"Covid" je ubio ljevicu

Ljevica je mrtva. Covid je ubio ljevicu.

Nije covid bolest ta koja je ubila ljevicu, to je bila covid propaganda, covid narativ i covid agenda.

Hrabrost je bit revolucionarnog načina razmišljanja, no ironično, budući revolucionari bili su potpuno uplašeni strahom od najave globalne pandemije. Definicija pandemije nedavno je promijenjena (sada se temelji na zaraznosti, a ne na smrtnosti) i nova je definicija bila savršeno korisna za ovu novu bio-sigurnosnu inicijativu. Ljevica je, naizgled u stanju hipnoze, zaboravila povijest države. Zaboravili su kako je država savršeno voljna lagati u ogromnim razmjerima. Zaboravili su kako država ima sklonost prema genocidnoj politici i djelovanju. Uzimajući samo noviju povijest, zaboravili su Afganistan, zaboravili su Irak, zaboravili su Libiju, zaboravili su Gazu, zaboravili su Jemen.... 

​Obilježje ljevice bilo je to što su se zalagali za radničku klasu. Zauzimali su se za običnog muškarca i ženu. Poistovjetili su se s običnim muškarcem i ženom jer su i oni bili obični muškarac i žena. Ali kad se priča o covidu pojavila na našim televizijskim ekranima, izgubili su pribranost. Zaboravili su odakle su došli. Zaboravili su s kim imamo posla. Zaboravili su tko im je neprijatelj. Mnogi od njih, nažalost, ne samo da se nisu borili protiv zla u nastajanju, nego su postali pješaci i psi napadači nove biološke sigurnosti. Kad su podlegli njihovim eksperimentalnim injekcijama, bilo je gotovo. Utakmica gotova. Dali su im svoja tijela. Nakon toga nema  se više što dati. Osim svoje duše. 

Ljevičar bi trebao biti ogorčen kad se narodu nanese uvreda ili ozljeda. U ovom slučaju, za razliku od svega ikada prije viđenog, ljevičari su savršeno šutjeli o bezbrojnim štetnim politikama. Nisu postavili nijedno od očitih pitanja. Ono što je trebalo biti stalna kritika odnosa kapitala i moći iznenada je obustavljeno. Dok je zaplet eskalirao, od misteriozne pandemijske bolesti koja se pojavila niotkuda do brzog uvođenja eksperimentalnih takozvanih cjepiva, do obavezne upotrebe tih eksperimentalnih proizvoda -- ljevice nije bilo nigdje. Nisu imali što reći u ime tisuća učitelja ili tisuća i tisuća zdravstvenih radnika koji su izgubili posao zbog "nepoštivanja". Kada se nisu uspjeli zauzeti za učitelje, zdravstvene radnike, vatrogasce i sve ostale ljude iz radničke klase koji su bili dovoljno sumnjičavi i dovoljno hrabri da se odupru vladinim mandatima vođenim farmaceutikom, prestali su biti ljevica u bilo kojem smislu. Ako ste pravi ljevičar, zaista pravi ljevičar, morate to shvatiti!  Vaš je posao bio da govorite i zauzmete se za ljude. Kad to niste učinili, ostavili ste ljude i to je bio kraj. Kako je nečuveno reći nekome kako mora uzimati eksperimentalne lijekove da bi išao na posao. Da, to je kršenje Nürnberga, a ako tvrdite da nije -- još jednom -- ne poštujete Narod. Pokazujete nepoštivanje naših osnovnih ljudskih prava. Postavljate nam vrlo niske standarde. "Moje tijelo moj izbor", osim ako ne želim uzimati opasne eksperimentalne injekcije temeljene na genima koje je propisala vlada -- licemjerno!!

Više od suosjećanja, ljevičar suosjeća s ljudima. Ljevičar ne ismijava osobu zbog njezinih vrlo razumnih sumnji. Ljevičar ne prezire nekoga zbog nepovjerenja prema vladi i velikim korporacijama. Baš suprotno. Svaki pravi ljevičar, svaki osloboditelj, dijeli te osjećaje. Kada nekoga označite kao "anti-vaxxera", a zatim koristite taj izraz da zatvorite svaki diskurs i spriječite postavljanje razumnih pitanja, jednostavno zato što je osoba odbacila najnoviju injekciju koju joj agresivno gura farma, dobro koristite ustaljena i omiljena tehnika naših tlačitelja. Crni "nasilnik", arapski "terorist" i sada anti-vaxxer (whoo), koji samo treba biti pokoren i sa kojim se nikada dostojanstveno ne pregovara. Kada se izraz "teoretičar zavjere" koristi pokroviteljski i prijezirno, to implicira normalnost i staloženost koja nikada nije postignuta. Ipak, "teoretičar zavjere" bio je još jedan izraz koji se sveobuhvatno koristio za odbacivanje svakoga tko se usudio postaviti čak i jednostavno pitanje o tome što se, dovraga, događa.

S poraženom ljevicom, sada možemo samo razmišljati. Loša vijest je kako su poraženi opako i bez ceremonije. Dobra vijest je kako se možemo prestati zavaravati. Nema više pritiska da se pretvaramo da smo spremni ovo vidjeti do kraja.

Maknite te ljevičare s pozornice!

Jeste li ikada vidjeli završetak boksačkog meča ili borbe mješovitih borilačkih vještina gdje jedan od natjecatelja dobije nokaut, ali umjesto da bude u nesvijesti, on je djelomično pri svijesti i napada (braneći se od) osobu koja mu je najbliža? To je mjesto gdje je ljevica u ovom trenutku. Mlataraju bez ikakvog pojma gdje je meta, izvan svijesti su. Gadno su pretučeni. Bilo je ružno. Nemaju  pojma što im se dogodilo. Potpuno izvan sebe, treba ih obuzdati i odvesti u bolnicu. Kad se osvijestie, trener može objasniti što se dogodilo, ali ne odmah. Čak i tada će trebati znatno više vremena za pregleda video repriza i pogleda što se stvarno dogodilo.

Kako su tako ozbiljno poraženi?
Bili su deklasirani. Razdvojili su ih. Zagrizli su svaku prijevaru, što im je poremetilo ravnotežu, a time i tajming. Bila je to plemenita vožnja, ali čini se kako je ovo kraj. Nanesena šteta je velika i općenito je nemoguće vratiti se nakon što ste bili potpuno izloženi, izmanipulirani.

Nemilosrdna propaganda našeg protivnika bila je oštro ubadanje i preplavili su glasnoćom. Obavezna cjepljenja su bila brutalni udarci kukom. Ubojita cjepiva bila su aperkat koji je završio borbu. Dvostruka laž, "sigurno i učinkovito", bila je jednostavna kombinacija 1-2 korištena da ih uspava. Čim su upali u predvidljivi obrazac, bili su to udarci u jedan za drugim, stotine. Potukli su ih. Bili su na nogama, da tako kažem. Sve što su učinili jest sakriti glavu ispod oklopa, kao kornjača. Vrlo malo udaraca koje su izveli bili su slabi, mlatarajući uokolo, neprecizni. Nije bilo šampionskog duha. Sve bahatosti na stranu, nisu bili na visini zadatka. Nedostajalo je staloženosti. I prihvaćanje istine o velikoj prevari.

Od borbe se odustalo, no ljevica i dalje misli kako je može dalje. Stoje tamo s rukavicama i pitaju se zašto im zvoni u glavi.

Dakle, ako nemate brzinu, nemate okretnost ili izdržljivost - ako nemate hrabrosti - onda morate stati. To nije negativno. To je realnost, biti realan je po prirodi pozitivno. Možete baciti ručnik. Nema potrebe za daljnjim potresom mozga. Nema razloga za dodatno kažnjavanje. Dosta je oštećenja mozga nastalo.

​

Fact-checkiraj ovaj tekst, Majo! Izazivam te! A ti Kato, jedino ako obučeš bakinu uniformu i slikaš se za instagram...ma, ni tada! 

Prodali ste ljude koje ste kao "zastupali"...Odstupite više, vrijeme je!