska tvrtka za financijske usluge i međunarodna komercijalna banka s globalnom trgovinskom kompetencijom, mogu se spojiti i formirati krajnji, svemoćni, višeglavi financijski konglomerat.”

Ono na što je lord Rothschild mislio bilo je uništenje Glass-Steagallovih zakona o razdvajanju banaka preko Transatlantika, koji su komercijalno bankarstvo, investicijsko bankarstvo i osiguravateljske aktivnosti, držali odvojene u odvojenim svjetovima od Drugog svjetskog rata. Godine 1986. ovo uništenje zidova razdvajanja u bankarstvu započelo je Velikim praskom Margaret Thatcher, nakon čega je ubrzo nakon toga uslijedilo kanadsko uništenje Četiri stupa. Iako je trebalo još 14 godina, posljednji čavao je zaboden u Glass-Steagallov lijes kada je Clinton uništio zakon, kao jedno od svojih posljednjih djela na dužnosti. Nakon ove točke, derivativni ugovori koji su iznosili samo 2 bilijuna dolara u 1991. godini, i 80 bilijuna dolara u 1999. godini, ubrzo su narasli na više od 650 bilijuna dolara, kada je tržište nekretnina eksplodiralo u SAD-u 2007. godine. 

     Ekonomija postaje A-bomba

Ono što je važno imati na umu jest kako je kroz cijeli ovaj proces nakon 1971. godine, sam kapitalizam polako pretvoren u tempiranu bombu koja nije mogla učiniti ništa osim kolapsa. To znači kako je fatalno pogrešno zloupotrebu globalizacije ili kolaps koji je sada u tijeku smatrati pogreškama, već namjeravanom posljedicom samog dizajna sustava.

Zapadne nacionalne države izgubile su svoj ekonomski suverenitet, jer su prodavale svoju budućnost za cijenu jeftine robe iz inozemstva, što ih je učinilo ovisnima o tome da siromašne nacije drže siromašnima, a jeftinu radnu snagu jeftinom (zemlje u razvoju, modernizirajuće nacije obično rezultiraju time da kvalificirana, dobro plaćena radna snaga ne ostane u tzv banana republikama).

I tako je čovječanstvo sve više skliznulo u kavez "kraja povijesti", koji je u konačnici tražio novi svjetski poredak koji bi zamijenio stari poredak nacionalnih država i demokracija, koji su vladali prethodnih nekoliko stoljeća. Centralizirana nadnacionalna kontrola nacionalnih država od strane financijske oligarhije pojavila se iza takvih sporazuma o "slobodnoj trgovini" kao što su NAFTA i Maastricht početkom 1990-ih.

To je naravno bio gotovo nezaustavljiv trend nakon raspada Sovjetskog Saveza (i replikacije zapadne globalizacije unutar kratkog razdoblja šok terapije Rusije iz 1990-ih). Na svu sreću kažem "gotovo nezaustavljivo", jer se dogodilo nešto vrlo posebno i neočekivano što je pokvarilo ovaj plan iz 2013. godine. 

     Pojavljuje se novi operativni sustav

Ovdje mislim na trenutak kada je Xi Jinping dao do znanja svijetu kako Kina više neće nastaviti biti središte jeftine radne snage za zapad u nedogled, te je umjesto toga predstavljen novi program nazvan "Inicijativa Pojas i Put" kao pokretačka snaga vanjske politike Kine. Ubrzo se ovaj program spojio s Euroazijskom ekonomskom unijom koju predvodi Rusija, te pridobio više od 140 zemalja svijeta za svoj operativni sustav, s ograncima koji se protežu do Arktika - nazvan i Polarni put svile. Multipolarni sustav Euroazije koji se polako kretao naprijed između 1999.-2013. godine, počeo je poprimati ubrzanu stopu rasta s novim financijskim institucijama, velikim infrastrukturnim projektima i novim diplomatskim platformama izgrađenim usput.

Do 2015. godine, i Rusija i Kina stvorile su vlastite alternative SWIFT-u pod kontrolom SAD-a, dok je iste godine Rusija ušla u Siriju, u obrani načela nacionalnog suvereniteta. 

Sada su Rusija i Kina, obje okružene američkim vojno-industrijskim kompleksom, objavile snažnu zajedničku izjavu kojom uspostavljaju manifest za novi operativni sustav, koji sadrži načelo suverenih nacionalnih država i aktivnosti koje promiču suradnju, u kojoj svi dobivaju i rast stanovništva, kao temelj reda.

Dakle, kada Guterres smoči svoje hlače žaleći se na opasnost od pojavljivanja dva suprotstavljena sustava, ili kada Bidenovi voditelji promoviraju Summite o demokraciji, koji isključuju sve nacije svijeta koje ne žele biti žrtvovane na oltaru Gaje, možete biti sigurni da je to zato što se pojavilo nešto spojivo s ljudskim dostojanstvom.

Mogu li trenutni pokreti za slobodu koji niču preko transatlantskog svijeta izazvati promjenu u elementima političke klase, i  koji nisu izgubili svoju ljudskost prema obvezi poput borga Svjetskog ekonomskog foruma, koji bi sve asimiliralo u unipolarno transhumanističko svećenstvo? To tek treba vidjeti.

​