Brisanje sjećanja pod mjesecom

Zemlja, a time i naši životi na njoj, ne bi bili tako čarobni da nije 'Mjeseca'. To je druga najsjajnija 'nebeska kugla' koja se može promatrati s povoljne točke ovdje na Zemlji (prva je svjetlost 'Sunca'), i stoga je od davnina imala velik i često veoma duboki  utjecaj na čovjekovu kulturu, jezik, kalendare, veliki dio naše mitologije i misticizma, i zapravo cijele 'magije'. Mjesečev utjecaj je taj koji proizvodi kretanje oceanskih plima (kao i emocionalnih plima, koje se događaju u svim živim bićima ovdje na Zemlji); a 'On' je poznata pod mnogim imenima. Korijen riječi 'Mjesec' može se pratiti do sanskrtske riječi 'Mon', što znači 'Onaj koji ugađa umu'. Kao što se smatra kako 'Sunce' predstavlja ljudsku 'Dušu' (našu 'individualnost'), 'Zemlja' naše 'Tijelo', dok je 'Mjesec' naš 'Um' (i pamćenje). Mjesec (koji je također poznat pod imenom 'Luna', od izvornog latinskog, riječi gdje će postati važna razlika,  dok pričamo današnju priču), jest 'um u načelu', dok satelit koji promatramo kako kruži oko Zemlje, koji zovemo Mjesec, samo je 'vozilo za načelo uma', jer radi za 'nas' unutar ovog solarnog sustava.

Rimska vjerovanja često su intrinzično povezana s Mjesecom (zapravo čitavi kultovi, često transponirani iz drevnih grčkih običaja, bili su posvećeni Mjesecu, kultovi poput 'Dionizovog' (ili 'Bakha' za Rimljane) još uvijek postoje do danas) , a Rimljani su personificirali Mjesec i njegove 'energije', unutar rimskih božica 'Diane' i 'Lune'. Za stare Grke, Mjesec je bio i 'Selena' (što se također koristilo u njihovoj astrologiji; naziv koji je dan grani astrologije koja se bavi iscrtavanjem Mjesečeve površine bio je, i još uvijek je, nazvan 'selenografija'), i ' Artemida' (sestra blizanka 'Apolona'). Norvežanima je ova Lunarna energija bila 'Mani', u starom Egiptu bila je 'Khonsu', Majama je bila i 'Awilix' (Božica) i 'Xbalanque' (inkarnacija smrtnog muškarca), dok Indijci imaju mnogo naziva za Mjesec (108 da budemo precizni), ali glavni od njih bio je 'Chandra' (također poznat kao 'Soma'), što doslovno znači 'sjajni jedan’. Kako bi se razumjelo ono što dalje slijedi u tekstu, bitno je da čitatelj napravi razliku između 'satelitskog Mjeseca' koji kruži oko Zemlje i 'Mjeseca' (koji će se nazivati ​​Luna gdje je to prikladno, od ove točke nadalje) - što je uglavnom 'princip refleksije'. Kao i sa svim astrološkim stvarima, planetarna 'tijela' moraju se razlikovati od njihovog definirajućeg 'principa' - ljudska 'duša' koja funkcionira kroz ljudsko 'tijelo' razlikuje se od samog ljudskog tijela (isto vrijedi i kada govorimo o bilo kojem 'planetu' unutar astrologije). Priča u nastavku govori priču o 'značaju Mjeseca' - Lune, i to zapravo ima vrlo malo veze s kuglom rastuće i opadajuće 'svjetlosti' koja kruži oko naše Zemlje.

Astrologija (i alkemija) smatra kako je 'Sunce' muško, 'Jastvo'; dok je Luna ženski pandan, 'um sopstva' - odnosno, ona je reflektirana 'svjetlost' Sunca. Sunce podržava Lunu, a Mjesec zauzvrat podržava Zemlju. Drugim riječima, ljudski 'um' crpi podršku iz 'sebstva' i tako hrani 'tijelo', pružajući dom za 'sebstvo'. Ovo su tri bitna 'centra' svih ezoterijskih vjerovanja, čije je razumijevanje od velike važnosti. Naš ljudski um prima naše 'misli' od 'duše' i zatim ih reflektira na ovaj svijet 'materije', tako da smo u stanju reflektirati 'više' na 'niže', a također imamo sposobnost 'preobrazbe' 'niže u više kroz naše umove. Kada je naš um okrenut unutra (prema podsvijesti), tada 'objektivni' svijet prestaje postojati; umjesto toga otvaramo 'subjektivni' svijet našim osjetilima. No, kada je naš um okrenut prema van (prema svijesti), čini cijeli objektivni svijet 'vidljivim'. Ezoterična misao to često opisuje kroz Lunu; mnogi mudraci (osobito na istoku) kažu kako kada je um potpuno objektivan, tada je u stanju koje se zove 'Pun Mjesec'; i kada je potpuno subjektivan, onda je u stanju 'Mladog Mjeseca'. Zapadni okultizam također koristi takvo shvaćanje, radeći na razvijanju ova dva stanja uma istovremeno: tako da Luna stoji kao prolaz između 'unutarnjeg' i 'vanjskog' (ljudskog) čovjeka. To se jasno može uočiti unutar simbolike masonskog oruđa, 'kompasa'. Lijevi krak šestara predstavlja 'objektivnost', desni 'subjektivnost', dok glava šestara predstavlja izvor to dvoje, odnosno 'dušu'.

Dakle, kada govorimo o 'Mjesecu', na što točno mislimo?

Temeljno 'značenje' Mjeseca često je teško shvatiti, a također se rijetko u potpunosti definira (osobito u jeziku moderne astrologije), tako da 'ideja' Mjeseca ostaje prilično nedokučiva. Kao što možemo vidjeti iz drevnih 'Bogova' povezanih s Mjesecom, često su ih bila 'dva' i to je zato što Mjesec predstavlja dva odvojena arhetipa. Prvi od njih je neka vrsta "medija" (spremnika, ako hoćete tako shvatiti) u kojem "energija" može postati "manifestirana". Drugi je onaj o 'matrici', izvoru ili porijeklu svih stvari. Uobičajeni simbol Mjeseca je oblik polumjeseca (okrenut lijevo ili desno), koji je vrlo sličan rubu zdjele, sugerirajući oblik spremnika, nešto što 'daje oblik', ograničava i tako pomaže ' definirati što je u njemu sadržano. Ovaj koncept je bitan za razumijevanje 'Mjeseca': ideje gdje on pruža okruženje, lokaciju, mjesto ili okoliš, sam 'princip' skupa okolnosti u kojima se 'nešto' može dogoditi, i biti sadržano. Mjesec je također planetarni arhetip 'Yina', a jednak je 'Yangu' (koji je arhetip Sunca). Ovo Yin načelo definira okolnosti i uvjete pod kojima se Yang 'energije' mogu manifestirati (Mjesečeva Yin 'prirodno' daje mjesto i oblik djelovanju Sunčevog Yanga, to je 'temelj' onoga što se može doživjeti kao ' postojanje', iako ono samo po sebi ne označava 'radnju', kao što to čini Sunce, pa čak ni 'iskustvo'; ali, bez njega ni jedno ni drugo ne bi moglo postojati).

Stoga se može reći kako 'Mjesec' rađa 'materiju' i osigurava njen 'rast' ovdje na Zemlji. Ovo razumijevanje pruža značajan (danas uglavnom zaboravljen) trag o tome kako naš 'um' drži ključ našeg ljudskog 'tijela'. Možemo jasno uočiti kada naš um radi u dobrom 'redu', tada su i naša tijela (osobito njegov 'magnetizam') također u dobrom redu, ali kada je naš um 'poremećen' onda se to često očituje u stvarima našeg ' tijela' kao bolest i nelagoda. Bez objektivnog uma nema 'rađanja', 'rasta' i 'hranjenja' materije. To vrijedi i za subjektivni svijet (svijet koji doživljavamo u snovima dok spavamo, a koji postoji 'izvan' ovog 'materijalnog' svijeta), zbog čega se 'Mjesec' često vidi kao 'Majka' u svim svjetskim teologijama; baš kao što se 'Sunce' često vidi kao 'Otac'. U istočnjačkim teologijama također postoji vrlo jasna razlika između Lune i Mjeseca u njihovim vjerovanjima, više nego kod moderne ‘zapadne’ teologije, koje su odlučile omogućiti masama neka se sjećaju. Kroz ovo znanje možemo vidjeti kako se 'energije' Oca crpe kroz 'načelo' refleksije (prijema i zadržavanja), i kao rezultat toga naše 'duše' se zatim hrane, i 'isporučuju' na Zemlju od strane principa Mjeseca (Luna). Ovaj refleksivni princip također djeluje na svim razinama kreacije, stoga omogućuje funkcioniranje univerzalnog zakona: "Kako gore, tako dolje".

Imajte na umu da Mjesec (baš kao i Sunce), igra temeljnu ulogu u onome što ovih dana obično nazivamo 'Kali Yuga'. Naš trenutni Mjesec (onaj koji promatramo kako kruži oko Zemlje), zapravo je 'majka' ove Zemlje. Prethodno je to bila 'Zemlja', na kojoj smo mi 'duše' (kao i drugi entiteti) nastanjivali; kada je ta Zemlja dosegla svoj zaboravljeni kraj, bili smo prebačeni na ovu, našu sadašnju Zemlju (u suštini, 'mi' nismo bili dovoljno evoluirani u to 'vrijeme' kako bismo se popeli u viša carstva, i tako smo  morali započeti sve ispočetka ovdje na 'Zemlji' – ova je priča do neke mjere objašnjena unutar biblijske priče o Noinoj arci, a mnogo je bolje objašnjena u 'Vaivasvata Manu', odnosno u ono malo ostataka sumerske književnosti, posebno u priči o Gilgamešu i referencama na 'Sedam brda Sumera'). Sve 'vrste' koje su postojale na ovoj prethodnoj Zemlji su migrirale na našu sadašnju Zemlju, koja se pojavila kao dio 'globusnog lanca', prije završetka te prethodne Zemlje. Ovaj proces je bio/se provodi u tri koraka: 'Zemlja' postaje vidljiva, a zatim u tri daljnja koraka ta Zemlja postaje nevidljiva, tako da je 'vidljiva' kugla ('Zemlja' kakvu danas poznajemo) - 'četvrta' 'država (s tri prethodne i tri sljedeće 'globalne' države) - ono što danas nazivamo Kali Yuga država. Stoga, dok je naš trenutni 'Mjesec' u stanju recesije (stoga postaje nevidljiv), a mi trenutno 'stanujemo' na ovoj Zemlji; no, postoji još jedna 'Zemlja', koja je na svom putu da se 'manifestira' (postane vidljiva) za našu budućnost. Ukupno, uvijek postoji 'sedam' Zemlji u bilo kojem trenutku (uz našu trenutnu Zemlju, postoje tri prethodne i tri sljedeće Zemlje), stoga postoji 'globusni lanac' od sedam koji ulazi kako bi izašao, za sedam 'kozmičkih' pulsacija.

"Smeće i gluposti", neki od vas koji ovo čitaju mogli bi plakati. Međutim, kako bismo zaista razumjeli ovu priču, važno je 'zapamtiti' kako je unutar astrologije, ali i naše (takozvane) 'stvarnosti' ovdje na Zemlji - Mjesec uvijek naša 'prošlost'. Svaki entitet prolazi kroz razdoblje prije svoje 'zrele' manifestacije, u kojem se razvija i raste, kada još nije spreman 'pojaviti se' i djelovati na Zemlju. Tijekom tog vremena, entitet 'postoji' uvijek unutar neke vrste spremnika koji ga 'štiti', pruža mu 'strukturu' i 'formu'. To može biti jaje, maternica, sjeme, ili samo tlo ove Zemlje; u svakom slučaju ovo je 'načelo' Luninog spremnika kao matrice njegovanja (stoga je Mjesec uvijek bio povezan, od davnih vremena, sa svakim oblikom 'majčinstva'; također unutar astrologije Mjesec simbolizira naša iskustva kroz život, koja nas njeguju, štite i podržavaju, kao i da predstavljaju 'energije' koje se očituju u domu u kojem smo odrasli kao djeca, ili u sadašnjem domu u odrasloj dobi, kroz povezanost s 'četvrtom kućom' i horoskopskim znakom 'Raka'). Ovo stoga izravno vodi do drugog gore navedenog značenja Mjeseca, koje je intrinzično povezano s prvim. To je sama 'ideja' koju svi imamo o tome odakle dolazimo; stoga postoji uobičajena tendencija da se domovina tretira kao 'majka', kao što dokazuju često ženski završeci imena mnogih nacija širom ove Zemlje.

Štoviše, kada pogledamo svoju natalnu kartu, možemo jasno vidjeti (i identificirati) kako je ono što je 'izraženo' u položaju Mjeseca naša 'Prošlost', dok je naš 'Ascendent' naša 'Sadašnjost', a položaj Sunca je naša 'Budućnost'. Astrologija (i ezoterična vjerovanja) tvrde kako postoji učinak Mjeseca na nas u svakom trenutku, a to jasno dokazuje naša 'Osobnost'. Svi mi imamo osobnost koja je naša urođena 'priroda' (ukupan zbroj svih naših pozitivnih i negativnih iskustava), i svi smo uvjetovani tom osobnošću (a utjecaj faza Lune doživljavamo svi, kada imamo promjene raspoloženja i emocija, često na dnevnoj bazi ili svakog sata, a ponekad je u ritmu s plimom i osekom). Ovaj utjecaj Lune jest utjecaj svih naših 'prošlih' iskustava (i to ne samo zbog Mjesečevih magnetskih pokreta oko Zemlje). Unutar naše natalne karte Mjesec predstavlja naše 'drevne' misli, kao i naše 'prošle živote', inkarnirane na 'Zemlji'. Dok Sunce osvjetljava naš 'svijet' i ulijeva nam našu vlastitu 'individualnost', a našu Uzlaznost  određuje sam smjer našeg putovanja, Mjesec je ono što 'zaista' jesmo, odakle smo došli, i naposljetku: on je ono što 'trebamo' kako bi izrasli u sebe. Da biste u potpunosti 'upoznali' sebe, i time (u nedostatku bolje riječi) 'ovladali' sobom, morate naučiti kako 'transcendirati' ograničenja osobnosti i naučiti kako započeti funkcionirati kao potpuno 'dušom prožeta' individualnost.

Učinkovito preuzimanje 'kontrole' nad našom osobnošću nije lak zadatak. Većina nas je u stalnoj borbi s vlastitom osobnošću, jer ona i dalje uvjetuje naše razumijevanje 'sebe', kao i naše 'stvarnosti'. Sve dok se ne oslobodimo ove uvjetovanosti naših  osobnosti, položaj Mjeseca u našoj natalnoj karti i dalje će imati željeznu vlast nad nama. Jeste li se ikada zapitali zašto vam se čini kako stalno radite iste pogreške? Zašto naša prošlost ima gadnu i čestu naviku vraćati se i progoniti nas? Zašto se život ponekad čini tako vrlo predvidljivim? Zašto doživljavamo Déjà vu? Utjecaj Mjeseca (naša 'osobnost', 'um' i 'pamćenje') mora se prevladati, kako bismo se oslobodili ciklusa. Zapamtite, Mjesec je samo 'ogledalo' (kao i naš 'um'), on samo odražava ono prema čemu je okrenut. Duša reflektira kroz um, ali um je samo medij koji omogućuje refleksiji duše neka ulije našu 'individualnost'. Ovo zrcalo također radi na drugoj dimenziji (koja svakoj našoj osobnosti dodaje daljnji aspekt, koji svi trebamo razumjeti i koristiti) - Mjesec je skladište naše 'karme'. Luna djeluje kao stimulator našeg 'uma' na obrasce ponašanja, koji su specifični za svakoga od nas pojedinačno, u skladu s našom prošlom karmom, koja se izražava kroz naše (često neobične) emocije, osjećaje, osobine ličnosti i način na koji mi inherentno reagiramo na stvari. Ova prošla karma ugrađena je u dvanaest 'kuća' zodijaka, kao što je detaljno navedeno u našim natalnim kartama (karta prema nama samima), a 'izražena' je planetarnim tranzitima.

Više od svega u životu, naše 'potrebe' su te koje nas pokreću, čini se da svi trebamo toliko stvari kako bi živjeli, bilo da je to:  hrana, ljubav, njega, pripadnost, resursi, korijeni, ciljevi, drugi oko nas. Sve se te stvari čine tako potrebnima, sve su nam 'potrebne' na nekoj fundamentalnoj razini, a ponekad se čini kako ne možemo živjeti bez njih. Neki od nas imaju jednostavnije potrebe od drugih, ali bez obzira na to - sve su te ‘potrebe’ domena Lune. Nemoguće je zanemariti položaj Mjeseca u vašoj natalnoj karti, jer on je jedini 'planet' koji aktivno 'upravlja' vašim postojanjem u cijelosti, on je odgovoran za vaš um, time i 'misao' - kao što dobro znamo, misao kontrolira naše postojanje. Ona je poveznica između naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (kao i naših paralelnih postojanja, iako je i to priča za drugi put). Ona je poveznica između materijalnog i astralnog (odgovorna je za naša 'astralna tijela'), a poznavanje Mjeseca ključno je za upoznavanje sebe, jer on je taj koja 'mjeri' događaje u vašem životu - kroz Lunu se pokreće vaša 'karma' (vrijedi istaknuti na ovom mjestu kako česti tranziti planeta kroz dvanaest kuća zodijaka koji rezultiraju konjunkcijama, kvadratima i opozicijama stimuliraju vašu 'negativnu karmu', dok planetarni trigoni i sekstili donose 'pozitivnu karmu' vaše prošlosti – s vremenom smo mi ljudi to počeli nazivati 'sudbinom'). Međutim, ne moramo biti uvjetovani sudbinom ukoliko možemo istrenirati svoj 'um' uz pomoć ovih planetarnih tranzita, tada stvaramo svoju 'slobodnu volju' i možemo naučiti kako čekati, razmišljati, prikladno 'instinktivno' reagirati, na što nas utjecaj Lune uvijek iznova tjera.

U astrološkoj literaturi zapažena je činjenica kako se Mjesec smatra primarnim pokazateljem naših 'emocija', jer Luna uglavnom djeluje 'nesvjesno'. Upravo su naše emocije jedna od glavnih 'manifestacija' dijela 'ja' koji je nasljedan ili strukturiran u vrlo ranoj dobi (obično nesvjesno, i u skladu s našim potrebama). Naše su emocije najjači znak kako se nešto duboko u našem 'ja', dijelu kojim 'dominiraju' Lunine energije, 'aktivira'. Naše emocije nisu, ni više ni manje, točnije od našeg 'racionalnog' uma u donošenju prosudbi, radi se samo o tome da racionalni um nema lak pristup 'moći' svojstvenoj emocijama, pa ih stoga često ignorira (ovo postaje vidljivo kada se 'svjesno' poistovjećujemo sa svojim 'racionalnim' umom više kako starimo; oni od nas koji ne stvaraju 'rascjep' između racionalne i emocionalne prirode 'uma' imaju veću sposobnost donošenja prosudbi i koriste 'sposobnost' istinskog jastva). Ovaj utjecaj Lune također je više mehaničke prirode, instinktivan je, i refleksivan. Veliki dio naše osobnosti, a time i našeg 'ponašanja', zahtijeva emocionalne reflekse i trenutnu prosudbu; ovo je Lunin um na djelu (zapravo ti nesvjesni, instinktivni refleksi, upravljaju mnogo većim dijelom naših dnevnih aktivnosti od racionalnih elemenata i to je zato što su neophodni za naš opstanak – ako auto juri na nas, a mi smo tek na pola puta, nemamo vremena racionalno 'razmisliti' što učiniti, umjesto toga 'instinktivni' refleksi, naš 'brzi odgovor' kojim upravlja Luna, nas pokreće se kako bi pomaknulo naše tijelo dalje od opasnosti).

Nevjerojatno, ali tijekom vremena mistici, mudraci, pa čak niti astrolozi, nisu uspjeli u potpunosti razumjeti Mjesec kao što su proučili Sunce. Zapravo, usprkos određenim primjerima posvećenosti Luni i s njom povezanim 'kultovima', mi ljudi nikada nismo pripisali Mjesecu istu razinu važnosti kao Suncu. To je vjerojatno zbog kulture, koje smo izgradili oko sebe, tijekom vremena. Naše moderne kulture izgubile su dodir s 'snagom' Yina i samo su u potpunosti prihvatile Yang element (nažalost, naša moderna 'zapadna' kultura također je potpuno izgubila dodir s inherentnom dualnošću i nužnošću muškog i ženskog, s trenutnim grozotama koja je 'transrodnost', i probuđena upotreba 'zamjenica', umjesto onoga što sav život zapravo jest: božanska i sveta kombinacija 'On' i 'Ona'). Danas smo uvjetovani kako moramo 'izaći' u svijet, zgrabiti ga za gušu i onda njime 'gospodarimo'. Više ne razumijemo (ili cijenimo) važnost čekanja, učenja kako se uklopiti u svijet i postati dijelom 'cjeline'. Čini se kako je jedina uloga koju moderni čovjek (posebno) poštuje jest 'majstorstvo'; bilo da je to pod utjecajem naših okolnosti, ili prirode ovog svemira, čak i nas samih. Ali, u našem pristupu, zaboravili smo kako je 'Mjesec' taj koji predstavlja 'energiju' alternativnog puta, onu: 'postajanja dijelom', 'pripadanja' i 'podložnosti' onome što neće stići svladavanjem. Nikada nije dovoljno samo da ženski spol stekne političku i društvenu 'jednakost' s muškim spolom (opet, to je nešto što potkopava i uništava cijeli transrodni pokret, uz poništavanje i ismijavanje stoljeća ženske borbe u svijet kojim dominira Yang); ako se 'Yin' princip ne izjednači s 'Yang' principom, onda je sve uzalud. Svi smo mi ljudi, i Yin i Yang, i muški i ženski, i sve dok se mi (naša kultura i društvo) nastavljamo ponašati kao da Luna Yin nije ravnopravan 'sudionik' u našem postojanju i stvarnosti kao Sunčev Yang, onda samo živimo život kao 'polu-bića' - takozvani 'život' je nepotpun i izvan dodira s prirodom.

Možete jasno vidjeti tu 'ravnotežu' u prirodi - možda će biti lakše objasniti kako se ona odnosi na 'nas', ako pogledamo i simboliku sadržanu u Tarotu. Tarot karta 'Mjesec' (osamnaesta od Velike Arkane) u konačnici predstavlja 'prevaru', 'kaos' i 'zbrku' (sve je povezano s 'umom' kada se poduzima 'čitanje' Tarota). Kada pogledamo Rider-Waite tarot kartu, možemo jasno vidjeti 'put' koji vodi u daljinu. S obje strane ove staze stoje vuk i pas, oni predstavljaju našu 'životinjsku' prirodu - jedan je civiliziran, drugi je divlji. Postoji jastog koji gmiže iz ribnjaka ('vode') iz kojeg potječe staza, u daljini možemo vidjeti 'dvije' kule, koje okružuju središnju stazu (aludirajući na 'dvojnike' koji su jasno vidljivi unutar ove karte). Čini se kako je sve unutar ove karte odjek one druge, aludirajući tako na "dvije mogućnosti". Dok hodamo tim putem, nalazimo kako hodamo tankom linijom između "svjesnog" i "nesvjesnog", između pripitomljene strane "civilizacije" (pas) i samih sila "prirode" (vuk). Kule su na suprotnim krajevima i predstavljaju sile 'dobra' i 'zla', dok sličnost aludira na poteškoće s kojima se svi susrećemo u razlikovanju to dvoje. Može se vidjeti kako Mjesec ima šesnaest primarnih i šesnaest sekundarnih zraka, koje odgovaraju Mjesečevim mijenama (kao što će biti objašnjeno u nastavku). Ova karta također predstavlja život 'mašte' unutar života 'duha', put između tornjeva je 'nepoznat', sa psom i vukom koji predstavljaju emotivne strahove našeg 'uma' u prisutnosti nekog mjesta izlaza, gdje postoji samo 'reflektirana svjetlost' koja nas vodi tim putem.

Razumijevanje simbologije koja se nalazi u tarotu jest važno. To je slično simbologiji svojstvenoj alkemičarima, koji prihvaćaju  Mjesec kao jedan od 'sedam' planetarnih metala, od kojih je 'srebro' metal povezan s Mjesecom (naravno, ima kao svoj simbol, polumjesec okrenut prema lijevoj strani). U alkemiji je srebro simbol čistoće, bogatstva i ženskog principa; također je i prikaz mjesečevih ciklusa u praksi. Poznato je da srebro ima 'moć' pretvaranja osnovnih metala u zlato. Povezivalo se i s 'intuicijom', psihičkim moćima i sposobnošću 'pristupa skrivenom znanju' (znanju koje smo ovih dana bili prisiljeni zaboraviti, koje je izbrisano iz naše prošlosti i povijesti). Vrlo je zanimljivo primijetiti, u ovom kontekstu, korištenje 'opadajućeg polumjeseca' kao simbola alkemije, za razliku od 'rastućeg polumjeseca', koji bi bio okrenut udesno. Polumjesec je svet u cijelom svijetu, u više religija i drevnih običaja, posebno kod 'wicce' (onoga što danas nazivamo vještičarenjem), gdje se polumjesec u opadanju koristi za tjeranje zle energije (ili negativnih utjecaja), za čišćenje ljudi ili mjesta, prekid odnosa, kletvi ili čarolija postavljenih na praktikanta, oslobađanje loših emocija i također, oslobađanje od loših 'navika' i 'crta osobnosti'. Međutim, 'Mjesec' kao rastući polumjesec predstavlja 'nove početke', pozitivno razmišljanje i djelovanje, izgradnju nečeg boljeg (bilo da se radi o povećanju vašeg zdravlja, bogatstva, sreće, prijateljstava ili jednostavno stvaranju 'bolje budućnosti za sebe'). Rad s 'Mjesecom' oduvijek je bio vitalan za wiccu i bio je suštinski povezan s njihovom moći, jednako kao što je bio neophodan alkemičarima kako bi dovršili sveti posao pretvaranja osnovnih metala u zlato.

Danas malo obraćamo pažnju na Mjesec, drevni ljudi su puno bolje razumjeli važnost Mjeseca nego mi danas. Zapravo, tijekom dugog vremena su razne kulture brojale dane prema 'lunarnoj' orbiti, a ne prema solarnoj orbiti, i kao rezultat toga su zamislile 'sedmodnevni' tjedan (što nije solarni tjedan kakav imamo danas). Sustav brojanja radnih dana temeljio se na sedam 'uzlaznih' Mjesečevih mijena i sedam 'silaznih' Mjesečevih mijena, pri čemu je osma faza bila 'osmi dan', odnosno čvorne točke mladog i punog Mjeseca. Ove Mjesečeve mijene nazivale su se 'umri' (stoga ih još uvijek zovemo 'danima'). Ovo je vjerojatno dobra točka za spomenuti kako se često kaže (astrološki) da Mjesec 'utire put Saturnu'. Kozmičko kretanje Mjeseca i planeta Saturn korespondiraju jedno s drugim, potrebno je dva i pol dana da Mjesec prođe kroz 'Sunčev' znak zodijaka. Saturnu su potrebne dvije i pol godine da prođe kroz horoskopski znak Sunca (dakle, Saturn je 365 puta jači i ponekad se naziva 'Veliki Mjesec'). Isto tako, Mjesec obiđe Zemlju za (oko) dvadeset i devet dana, dok Saturnova orbita iznosi (oko) dvadeset i devet godina, a 'materiju' koju Mjesec rađa, onda Saturn 'stvrdnjava'. Središte 'naše Zemlje' privlači materiju oko sebe i skuplja je u 'globus' (od čestica i fotona, za one znanstvenije nastrojene). Ova materija se sakuplja iz 'nevidljivih' razina, prelazi  u 'materijalne' razine, kroz 'učinak' magnetizma Mjeseca, dok zrake 'sunčeve svjetlosti' (zrake koje se reflektiraju kroz Mjesec) stvaraju plodnost Zemlje, donoseći sezonsku floru i faunu, a također i našu ljudsku 'oplodnju'. Bez magnetizma Mjeseca ne bi niti bilo 'života' na Zemlji.

Dalje dekodirajući ovo znanje, uloga koju 'um' igra za 'dušu' unutar (čovjeka), slična je onoj koju 'Mjesec' igra za 'Sunce', kako bi omogućio život na 'Zemlji'. Ovo se odvija kroz faze Lune, božanski vremenski ciklus, koji je pokriven kroz razdoblje od 'četrnaest' dana ovdje na Zemlji, s četrnaest 'uzlaznih' i četrnaest 'silaznih' faza. Ovaj proces 'povećanja', a zatim 'smanjivanja', jest od velike važnosti, sa svakom fazom koja završava, ili Mladim Mjesecom (slično 'ništavilu' stvaranja), i Punim Mjesecom (što je slično 'punini' stvaranja ) - čineći tako dva 'ciklusa' od šesnaest dana. Pun Mjesec, Mladi Mjesec i 'osma' faza svakog uzlaznog i silaznog ciklusa, od najveće su važnosti i označavaju velike promjene u poretku stvari, u tijeku događaja, ali i u nama samima. One su prirodne završne 'točke' u ciklusu, tako da nakon 'sedam' faza uvijek postoji ili Pun Mjesec; osma Mjesečeva faza ili Mlad Mjesec;  označavajući tako 'četiri četvrti' u mjesečevom ciklusu, sa svakom četvrtinom koja sadrži sedam Mjesečevih mijena (kao što je prikazano na slici ispod). Drevni ljudi su kroz ovu 'podjelu' mjesečevog ciklusa shvatili kako se 'unutarnji rad' na 'jastvu' treba provoditi svakog 'osmog' dana, pa su proveli svoje živote 'funkcionirajući' ili aktivirajući sedam dana, zatim odmor osmog dana; takav je bio način života sve do dana Rima - gdje se kalendar iskrivio u tjedan od sedam dana, s 'praznikom' svakog sedmog dana, što nije u skladu niti s prirodnim ciklusom 'Luna', niti sa ' Solarnim' ciklusom, koji je usklađen sa svakim od mladog i punog mjeseca – radni dani koje sada živimo i s kojima se povezujemo samo su vrlo loša zamjena za tjedan drevnih vremena.

Dokaz, na gornjoj slici, je jasna korelacija između drugog skupa rastućih Mjesečevih mijena i prvog skupa silaznih Mjesečevih mijena - one odgovaraju jedna drugoj u svom 'obrnutom' redoslijedu. Ova dva skupa Mjesečevih mijena proizvode više od pedeset posto 'mjesečeve svjetlosti', bacaju više 'svjetlosti' tijekom noći u usporedbi s druga dva skupa mijena (koje također odgovaraju jedna drugoj). Možemo reći kako postoje "dva seta" Luninih faza; od kojih jedna proizvodi više od pedeset posto "svjetlosti", dok druga proizvodi manje od pedeset posto svjetlosti. Prvi od ovih skupova Luninih faza povezani su s 'formiranjem' i 'rastom' (kako ove 'materijalne' Zemlje, tako i unutar nas samih), i stoga su se oduvijek smatrali 'optimalnim' vremenom za to događanje. Okultisti kroz stoljeća povezivali su ovo razdoblje Mjesečevih mijena sa svojim 'magijskim' praksama. (Čovjek) jest 'replika' 'kozmičkog bića', cijeli kozmos se može doživjeti (u najsitnijim detaljima) unutar nas, kao što je rečeno u 'Biti ova priča unutar Zemlje'. Svaki dan se mi ljudi 'spuštamo' u sedam koraka u 'materiju', a isto tako, možemo se također 'uzdići' u sedam koraka prema našem 'izvornom' stanju postojanja ('nama' izvan ovog materijalnog postojanja).

Ovih sedam koraka su: 1. 'Samo-buđenje' (svako jutro nas se probudi iz našeg sna, iz prividnog 'nepostojanja', što je zapravo naše 'pravo' postojanje; probudimo se, i tada 'osjećamo' da smo se probudili); 2. 'Ispunjeni sjajem' (nakon buđenja, ispunjeni smo 'vatrom' za dnevnu aktivnost, a uz pomoć te 'vatrene' energije dobivamo 'infuziju' i sposobni smo voditi aktivnost za cijeli dan ); 3. ‘Ustajanje’ (nakon što smo se probudili i napunili energijom, ustajemo iz kreveta kako bismo proveli aktivnost dana – nadamo se u skladu sa ‘zakonima prirode’); 4. ‘Neznanje’ (nakon što smo ustali iz kreveta, sada se moramo povezati s ovim svijetom ‘materije’, koji nije ništa drugo nego svijet neznanja, tame i ‘iluzije’); 5. 'Individualni ego' (skloni smo individualizaciji kada započnemo svoje svakodnevne aktivnosti, i tako počnemo funkcionirati kao 'pojedinac', naš Ego preuzima kontrolu nad danom); 6. 'Funkcioniranje kroz osjetila' (kako funkcioniramo 'unutar' ovog svijeta 'materije', prvenstveno ovisimo o onome što vidimo i čujemo, i što 'shvaćamo' iz onoga što vidimo, čujemo, dodirujemo, mirišemo i okusimo .Sva naša 'mudrost' i iskustvo su orijentirani na osjetila); i 7. 'Tkanje' (na temelju našeg 'znanja', koje skupljamo svojim osjetilima i našim 'percepcijama' kao individualizirani ego, neprestano 'tkamo' mrežu života unutar ovog materijalnog svijeta, mrežu koju na kraju svi mi zaglaviti unutar). Na kraju dana vraćamo se na spavanje, a priroda nas 'vraća' (vraćamo se u 'naše' pravo stanje), samo kako bismo se sljedećeg jutra ponovno probudili kako bismo ponovili ovih sedam koraka 'involucije'.

Preokretanje ovog procesa posao je koji svi trebamo poduzeti kako bismo shvatili tko smo doista i vratili se u svoje 'izvorno' stanje postojanja. To je djelo 'evolucije', umjesto da budemo neprestano zarobljeni u ciklusu 'involucije'. Obrnite sedam koraka  (koji su gore opisani) i možete identificirati što nam sva ezoterična vjerovanja, sva učenja s 'Istoka' govore o tome kamo bismo trebali ići (možete vidjeti kako ovaj 'put' vodi u oba smjera, s različitim rezultatima – jedan zaglavljen u 'materiji', drugi slobodan od ove 'iluzije' postojanja). Ovo je osnovna okultna i ezoterična tema faze 'Luna' i kako ih treba promatrati. Možemo iskoristiti Mjesečeve mijene gdje je mjesečina veća od pedeset posto kako bi 'iskusili' 'svjetlost' (koja je također 'frekvencija') i uzdignemo se iz 'tame' ovog materijalnog svijeta (otuda uobičajene reference na 'podizanje frekvencije'). Svi se možemo susresti s ovom 'istinom' svaka dva tjedna, a jednostavna je vježba zabilježiti kako se te Mjesečeve mijene odnose na vaše 'ja', kako je detaljno opisano u vašoj natalnoj karti, primjećujući rastući i opadajući 'tok' i učinak promjenjivih frekvencija; onda možete organizirati svoj život u skladu s tim, kako biste si pomogli u 'proširenju' i 'konsolidaciji'. Isto vrijedi i kada govorimo kako razumijemo i prevladavamo svoju 'osobnost', kao što je gore spomenuto. Svi mi, u jednom ili drugom trenutku u životu, trebamo pronaći 'odlučnost' kako bi se izborili protiv vlastite osobnosti, kako bismo napredovali na evolutivnom putu naše duše. Mjesec (naš um) treba promatrati kao 'sakupljača', dok je Sunce (naša duša) 'distributer'. Luna skuplja rezultate, uzrokuje naš 'rast' i čuva ga, 'Saturn' je onaj koji ga zatim 'konsolidira', a 'Mars' je taj koji nam daje snagu i 'volju' da hrabro stojimo u svom suočavanju s 'osobnošću' (zajedno Mjesec, Saturn i Mars čine 'trokut', 'nižu trijadu' sila koje okupljaju, čuvaju, razvijaju, i konsolidiraju 'materiju' oko nas - oko naše 'duše', kao unutarnjeg stanovnika u ovom materijalnom carstvu na Zemlji).

'Materijal' koji razvijamo oko sebe suptilno nas 'uvjetuje', pa čak i 'zarobljava'. Sve dok ne pronađemo 'volju' da izbrišemo ovu uvjetovanost, sve sile kozmosa usmjerene su na to da 'razvojimo' materijalni (često udoban) život, koji se na kraju pokaže kao zatvor. Ovo vrijedi za naš 'um' jednako kao što vrijedi i za naše 'tijelo'. Naše ljudsko tijelo postupno se 'razvija' u pet ciklusa od 'sedam' godina, a kasnije otkrivamo kako ovo kondicioniranje tijela (koje smo mi razvili oko našeg 'ja') se očituje kod našeg 'materijalnog' bogatstva, zdravlja i fizičkog 'bića', jer ono što je materijalno teži 'slegnuti' i očvrsnuti (to je ono što mislimo pod pojmom - 'Mjesec utire put Saturnu'). Preokretanje ovog procesa jest ono čime se, u konačnici, bavi sva ezoterična i okultna praksa, a prvi ključ za ovaj pothvat je 'sila' Marsa (koja je obrnuto usmjerena 'prema' materiji). Preokrećući ovu 'Marsovu' silu kroz 'evoluciju' duše činom 'samovolje', možemo se okrenuti od 'materije' i usmjeriti našu pozornost na 'višu trijadu' (trokut koji tvori Merkur, Venera i Jupiter), te postaviti jedan trokut preko drugog kako biste formirali 'zvijezdu'.  

Imajući 'višu' i 'nižu' trijadu u 'suglasju', možemo natjerati naš 'Mjesec' (odnosno naš 'um' Lune) neka radi u bilo kojem smjeru, tako da možemo naučiti okrenuti 'subjektivno' za primiti 'energije ' iz više trijade; također okrenuti 'cilj' neka distribuira takve 'energije' u našu 'materijalnu' okolinu i na kraju naše živote (kroz niže trijade - suprotno od onoga što svi radimo bez ovakve  prakse), jer smo preokrenuli tijek i izbrisali uvjetovanost naše 'osobnosti'. Kada postignemo takav 'um', na kraju gubimo 'instinkt' skupljanja i očuvanja, i umjesto toga smo sposobni 'distribuirati'. Sposobni smo usmjeriti pažnju i fokus na 'posao' koji 'koristi' našoj okolini, odmaknuti se od vlastite 'sudbine' i raditi za dobrobit 'drugih', prestajemo raditi isključivo za dobrobit 'samih sebe' zato što postižemo 'razumijevanje' - kako je ova stvarnost (ova 'kreacija') za 'sve', i svatko od nas treba raditi za sve,  kako bi 'iskusili' ovu kreaciju na odgovarajući način, i u njenoj 'punoći'. Tako dolazimo do točke u kojoj imamo 'mudrost' i spoznaju da, kada radimo samo za sebe, u konačnici stvaramo 'sudbinu' i stvaramo (kao i pojačavamo) vlastitu 'uvjetovanost', vlastiti 'zatvor' ovdje na Zemlji. Imajući 'znanje' o ovom putu (osvijetljenom Lunom), i radeći za druge, možemo transformirati naš 'um' u grupnu svijest - možemo se 'rafinirati' kako 'mislimo' da ono što radimo treba biti pravedno za sve, i treba istinski pomoći našoj okolini ('cjelini'). Sebično razmišljanje tako ustupa put razmišljanju za 'dobro grupe', i u tom trenutku, utjecaji 'Mjeseca' u vrijeme našeg rođenja popuštaju 'stupnju' Mjeseca u našoj natalnoj karti (koje je postojalo u vrijeme naše 'oplodnje',  bilo je izraženo dok smo 'rasli' u majčinoj utrobi – 'vrijeme' koje je obilježeno kao 'Uzlazno' u našoj karti rođenja).  

U biti, sve dok se '(ljudski) čovjek' ne preda u korist grupe (i za dobrobit svih entiteta ovdje na 'Zemlji'), to je 'Mjesec' rođenja (a time i sva naša prošla 'karma') koja svakoga od nas nastavlja uvjetovati ciklusom ponovljene 'sudbine', stanjem koje je potpuno lišeno 'slobodne volje'. Stoga smo osuđeni na trpljenje niza 'života' u svijetu uzroka i posljedice. Moramo 'namjerno' nadići ovaj sebični pristup kako bismo radili za opće dobro, a ključ ovog pothvata je 'Mjesec'. Cijeli ovaj posao (koji često može trajati cijeli život) je rad 'slobodne volje', ne može nam se nametnuti, niti se može prisiliti, na svakome je od nas (u našoj 'individualnosti') jest  da odaberemo ovu zlatnu nit, koja je ugrađena u sve teologije i okultne prakse tijekom vremena, kako bismo živjeli život 'samoponuđivanja'. Svatko može započeti ovo "putovanje" promatranjem kada je njegov rođeni "Mjesec" u konjunkciji sa "Saturnom", u tim trenucima počinje niz "prilagodbi" u odnosu na našu vlastitu "osobnost". Taj se događaj (konjunkcija) događa svakih trideset godina, ali njegovi učinci (a time i vremenski period u kojem se mora 'iskoristiti' tu energiju prilagodbe) traju sedam i pol godina. Ovo nikada nije lako 'vrijeme' u našim životima, a istinsko korištenje dobivene 'energije' zahtijeva veliku količinu 'samodiscipline', kako bismo 'preokrenuli' ugrađenu uvjetovanost naše 'osobnosti' i naše ' um'. Ali, iskorištavanjem 'mjesečeve svjetlosti' (kroz Mjesečeve mijene) i korištenjem vaše natalne karte za rad uz (a ne protiv) planete, može se vidjeti i 'shvatiti' puno toga o nama samima i našem mjestu u ovoj 'Zemlji'. Zapravo, sa svakim Punim Mjesecom, 'poruka' se prenosi iz 'viših sfera' (koja se u nekim krugovima shvaća kao poruka od 'šesnaest' slova). Oni koji mogu 'primiti' ovu poruku nude svoje živote kako bi ispunili poruku za nadolazeći mjesec, pa su stoga 'Puni Mjeseci' vrijeme 'kontakta' - u kojima možemo dobiti 'upute' za svaki sljedeći mjesec.

Mjesečina se često promatra kao 'svjetlost' razumijevanja. Razumijevanjem 'Mjeseca' i kontemplacijom njegove 'svjetlosti' Lune, možemo steći istinsko znanje o našem 'ja'. Stoga je ovo idealno vrijeme da se vratimo na značenje broja 'šesnaest'. Šesnaest je broj 'savršenstva', to je broj 'ispunjenja', a drevno vedsko znanje ima razumijevanje ovog broja. Djevica od šesnaest godina i Sin Božji od šesnaest godina štuju se u vedskim vjerovanjima kao 'Kumari' i 'Kumara'. Unutar hinduističke mitologije, Gospod Rama i Gospod Krišna, iako su živjeli znatno više od stotinu godina, uvijek su izgledali kao da imaju 'šesnaest' godina. Vjeruje se (od strane vedskih, budističkih i drugih) kako su 'ispunjeni' vječni, ostaju zauvijek u svojoj mladosti (ne samo da njihova 'duša' ne stari, već su i njihova 'osobnost' i 'tijelo' ispunjeni energijom 'duše', zbog koje ostaju doista vječni). Osim što se čini kako je šesnaest 'savršena dob', mi ljudi smo obdareni sa šesnaest zuba (svaki za gornju i donju čeljust, u skladu s gore opisanim fazama Lune, čak i gotovo istog su oblika ako bolje pogledate). Ima dakle drevne 'mudrosti' u ovom broju. Rastuće i padajuće Mjesečeve mijene, od mladog Mjeseca do punog Mjeseca i od punog Mjeseca do mladog Mjeseca, računaju se kao ukupno šesnaest (Mladi Mjesec se često naziva 'ništa stanjem', dok je Puni Mjesec poznat kao 'puno stanje'). Šesnaest 'dimenzija' Mjeseca (u svakom slučaju) se stoga vide kao 'potpuna svjetlost' unutar kreacije, a ovo 'znanje' nam je prenijeto od starih, koji su 'znali' kako se povezati sa svakom 'frekvencijom' Mjeseca.

Promatrajući Mjesečeve mijene možemo vidjeti od 'ništavila' do 'punoće', a zatim od 'punoće' natrag do 'ništavila' - vječni ciklus. Ulazimo u ovu materijalnu 'egzistenciju', zatim se razvijamo i postajemo ispunjeni tijekom trajanja našeg vremena zatvoreni u 'materiji' (ono što sve teologije ovog svijeta nazivaju stvaranjem), prije nego napustimo stvaranje kroz čin 'smrti' (samo još jednom započeti ispočetka u ciklusu koji se beskrajno ponavlja). Ove Luna faze su stoga 'uspon' u svjetlost, i/ili 'silazak' u materiju, ali kada 'duša' ode na uzlaznoj mjesečini (a dobili smo bitku protiv naše osobnosti i 'uvjetovanosti'), može može se reći kako se duša pomiče u bolje (više) stanje/područje 'života' (kao što mi stvarno 'jesmo'). Ovo je srž priče sadržane u 'Bhagavad-Giti', priče koja govori o tome kako je svaki život prilika za napredovanje i razvoj 'duše'. Uzlazno 'svjetlo' smatra se nekom vrstom 'doživljajnog' svjetla u 'objektivnosti', zatim se silazno svjetlo prima kao doživljavajuće svjetlo u 'subjektivnosti'. U uzlaznom luku dobiva se svjetlo 'svjesnosti', a u silaznom luku 'promišlja' se 'sjećanje' na to svjetlo svjesnosti. Prvi od njih se vidi kao 'ženski' aspekt Boga (u nedostatku bolje riječi, iako bi 'Izvor' vjerojatno bio prikladniji), dok se drugi vidi kao 'muški' aspekt - dakle, u to vrijeme 'Punog Mjeseca' ženski aspekt je u punom cvatu i 'iskustvo' svjetla svijesti je na vrhuncu, ono je u stanju 'punoće' (utjelovljeno kao 'Božanska Majka'), zbog čega se većina 'magije' radi pod svjetlom Punog Mjeseca. Stoga, kada postoji 'Mladi Mjesec', on je u suprotnom stanju, stanju 'ništavila', gdje je Majka apsorbirana od strane 'Otaca' i žensko je 'apsorbirano' u muški aspekt, te je vrijeme za 'sjetvu' za budući rast.

Sveukupno, cijeli se 'kreacijski' proces promatra kao aspekt 'Majke' i može se istinski razumjeti promatranjem ciklusa 'Mjeseca'. Šesnaest Luninih faza može se promatrati kao skup od šesnaest 'inicijacija': od 'rađanja' polumjeseca (nakon mladog Mjeseca) do Punog Mjeseca. Odgovara rađanju 'svijesti' i njezinom postupnom rastu, te je stoga svaka Mjesečeva faza 'značajna'. Ovih šesnaest 'dimenzija/frekvencija' Mjeseca vide se kao potpuna 'svjetlost' kreacije, a također su temeljne u radu na punoj kreaciji našeg 'Ja'. Svaki put kada naša 'duša' uđe u ovo materijalno postojanje i poprimi 'formu', ona ulazi u (i 'osvjetljava') šesnaest 'principa' tijela. Tijelo (kao što znamo) je jednostavno vozilo za dušu ovdje na Zemlji, i ima šesnaest principa u koje duša ulazi.  To su sljedeći: pet elemenata (zemlja, zrak, vatra, voda i 'eter'), pet osjetila (vid, sluh, okus, dodir i miris), pet 'organa djelovanja' (govor, stopala – koje osiguravaju 'kretanje', Ruke - koje omogućuju 'manipulaciju', Organ za izlučivanje i Organ za reprodukciju), a šesnaesti je 'Um'. Duša ulazi u tri koraka - prvo kao pojedinačni 'Ego', zatim kao 'Razumijevanje' i na kraju kao potpuni stanovnik 'Uma', gdje postajemo 'cjeloviti'. Ovo drevno znanje omogućilo je svima da se 'povezuju' sa 'svakom' Mjesečevom minom; bila je ključna za vedska vjerovanja i za sve okultne pothvate kroz vrijeme, ali danas je 'sjećanje' na ovu mudrost izgubljeno. Duboka simbolika Mjeseca i njegovih mijena je zaboravljena, a sve što većina ljudi ovih dana vidi je umirući 'Mjesec' koji kruži oko 'Zemlje'.

Nepotrebno je reći, nakon što smo ispričali gornju priču, očito je kako 'Mjesec' drži ključ univerzalnog zakona - 'Kako gore, tako dolje'. Niže slijedi više, kao što 'Zemlja' slijedi 'Sunce' (dok Sunce slijedi 'Centralno Sunce'). Sustavi s nižom 'energetikom' trebaju slijediti i uskladiti se s višima ('inferiorni' moraju slijediti 'superiorne'). Ova ‘Zemlja’ je puno veća (kao sustav) od pojedinca, ona određuje dan i noć, ona postavlja godišnja doba koja mi kao pojedinci moramo slijediti. Ako nitko od nas ne 'slijedi', Zemlja nije uznemirena, ali 'pojedinac' jest, pa bi svatko od nas učinio dobro kada bi slijedio drevnu mudrost; pojedinac je premali da bi 'proturječio' ovom 'postojanju' (ali mu možemo 'pobjeći' pristupom na drugačiji način). Akumulirana mudrost, koja nam je prenesena, može pomoći svakom pojedincu da radi na poboljšanju ovog postojanja, ali i svakog našeg 'života' unutar njega. Ono što je gore izrečeno pokušaj je pružanja nekog znanja o ovoj materijalnoj egzistenciji, u kojoj smo zarobljeni, kroz 'mudrost' Mjeseca. 'Mjesec' priprema naše 'tijelo' za materijalnu 'egzistenciju', tkanina ovog tijela može se promatrati kao agregat naše 'prošlosti': sve 'osobine' koje imamo kada napustimo ovu 'Zemlju' u ranijim inkarnacijama, ponovno se skupljaju kada uđemo u utrobu naše majke, a te se osobine zatim ugrađuju u tkivo našeg novog materijalnog 'tijela' kada se ponovno manifestiramo na Zemlji. Nosimo ta individualna sviđanja, nesviđanja, našu 'uvjetovanost', svoju 'osobnost' i sjećanje sa sobom svaki put, sve dok ne prekinemo ciklus i dovršimo putovanje naše 'duše' od Mjeseca prema Suncu, a to se može učiniti samo putem ovladavanja  svojim 'umom'. Zapamtite, Mjesec je samo 'ogledalo', ako ga nastavite usmjeravati prema 'materiji', ono će samo odražavati materiju, ali ako ga usmjeravate prema svojoj 'svrsi duše', tako će se i ono odražavati...

BY: Seraphim; 08.12.2023.