PUT, ISTINA, ŽIVOT

 Christ Pantocrator and the Last Judgment, mosaic in the Baptistery of San Giovanni in Florence, by the Florentine master, ca. 1300.

PUT, ISTINA, ŽIVOT

Kristova poznata izreka  "Ja sam Put, Istina i Život" (Iv 14,6) pruža kršćanima neprocjenjive mogućnosti za razmišljanje. Evo nekoliko objašnjenja.

I. "Ja sam put" 

Prije svega, bez obzira na naše zvanje - naš se put zove Isus. Sve je u slijeđenju Isusova puta. Isus bira put, a ja hodam iza njega. Ponekad smo u iskušenju organizirati svoje živote kako smatramo prikladnim, i nakon što sve organiziramo, molimo se Isusu da nam planovi uspiju. Drugim riječima,  mi kažemo Isusu: dođi i slijedi me! Čini mi se, međutim, kako Evanđelja tumače suprotno: Isus je taj koji nam govori  -  dođi i slijedi me!

Ne možete birati svoj put! “Nikada ne bih odmah odlučila roditi četvrto dijete”, kaže jedna majka. Mi ne biramo svoj put; mi taj put prihvaćamo u obliku misterije.

Međutim, mi ipak biramo kako ćemo ići dalje tim putem - vukući za sobom lance i kuglu ili govoreći veliko "da" ovom putu koji nudi providnost. Prihvatiti taj put reći da Isusu; “Ja sam put” kaže Isus!

Dakle, moram voljeti svoju današnju stvarnost, koliko god nesavršena bila. Naravno, mogu se i moram nadati da će taj put postati lakši i jasniji - moram se nadati da ću se vjenčati, imati djece, pronaći posao, izliječiti zdravstveni problem ili zaliječiti ranu na srcu - ali u međuvremenu, moram voljeti ovaj put kakav jest, jer to je onaj put koji Isus želi da slijedim.

Poslušajmo riječi Wande Poltawske, duhovne male sestre svetog Ivana Pavla II., poljske majke u velikoj boli: “Voljeti Boga također znači voljeti put koji nam je postavio. Vrlo često, naime, iskreno želimo voljeti Boga... ali mrzimo put kojim nas on vodi!”

Potrebna nam je sva snaga Milosti da volimo put koji nam je Bog odredio, da potpuno pristanemo na ono što nam providnost daje u današnjem životu. Budimo nježni i strpljivi prema sebi - ponekad se moramo boriti s Bogom poput Jakova, propitujući Njegovu volju, prolazeći kroz faze unutarnje ljutnje ili obeshrabrenja, prije nego što možemo reći potpuno: "Da". Ipak, koliko god bili daleko od istinskog unutarnjeg mira i istinske svetosti, Isus je svaki dan sa svakim od nas; i to upravo tu gdje jesmo. Isus nije rekao: "Ja sam kraj puta" - nego je rekao: "Ja sam put". 

II. "Ja sam Istina" 

Isus nadalje govori, a ovo što ovdje čujemo jest nešto sasvim neočekivano - istina nije teorija, niti skup dogmi, koliko god lijepe bile. Istina je prije svega - netko: "Ja sam Istina" kaže Isus. On je Riječ u kojoj Bog govori sve, bez imalo laži. 

Za nas su, u našim srcima i u našim djelima, istina i laž neraskidivo isprepletene. Reći da je netko prijevara sigurno ne ulijeva povjerenje! Samo je Isus “istina”: “On nije bio i da i ne”, piše sveti Pavao, “nego je samo da u njemu” (2 Kor 1,19).

Dakle, to nije samo pitanje prihvaćanja doktrine, već prihvaćanje nekoga - Isusa. Spoznati istinu znači upoznati Isusa na puno osobniji način, postati Isusov prijatelj, živjeti s Njim, stajati blizu Njega, slušati Ga i razgovarati s Njim.

Nije li moja vjera previše cerebralna, u smislu da se sastoji isključivo od mog uma koji prihvaća istinu o Bogu? Pape nas često upozoravaju na opasnosti intelektualizma. Potreban nam je Duh Sveti da premjesti našu vjeru iz naših glava u naša srca, da nas poduči kako istinski susresti Isusa, da mu dopustimo da pogleda na naše duše, na naše bijede, na naše grijehe, da se ne sakrivamo od svijetla Njegovog pogleda kako bismo došli do istine o sebi. 

III. "Ja sam Život"

… kaže Isus. Koliko smo samo puta gledajući na banalnost svakodnevnog života uzviknuli: “Ovo nije život. Ne želim ovako dalje! Želim živjeti život punim plućima!"  Svi  mi čekamo, više ili manje svjesno, nešto bolje, čekamo ispunjenje, uspjeh, oslobođenje. A onda opet, godine prolaze, život teče dalje, a ništa se ne događa! Život ostaje isti, dnevna se zatupljenost vraća svako jutro!

No, nemojmo činiti grešku - ono što je novo neće doći iz vanjskih događaja, i u životu koji je konačno postao uzbudljiv. Jedina novost koja nas može osloboditi rutine leži u nama. Ovaj unutarnji izvor ima ime i lice. To nije svjetlost ili energija. To je Netko — Duh Sveti. Pjevamo u Vjerovanju da On daje život: vivificantem (živite, u mom slobodnom prijevodu) . Za svetog Ivana Pavla II to je bila najljepša i najvažnija riječ u Vjerovanju. Taj pravi život objašnjava sveti Pavao: “Živim, ali to više nisam ja; Krist je taj koji živi u meni" (Gal 2,20). To je pravo oslobođenje koje smo čekali! Živim, ali to više nisam ja. To više nije postojanje ograničeno samo na moj ego - moje zdravlje, moj ugled, moje planove, moje ispunjenje... Gušimo se kada smo usredotočeni samo na sebe! Istinski život je onaj koji me oslobađa mog ega, moje izolacije i moje skučenosti, a male stvari svakog dana pretvara u svakodnevnu proslavu.

Dakle, prema riječima svete Elizabete de La Trinité, "Jedini nikada nije banalan!", te nastavlja svetica, "Oh, kako je prazno sve što nije učinjeno za Boga i s Bogom! Molim te, obilježi sve pečatom ljubavi! Kada bih mogla započeti svoj život ispočetka, više nikada ne bih u njemu izgubila ni trenutak! To je tako ozbiljno, tako ozbiljno, voljela bih živjeti baš svaku ispunjenu minutu!”

Molimo Duha Svetoga da nam pomogne živjeti u istini na onom svevremenom putu koji je zacrtao Isus. Isus je taj koji daje Duha Svetoga, ali Marija je ta koja Ga privlači! 

(riječi oca Louisa (Pere Louis), priora opatije Sainte-Madeleine du Barroux, Francuska)