Ulomci knjige Williama Kenta Kruegera: "Ova blaga zemlja" (This Tender Land)...izdanje: Vorto Palabra, Zg, 06/22
"NA POČETKU, NAKON ŠTO JE STVORIO NEBO I ZEMLJU, SVIJETLO I TAMU, KOPNO I MORE, I SVA ŽIVA BIĆA KOJA ONDJE STANUJU, NAKON ŠTO JE NAČINIO MUŠKARCA I ŽENU, A PRIJE NEGO ŠTO JE POŠAO NA POČINAK, BOG NAM JE, VJERUJEM, DAO SVOJ KONAČNI DAR. DA NE ZABORAVIMO KAKO SVA LJEPOTA POTJEČE IZ BOŽANSKOG IZVORA, DAO NAM JE PRIČE.
Ja sam pripovjedač. Stanujem u kući u sjeni javora, na obali rijeke Gilead. Moji praunuci, kada mi dođu u posjet, govore mi da sam star.
"Starost je izlizan pojam", kažem im, glumeći razočaranje. "Strašno pojednostavljivanje. Uvreda. Rodio sam se sa Suncem, i Zemljom, i Mjesecom, i planetima, i svim zvijezdama. Svaki moj atom bio je ovdje na samom početku."
"Ti si lažljivac", mršte se oni, ali ne zaozbiljno.
"Onda nam ispričaj priču", mole me.
Ne moraju mi dvaput reći. Priče su slatki plodovi mojega postojanja i rado ih dijelim.
Događaji koje ću podijeliti sa vama započeli su na obalama Gileada. Čak i ako ste odrasli u srcu ovoga kraja, možda ih se nećete sjećati. Ono što se dogodilo tijekom ljeta 1932. godine važno je uglavnom nama koji smo to proživjeli, a nije nas tako puno ostalo.
Gilead je lijepa rijeka, obrubljena topolama koje su bile prastare još kad sam ja bio dječak.
Bilo je drugačije tada. Ne jednostavnije, ni bolje, samo drugačije. Nismo putovali ovako kao danas, a za većinu ljudi iz okruga Fremont u Minnesoti svijet je bio ograničen na ono što su vidjeli prije nego što bi obzor presjekao zemlju. Ni oni koji nisu ništa bolje od mene razumijeli kako vas ubojstvo može zauvijek promijeniti. Ako se taj čovjek vrati u život, to vas potpuno preobrazi. Ja sam to, kao i mnoga druga čudesa, vidio vlastitim očima. Zato je među mnogim mudrostima kojima me tijekom godina naučio život i ovo: Budite otvoreni prema svakoj mogućnosti, jer ništa što srcem zamislite nije nemoguće.
Ispričat ću vam priču o jednom davnom ljetu. O ubojstvu, i otmici, i djeci koju su proganjali zli duhovi s tisuću imena. U ovoj priči bit će hrabrosti i kukavištva. Ljubavi i izdaje. I naravno, bit će nade. Naposljetku, nije li to ono o čemu govore sve dobre priče?"
"POSTOJI RIJEKA KOJA TEČE KROZ VRIJEME I SVEMIR, ŠIROKA I NEOBJAŠNJIVA, RIJEKA DUHA KOJI JE U SREDIŠTU SVEGA ŠTO POSTOJI I SVAKA MOLEKULA NAŠEG BIĆA NJEGOV JE DIO. A ŠTO JE BOG, NEGOLI CJELINA TE RIJEKE?
Kad se osvrnem na ljeto 1932. godine, vidim dječaka koji nema još ni trinaest godina kako pokušava spoznati Boga, zauzdati tu rijeku i dati joj oblik koji može razumijeti. Kao i mnogi prije njega, oblikovao ju je, zatim ju je promijenio, pa oblikovao ponovo, ali se ona nastavila opirati njegovoj logici. Volio bih da ga mogu dozvati i reći mu da razumom neće postići ništa, da nema smisla prosvjedovati protiv teškoća koje koje vrebaju iza riječnih okuka i da se ne mora brinuti kamo će ga odnijeti matica. Ali priznajem da se nakon više od osamdeset godina života i dalje borim kako bih razumio ono za što duboko u srcu znam da je tajna iznad svakog ljudskog razumijevanja. Možda najvažnija istina koju sam naučio tijekom cijelog svog života je ova: tek kad se prepustite rijeci i prihvatite putovanje, pronaći ćete MIR. "(......)
By: alexosijek, zahvala prijateljskom portalu
DA! Otišla sam u petak iz grada na putovanje koje je dogovoreno šest mjeseci prije. DA! Molila Orbitalnog Mozgoprca neka preuzme ovo dok sam na putu. DA! nisam ponijela šifru za editor, niti laptop, jer sam se mislila odmoriti malo, no nije se teško toga dokopati u današnje doba. DA! sjela sam ovo napisati oko 3 ujutro tu u mrklom mraku na brodu. I NE, KONJU - ti nisi prijateljski portal kojem ovo pišem, taj prijateljski portal je prijatelj, a ti si najobičnija baba tračara. Danas sam ujutro prvi put pogledala taj tvoj forum, pa vidim kako se moje ime i padobranac baš dobrano spominjemo - kod mene se u selu kaže inače: za dobrim konjem se i prašina diže...Pa, vidiš, nisi ni nadimak dobro odabrao.
Šta te briga što se ovdje piše, na koji način se piše - pa gdje to ima da se meni određuje tko će što pisati i način na koji će pisati. Ili ti određuješ pravila i normative - ono što ti kažeš je ok, drugi ne i točka. Slobodni ste ljudi, kao i ja, imate svoj stav i slobodni izbor...i daj, nemojmo se lagati - šta si ti to meni pomagao? Sve je bilo jasno od mene napisano od početka, bez ijedne laži. Niti jedne...No, evo, samo ako ja "sljedbenica jezuitsko-ćifutarske sekte" mogu primjetiti - probaj ovako nešto napisati bilo kojem drugom vlasniku bilo kojeg drugog portala, pa me baš zanima kakva bi bila reakcija. Evo, sad kad ste tamo konačno našli svoje "slobodarsko" mjesto - zašto si ne ponovite sve ono o Đokoviću? Baš sam to očekivala vidjeti, a nema - kako to? kako to?
A sada ću i najaviti kako će se ovdje ubuduće više pisati o ovoj mojoj prelijepoj, ali napaćenoj zemlji, o tome tko "od stoljeća sedmog" tu živi i kako i zašto smo sada u ovoj grozomornoj situaciji. I pisati će se istina i činjenice! DA! Čak sam jako zadovoljna što sjedim danas ovdje u ovo doba noći, i ovo pišem...a imam jako puno razloga biti zadovoljna...
Očekujem Orbitalnog Mozgoprca u punom zamahu iz orbitala, baš ono full-gas...
DA! još jedno - svaki tekst autorski koji sam objavila jest točno objavljen od početka do kraja...Jedino mi krivo što nisam objavljivala više tekstova koje mi je kolega iiiistina slao - no, tome isto dolazi promjena. Dakle, doviđenja i uživajte, tko želi slati tekstove neka šalje, biti će objavljeni. Tko ne želi, ima gdje će. Ali, zamolba svima - ipak ste vi kao odrasli ljudi, a nekome tako iza leđa govoriti - baš super!