OBJAVA: croativ.net, 29. srpnja 2021. godine
Svaka znanost ima obilježja dogme isto kao i religija, a tek kad se dogodi neko veliko otkriće, mijenja se i dogma. Isto se događa sa jezičnom i povijesnom znanošću. Hrvati do danas ne znaju što znače pojmovi Bela i Crvena Hrvatska. Međutim, radi se o velikoj hrvatskoj jezičnoj i povijesnoj zabludi i danas ju je teško promijeniti, posebice kod bivših komunističkih jezičara i povjesničara sa bratskim slavenskim osjećajima koji nalaze svoje dokaze u citiranju tuđih zabluda.
Poznato je da su stari Grci ili Eladi Split zvali Aspalathos, a Latini su ga nazvali Spalatum dok ga Talijani nazivaju Spalato. Ako izbacimo iz grčkog naziva gramatički sufiks OS i ovaj naziv čitamo sa desna na lijevo dobivamo naziv Thalapsa, dakle, Halapča. Hrvati su ga zvali Split ili Splet. Slično je Azara postao Zara. Hrvati ga nazivaju Zadar, dakle Az-Adara. Od riječi Adara je nastao latinski naziv Adria za Jadran koji se kod Hrvata odrazio kao naziv Adera, odnosno, Jadera umjesto Vadera. Od naziva Adaran je nastao današnji naziv Jadran umjesto Vadaran. Ovdje su značajne riječ AZ i AD koje stoje za izvornu riječ VAČA jer semitska pisma nisu imala slovo za glas V. Glas V su često zamjenjivalo glasovi F, P, M i B na semitskim prostorima.
Riječ AZ, odnosno, VAČA je označavala jednu od dvije kaste u izvornom učenju. Ovu kastu su predstavljali ratari, stočari, trgovci i zanatlije. Drugu obrazovaniju kastu su činili vladari i svećenici koji su bili i misionari. Oni su pripadali kasti koja se zvala HARA, ARA ili RA. Očito, i ovdje je problem slovo za glas H jer ga semitska pisma nisu imala. Kako vidimo Hrvati su slavili boga Sunca i božicu Zemlju. I danas neka prezimena nam otkrivaju kaste.
Mi i danas vjerujemo da su Avari bili neki azijski narod. Međutim, kod Hrvata oni su bili poznati kao Čavarahi ili Čavari, što se odrazilo kao Savar i Šavar. Oni su još bili poznati kao Avali, Čavali i Čavalahi. Od ovog posljednjeg naziva nastaju nazivi Vlah, Vlač, Vlas i Vlaj. Slova na kraju inačica su zamjenjivala glas H u nazivu Vlah. Ovo nam otkriva koliki je bio uticaj pisma na jezik.
Ako pak glagoljicu držimo za hrvatsko pismo koje počinje slovima A (az), B (buka), V (vedi) i G (glagole), možemo zaključiti da je ona nastala na semitskim prostorima od izvorne slogovne haravače koja je počimala slogovima HA, RA, VA i ČA. Riječ buka je na sanskritu označavala srce. Poznato je da su Latini glas Č i C zamijenili glasom G, a Semiti su izbacili glas R i zamijenili ga glasom B ili L. Isto tako glas Č je postao T na semitskim prostorima pa je etnik Harvač postao Harvat. Dakle, ovakvim promjenama, mnogi etnici označuju isto, a povjesničari toga uopće nisu svjesni. Ne zaboravimo da su stari Eleni i Latini bili Semiti.
Primjerice, današnji Albanci su u prošlosti bili poznati kao Arbanasi i Arnauti. Kako vidimo, danas je glas L zamijenio glas R. Naziv IL–IR je grčki i samo označuju dvojnu religiju, a na to ukazuje i ilirska odjeća. Iliria se prostirala od Drača sve do rijeke Krke. Ovih jezičnih promjena nisu svjesni ni jezičari ni povjesničari. Dakle, svi novi arijski jezici su nastali od haravače promjenom pisma i gramatike ili semitskim čitanjem riječi su dobivale novi oblik i najvjerojatnije novo značenje. Često se radilo o okupaciji jednog naroda drugim narodom ili moćnim imperijem kao u Rimu i staroj Eladi, ali ostaci izvornih Hrvata su sačuvani u toponimima, etnicima i često u antroponimima kao prefiks, primjerice, Aris u staroj Eladi. Tko su bili Argi ili Argonauti?
Slogovni jezik haravača danas je u svijetu poznat kao sanskrit ili sanskrt. Slično postoje nazivi Krist i Krst. Od pridjeva haravački nastaje današnji pridjev hrvatski. Od naziva Haravača nastaje današnji etnik Harvat, koji pod semitskim uticajem postaje Arat i Arvat. Svi smo čuli za arijske jezike, ali ne znamo daje Aria ili Arva bio naziv za Harvače. Usput, riječ arva je nekad označavala židsku sinagogu. Dakle, aškenazi Židi su nekad bili jezični Hrvati koji su štovali Stari zavjet.
Aškenazi Židi nemaju nikakve povezanosti sa biblijskim Hebrejima niti su ikada tamo živjeli. Oni su preko religije učili hebrejski jezik. Zbog Starog zavjeta, oni su bili poznati kao Juti ili Guti, dakle, Judi, odakle katolički naziv Židi. Oni su ranije bili poznati kao Vedi. Kod pravoslavaca naziv je Jevrej koji je nastao od naziva Evre, dakle, Čevreh. Ako čitamo naziv Čevreh sa desna na lijevo dobivamo naziv Herveč, što se na semitskom pisalo Erve. Kako Semiti nisu imali slovo za glas V, oni su ga zamijenili glasom B. Tako je Evre postao Ebre, a odatle naziv Hebrej.
Naš pokojni akademik i lingvist Katičić se bavio starom ”slavenskom” mitologijom, posebice mitovima Avil i Peron. Avil je povezan sa nazivom Čavela ili Avela, a Peron sa nazivom Aperon. Aperona su stari Heleni nazvali Apolon. Peron je bio gromovnik, a Apolon je bio pojam ljepote. Peron je bio vladar planeta Zemlje, dakle, života na Zemlji. Peron je bio sin Svaroga i Lade. Što je onda predstavljao Svarog? Ako ovaj naziv vratimo u jezik haravaču, dobivamo naziv Čavaraha, što nam otkriva da je Svarog također bio vladar planeta Zemlje.
U Bibliji imamo blizance Abela i Kaina. Abel je semitska inačica naziva Avel ili Avil, koji se još pojavljuje kao EL. Od Avila nastaje i hrvatska Vila, koja simbolizira buru na Jadranu. Abel je simbol planeta Zemlje, a Kain je simbol Sunca. U arhaičnom jeziku haravači ili sanskritu, Sunce je označavala riječ HARA, a planet Zemlju riječ VAČA. Međutim, nakon nestanka haravača civilizacije pod semitskom okupacijom naziv HARA je zamijenio naziv ČAVAN ili KAIN koji se u Europi odrazio kao SUN, ZONNE ili SUN-CE. Latini su zadražali Sole Kod nas su i danas prisutne riječi gavan, javan, davan, tavan i tako redom. Dakle, Semiti su naziv VAČA čitali sa desna na lijevo i dobili naziv ČAVA koje su dodali sufiks AN. Isto tako su nazivu ČAVA dodali sufiks AČ, pa smo dobili riječ ČAVAČ koje se još odrazila ČOVEK, ČOVIK, ČOVO, ČOJO, ČOJEK i ČAUŠ.
Buduću da sam ukazao kako su pismo i gramatika mijenjali izvorni jezik, analizirat ću pojmove Cerveni i Beli Hrvati.
Naziv Cerveni ukazuje na Hrvate jane ili Hrvaćane, a nastao je pod uticajem latinskog pisma. Dakle, Hervečeni su postali Cerveni jer latinsko pismo tada nije imalo slova za glasove H i Č. Glas H je zamijenjen slovom C koje je stalo za glas K, dok je glas Č ispušten. Izbacivanjem prefiksa Cer zbog nametanja kršćanstva, nastaje etnik Veni koji se piše na više načina kao Vani, Veni i Uni. U nazivu Car-vani nastaje titula car, a car je zemaljski Bog, dakle, simbol Sunca. Titula cer se još odrazila kao kir. Ako zamijenimo glas R glasom L dobivamo naziv Claveni, dakle, Slaveni. Od naziva Carevena nastaje imenica carevina.
Od naziva caravina nastaje imenica krajina, a od naziva Cerve nastaju imenice crv, krv ili grb. Na temelju pisama, mi znamo da naziv Grmeč također označuje prisustvo Hrvata isto kao nazivi Karpati ili Alpe. Planine ili gore su najviše nosile naziv Harvač napisan različitim pismima i načinom pisanja. Naziv rijeke Save stoji za naziv Čava, a naziv rijeke Une stoji za Vene. Dakle, toponimi u mnogim državama otkrivaju raširenost naziva Harvač i religije jane, što ukazuje da su Hrvači bili misionari. Oni su vjerovali u reinkarnaciju Duha.
Na to nas upućuje i Herodot koji kaže da su muževi Amazonki prema starijim legendama odlazili najprije u Egipat, a odatle se vraćali i širili se prema Perziji i Indiji. Zar je onda neobično da Japanci nose hrvatska imena u semitskim inačicama. Najsličnije Amazonkama su naše bodulice čiji muževi su plovili po morima.
Zbog nametanja kršćanstva, Cerveni postaju Cervi, a ovi na latinskom postaju Servi. Servi na bizanstsko grčkom jeziku postaju Serbi jer to pismo nije imalo slovo za glas V i zamijenili u ga sa glasom B. Dakle, etnik Serb je na bizantsko grčkom jeziku označavao Hrvate. Slično su Clavečani postali Slaveni, što znači da su svi Slaveni nekada bili Hrvati.
Sad ću se osvrnuti na Bele Hrvate. Oni su dobili ime po Abelu. Oni su slijedili Stari zavjet, a mnogi od njih su prihvatili Novi zavjet. Prihvaćanjem Novog zavjeta oni su postali kršćani, a sljedbenici Starog zavjeta su bili progonjeni i bježali su prema sjeveru i jugu. Na sjeveru oni nose naziv Beli Arusi, dakle, Belorusi. Na jugu su se najviše bježali u Mađarsku i Rumunjsku, gdje su poznati pod prezimenima Horvat i Kovač. Oni su kasnije prihvatili kršćanstvo, a neki su sačuvali svoju starozavjetnu religiju. Jedan dio je dospio do Austrije, Slovenije i Hrvatske gdje su postali kršćani. To su najviše Slovenci i hrvatski kajkavci. Boduli kažu ”čaje”, a kajkavci su govorili ”kaje”, što je postalo ”kaj”. Ovi pojmovi si nastali od riječi ”čave” koja se odrazila kao ”čaje”. Riječ ”čave” Romani su koristili za pozdrav ”ave”.
Na koncu moram zaključiti da su Hrvati bili nositelji izgubljene civilizacije koju su najprije pokorili asirski Semiti na Levantu, dok su je u Europi pokorili semitski Heleni i Latini. Najprije su na ove prostore stigli Liburni, dakle, Hrvati sa Levanta koji su na ove prostore donijeli suglasničko pismo i čakavicu. Njih su kasnije pobijedili Heleni i nazvali ih Ilirima. Liburne na sjeveru Jadrana su pobijedili i pokorili Romani. Današnji Hrvati su ostatak te civilizacije, ali ona se izgubila pod uticajem kršćanstva, mada su sačuvani mnogi haravački toponimi i hidronimi kao Daruvar, Vukovar, Varadin, Čivala (Cibalia), Šivenica (Šibenik), Čivona (Cibona), Tarsat (Trieste), Čavar (Čabar, Hvar i Savar), Ur (Vir), Rava, Šušaca (Šušak), Sansica (Sansiga), Pačara (Pakra), Kupa, Čava (Sava), i tako redom.
Srećko Radović
https://croativ.net/srecko-radovic-danasnji-hrvati-su-ostatak-izgubljene-civilizacije-22818/
Izvrsni tekst Srećka Radovića možete pročitati na hop portalu:
Add comment
Comments