Sa zakašnjenjem, sve najbolje u 2024. godini

MOJ GRAD I DVA DOČEKA NOVE GODINE - LIJEVO U PODNE ZA MANJE STANOVNIKE, I DESNO U PONOĆ ZA ONE MALO VEĆE STANOVNIKE

MOJ GRAD SI JE ZABRANIO VATROMET OVE GODINE ZA DOČEK (PRETPOSTAVLJAM ZBOG "KARBONSKOG OTISKA"), ALI JE DOZVOLIO NEMOGUĆE KOLIČINE RAZNO RAZNIH EKSPLOZIVNIH NAPRAVA. KORISNICI EKSPLOZIVNIH NAPRAVA SU ZAPOČELI SA TEROROM ODMAH IZA BOŽIĆA, NA STJEPANOVO. KULMINIRALO JE NA SILVESTROVO - BAŠ SU SI DALI TRUDA: KRENULI SU OKO 4 POPODNE POPRILIČNO VEĆ INTENZIVNO, TE SU POJAČAVALI UČINAK TAMO DO PRED SAT VREMENA PRED PONOĆ. TO NIJE BIO PAKAO, TO JE BIO STOSTRUKI PAKAO. TAJ PAKAO JE TRAJAO ISTIM INTENZITETOM NEGDJE DO SAT VREMENA NAKON PONOĆI, KAKO BI NAKON TOGA SLIJEDEĆA DVA SATA BILO JOŠ POPRILIČNO INTENZIVNO. MOGU REĆI KAKO JE OKO 4 UJUTRO PRESTALO, IAKO JE NEKIMA PALO NA PAMET ISPUCATI ONE VATROMETE I OKO 5 UJUTRO. HA, DOBRO, VALJDA SU PRESPAVALI PONOĆ?!  JA OSOBNO IMAM GADNU AVERZIJU PREMA EKSPLOZIVNIM NAPRAVAMA VEĆ PREKO 30-TAK GODINA ZBOG NEKIH BEZVEZE DOGAĐAJA KOJI SU SE ONDA DOGODILI, SMETA MI GADNO. NO, DOBRO, JA SAM JA, IZ NESVIJESTI...DAKLE, ZAKLJUČAK: HVALA VAM GRADONAČELNIČE NA ZABRANI VATROMETA, DALI STE NEVJEROJATNI DOPRINOS ŠIRENJU KREATIVNOSTI PRI KORIŠTENJU EKSPLOZIVNIH SREDSTAVA - UBACIVANJEM U ŠAHTOVE, PODRUME, KANTE ZA SMEĆE, I OSTALO. KADA BI MAKAR ISTO TAKO ZABRANILI CAJKE PO GRADU! ALI, CAJKE NEMAJU KARBONSKI OTISAK, ČAK VJEROJATNO PREMA NAJNOVIJEM SMJERU KOJIM PLOVI OVAJ NAŠ HRVATSKI BROD - IMAJU OMAMLJUJUĆI I RELAKSIRAJUĆI EFEKT...STVARNO, DOKAD VIŠE, BRATE MILI, OVAKVE DEBILNE ODVRATNOSTI TREBA PODNOSITI?!  (super sam ovo ukratko)

Drugi je dan 2024. godine, te još jednom želim posjetiteljima i čitateljima poželjeti sve najbolje u novoj godini.

Otkad sam pokrenula ovu stranicu, stvari su bile daleko od sjajnih. Razlozi pokretanja nejasni su, meni osobno, i danas - najiskrenije! Mogu reći, kako je u početku bilo neobično i vrlo napeto, jer ovo nisam nikada radila. No, opet, zbog svega što se odigralo ovdje i kako se odigralo - jako mi je lijepo ponovo pokazalo svu "šarolikost" tzv moralnih ljudskih vrijednosti. Opet, nakon svega, nije mi krivo zbog ovoga. I mogu totalno otvoreno i iskreno reći kako, nakon završenih svih nesuglasica, konačno i uživam u ovome. Jedino što uvijek kasnim, jer uvijek sto stvari dogovorim u isto vrijeme, pa se puno puta dogodi kako krenem nešto ovdje - pa me prekinu, i ja sam onda izgubljena...Izgubila nit. Pa moram ponovo.

Dakle, općenito - tek što je "pandemija" završila i cjepitelji pomalo povukli svoje injekcije, nije prošlo dugo - bili smo uvučeni u niz novih kriza – ukrajinski rat, energetska kriza, golema inflacija, ilegalci i konačno rat u Gazi. Nametnuta parodija zelenog ludila, kao i "normalizacija" woke ideologa, nemoguća korupcija i lopovluk, nestanak bilo kakve pravne sigurnosti, ali i ciljano vraćanje u novu "balkanizaciju" - ukratko: sve dublji politički kaos je sve ovo učinio i mnogo gorim. Ipak, ja sam, kako bi se reklo - oprezni optimist, makar samo zato što stvari ne mogu zauvijek ići silaznom putanjom i zato što koliko god stvari bile loše za nas, bile su još gore za naše "vladare". U tom smislu, 2023. nije bila bez nade; svjedočili smo ipak kontinuiranom, iako tihom odbacivanju cjepiva, daljnjem krivotvorenju i eroziji klimatske ideologije i odlučnom pomaku političkog momenta od lijevog na desno, za što bih rekla kako je bila totalna apstrakcija prije tri ili četiri godine.

Također je nekakva utjeha to što su većinu kriza koje smo pretrpjeli od 2020. do danas, sami proizveli naši vođe i stoga ih je bilo moguće izbjeći. Diljem političkog spektra pojavila se predodžba i narativ kako živimo u novom dobu permanentne katastrofe, ali to zapravo nije točno! Problem je prije u tome što su naši čelnici razvili novi i ekstremni stil upravljanja krizom. Oni koriste katastrofe, stvarne ili izmišljene, kako bi natjerali ljude u željenim smjerovima i kako bi proveli svoje zacrtane agende i planove. Čini se kako više niti ne poznaju neki drugi oblik "vladanja". Vladavinu prava koju su godinama prodavali, srušili su i poništili oni sami - donošenjem "zakona" koje oni prvi ne priznaju, još manje provode.  Dakle, izuzetno je bitno cijelo vrijeme imati na umu kako stvari ne moraju biti ovakve i kako je otpor moguć. Promjenom prvenstveno "vladara", ali pomalo i sebe. 

Predviđanja za slijedeću godinu su vrlo teška, možda i nemoguća, ali su i napast. Što mislite, dragi čitatelji, što nam donosi 2024. godina?

Cijeli niz razornih potresa dogodio se tijekom 2023. godine...početak godine Turska i Sirija (užasni broj stradalih); zatim pred kraj godine Island (sa erupcijom vulkana); niz potresa kod nas: od mora preko zaleđa Splita do Zenice (noć pred Silvestrovo)....I ovo je samo jako mali broj toga što se desilo prošle godine, potresa što se tiče....U stvari, sve ovo o potresima i pišem - iz jednog razloga (malo previše sebično, ali što je tu je) - zbog potresa koji se dogodio u Japanu jučer, a predviđanja istoga mi je poslao kolega iiiistina na Silvestrovo, i prije (ja nisam objavila, jer sam bila na sto drugih strana)....Zato, snimke koje mi je poslao na vrijeme i koje nisu objavljene na vrijeme, objavljujem sada (jer ih vrijedi zamijetiti), uz -  

 -- jednu veliku ISPRIKU zbog propusta. Iiiistina jako dugo prati ove stvari i rijetko griješi ... evo poslane snimke:

* Neki nedavni veliki potresi diljem svijeta [2023/12/17 - 2023/12/30]:

28. prosinca vidimo Seaway u Montrealu opterećen paranjem. Karte sagorijevanja pokazuju kako se metan ispušta s istočne obale iznad NYC-a u Montreal, CO od podzemnog sagorijevanja metana svijetlo crveno. Plutače u unutrašnjosti duž Morskog puta plješću uz čarolije niske vode. Jučer je granica jugoistočnog dijela od izlaza Seawaya do Azore označena crvenom bojom gotovo cijelim putem do Azore. Danas je napravio cijelu dionicu. Ruptura se čini blizu:

(Napomena: 1960. godine je Čile pogodio najjači izmjereni potres prema Richteru - 9.4, no ono što želim ovdje istaknuti jest kako je taj potres predvidio čileanski metereolog i zbog njegovog predviđanja je broj poginulih bio ogroman, ali ipak niti blizu koliki je mogao biti. Tadašnji čileanski predsjednik je ozbiljno shvatio upozorenje i naredio evakuaciju stanovnika. Također, prošlogodišnje potrese u Turskoj i Siriji je predvidio i svoje prognoze objavio na twitteru nizozemski znanstvenik. Upozorenje je ignorirano kao "teorija zavjere". No, ipak se dogodilo. Pogriješio je u svojoj prognozi u dva dana.   Gornje fotografije koje mi je poslao iiiistina nisu koristili nikakvi znanstvenici, nego ljudi poput nas, koji se bave nekim stvarima i promatranjima - u tome su vrlo detaljni, imaju i dobru opremu - i njihovi zaključci i zapažanja su nevjerojatno točna. Samo moj zaključak iz do sada viđenog i pročitanog vezano uz potrese: dobar dio potresa se unaprijed može predvidjeti i smanjiti broj žrtava, ako ništa drugo. Zašto se novac od "klimatskih promjena" ne preusmjeri u ovom pravcu - još jedno nagradno pitanje za odgovoriti u ovoj godini?!)

Drugi kojima se trebam ispričati zbog propusta - ste svi vi, koji obilazite ovo vitrualno mjesto. Isprika jer sam propustila prenijeti tjedna izvješća Danea Wigingtona sa GeoengineeringWatch.org....Naravno, ukoliko bilo tko od vas želi, može se potpuno besplatno prijaviti za primanje vrlo iscrpnih obavijesti (tjedno izvješće prati i odgovarajući video). Dane isto nije imao veze o ovoj temi kad je počeo proučavati tragove na nebu, tamo prije 20 godina. Danas, okuplja jednu odličnu ekipu, i znanstvenika i običnih ljudi - najbitnije: svaku tvrdnju i laž koju prodaju kroz medije - Daneova ekipa dokazima pobije. Dokazali su svoje tvrdnje o otrovima putem geoinžinjeringa više puta. Zato su Dane i njegova ekipa jako bitni. Moram prije Daneovog izvješća dodati jedan naslov hrvatskog faktografa: "Geoinžinjering je stvaran, ali chemtrails nisu, unatoč teoretičarima zavjera" ( https://faktograf.hr/2019/07/07/geoinzenjering-je-stvaran-ali-chemtrails-nisu-usprkos-teoreticarima-zavjera/)... ŠTO NA OVO REĆI?!?!

Izvješće GeoengineeringWatch (pisano, ukratko) od 31.12.2023. glasi:

KEMIJSKA MEĆAVA:

"Znanstvenici upozoravaju kako 'provođenje vlastitog istraživanja' 'opasno' i pretvara ljude u 'teoretičare zavjere'", navodi se u novom izvješću koje je objavio Journal Nature. Klimatološka znanstvena zajednica zvoni na uzbunu zbog ozbiljnih opasnosti operacija klimatskog inženjeringa "ako" budu provedene, dok i dalje negira činjenicu kako su takve operacije već u potpunosti provedene više od 75 godina. Kreatori vremena sve više očajnički žele stvoriti zimsko vrijeme kad god i gdje god mogu, patentirani procesi kemijske nukleacije leda zasijavanja oblaka srž su jednadžbe . Koji je pravi opseg štete koja je već učinjena planetu? Odvija li se već scenarij naglog klimatskog kolapsa? Video u nastavku (plus dodatno - sjajni dokumentarc iste ekipe - The Dimming):

Najbolji pregled prošle 2023. godine (meni osobno) napisao je Hrvoje Hitrec

Sjajna godina

Napisao: HRVOJE HITREC

Objavljeno: hkv.hr, 01.01.2024.

Na prijelazu stare u novu

Prošla baba s kolačima. Hoću reći da je 2023. bila sjajna godina, a tko zna kakva će biti 2024. Da je stara bila blistava svima vam je znano, a ako pesimistima, dešperaterima, špediterima i uopće turobnjacima treba dokazati da nisu u pravu, evo ću ja učiniti retrospekciju i završni račun dobre stare godine, držeći se baštinskoga novinskog rubriciranja, osvrćući se iznad svega na hrvatske prilike, ali i šire.

Započnimo ipak sa svijetom u cjelini, s kuglom na kojoj živimo zahvaljujući gravitaciji i neobjašnjivom incidentu da u poznatom svemiru baš na Zemlji sve vrvi od života, u vodi, u zraku, na tlu, pa i pod zemljom. Gužva na sve strane. Da bi se kako-tako gužva smanjila, u godini na izmaku (još izmiče dok ovo pišem) zahvaljujući plemenitim nastojanjima mnogih nestale su stotine i stotine vrsta, što životinjskih što biljnih, kopnenih i vodenih, ali su zato sretno zamijenjene invanzivnim vrstama, čovjeku srodnijim. A da bi zrak koji udišemo bio čišći, a nebo plavo, donesena je u 2023. još jedna rezolucija ili deklaracija ili tako nešto, globalno, i s tim ćemo se papirima hladiti kao lepezama kada vrućine postanu nepodnošljivima, učiniti ih podnošljivima. Usporedo je sve učinjeno da se zimi planet zagrijava, čime je smanjena potreba za fosilnim gorivima, ali i sječom šuma u svrhu loženja.

Sjajna godina, kažem. Čovječanstvo koje se bilo našlo na prekretnici, odjednom se trgnulo i osiguralo svoj opstanak. Ne mora tražiti pričuvni planet jer je ovaj spašen i mirno brodi galaksijom. Doduše, na Zemlji ima previše ljudi, otežala je, ali zato postoje ratovi koji su se 2023. intenzivirali da bi planet lakše disao i izbjegle se humanitarne katastrofe, posebno u Africi, nešto u Aziji i prvenstveno u Europi u kojoj i iz koje tradicionalno kreću ratni pothvati i pohodi u korist cijeloga zahvalnoga svjetskog pučanstva. U Europu se barem djelomično uračunava i Rusija, što se sada pokazalo spasonosnim, budući da je zapadniji dio europskoga kontinenta prije mnogih desetljeća našao nekakvu ljigavu unijatsku formulu za međusobno nenapadanje, pa je Rusija gotovo jedina ostala na braniku dobroga starog ratovanja sa susjedima, ako se ne računa Srbija koja joj je bila uzorom.

Među mnogim ratovima u drugim dijelovima lopte, izdvojio se svršetkom godine jedan Europi blizak, to jest onaj u Svetoj zemlji, gdje je izraelski režim poveo križarski rat protiv nevjernika koji su se bili upustili u nepromišljenu pustolovinu, ne očekujući da će Izrael baš tako živčano reagirati, pa i nije nego umjereno, u skladu s već viđenim i zapisanim u Knjizi, o Jošui i osvajanju Obećane zemlje, citiram ulomak o zauzeću Aja – „vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što bješe u njemu. Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena – sav Aj.“

Znači, ako je u staroj godini i bilo ratova, vođeni su iz čovjekoljubnih pobuda, iz želje za denacifikacijom (Ukrajina) i slično, iz težnje za boljim svijetom u kojemu će u budućnosti živjeti sadanja djeca, osim one koja su ubijena (Gaza).
Hrvatska se borila na drugim poljima, oštro i odvažno prodrla je jakim snagama u Schengen, koji je odmah zatim izvjesio bijelu zastavu i proglasio poraz, barem privremeno, što je potvrdilo onu staru da sve u što uđe Hrvatska na kraju propadne. Samo je Hrvatska vječna. Nešto će teže ići s eurozonom, tu su se nostalgičari zasad preračunali, ali se Hrvati ne daju, odnosno ne daju kune kojih još ima na milijarde u hrvatskoj lisnici. Lisci su oni, znaju da ništa nije vječno (osim Hrvatske, kako rekoh), a pomalo su ne znam zašto bijesni jer im je pretvorba kune u euro malo snizila standard, ipak manje nego kada se kuna mijenjala za dinare, nakon Bleiburga. I zato je, velim, prošla godina bila sjajna.

Politika i političari stajali su i sjedili bolje no ikada, uključivi, što znači da su bili uključeni u sve što se događalo, u manje dobre i vrlo loše posle, te nešto korupcije koja se tu i tamo progoni posve bezrazložno umjesto da bude uvrštena u materijalnu baštinu. U Saboru se odvijao festival demokracije s pluralizmom nikada do sada viđenim, tek ponekad ili uvijek pomiješan s pljuvarizmom. Vlada je vladala i sama sobom i Saborom i još koječime, ne samo izvršna nego i izvrsna posebno u obrani same sebe, a ministri tako dobro radili da su obavili posao u vrlo kratkom vremenu i odlazili na druge poslove, za razliku od ministara u nekim drugim zemljama koji ipak ostaju koji sat dulje, štreberi. I zato je godina bila sjajna. Pa i za oporbu koja je dala sve od sebe i sada uglavnom više nema ništa, posebno lijeva koja je već jednom ili dvaput bila na vlasti u samostalnoj Hrvatskoj, i to joj je zauvijek bilo dosta, dok desna još ima šanse jer nikada do sada nije bila, pa bi bio red da dođe na red. No to već spada u novu godinu, a mi još govorimo o staroj.

U toj su staroj najčešće riječi, odnosno sklopovi riječi bili ovi: politička korektnost i umjetna inteligencija. Sjajna godina i za njih. Ono što se u totalitarnim sustavima naziva cenzurom, u kvaziliberalnim društvima zove se politička korektnost. Točno se zna što smiješ napisati ili reći, a što ne smiješ, i to je sjajno. Nema više žena i muškaraca, ljudi su postali bespolna bića, ali ako neki adolescentni fakin kaže da je fakinka, ili obratno, mora se uvažiti. Još je bolje ako su svi istospolci, tu barem onda nema dvojbe, nisu potrebne hormonske terapije i nedajbože operacije. Sjajno.

Kao i s umjetnom inteligencijom koja je prihvatljivija i već se hvata, a ima rezona: ljudi su odavno shvatili, još u komunizmu, da je poštene inteligencije malo, ali su tada bili tehnološki zaostali i primitivni, što sada više nisu, pa smislili umjetnu inteligenciju koja će slušati zapovjedi i upute upucane u strojeve, s ugrađenim osiguračima i zabranama, od kojih je najvažnija da ne smiju ubijati ljude. Sve dok ih ljudi ne pošalju u ratove, pa ponište rečenu zabranu. Doduše i sada već ima slučajeva da se mirnodopska umjetna inteligencija pravi blesavom, pa iz hira ranjava ljude, ali se tomu može, za sada, doskočiti. Ne budimo primitivni i nepravedni: ipak je umjetna inteligencija velika stvar, u znanosti, u industriji, u zdravstvu, u prometu – eto, recimo, moj automobil ima autonomnu volju, kad hoće voziti – vozi, kad ne će, ne vozi.

U sjajnoj 2023., najboljoj godini od sedmoga stoljeća, aktivnoj i umirovljenoj sirotinji u više je navrata darovano čak po pedeset eura, a isto su tako dobro prošli i bogati koji su se još više obogatili, što i jest cilj socijalne države. Iz srednjega je stališa proizašlo nekoliko štrajkova, posve nepotrebnih, jer je statistički dokazano da srednji stoje bolje no ikad, pa su postali drski. Bunili se tako bez razloga suci, liječnici i školnici, potonji su poradi toga toliko rasrdili učenike da su ih ovi počeli mlatiti i ubadati šestarima.

Glede škola, školskih programa i udžbenika, napokon su u povijesnim čitankama stvari postavljene na mjesto i rečena je do sada skrivena istina da je Hrvatska napala Srbiju i Srbe uopće, balvanima i drugim priborom, da je Milka donijela demokratske promjene, a nacionalist Franjo pakirao Jugoslaviji. Kao i neospornu činjenicu da Stepinac usprkos rehabilitaciji nije rehabilitiran što je potvrdio i drugi jedan Franjo plešući argentinski tango sa Srpskom pravoslavnom zaručnicom. Napokon je, kažem, djeci sve objašnjeno i zato se čudim što je neopravdano, neprihvatljivo i necivilizirano povučen taj udžbenik, što baca sjenu na sjajnu staru godinu, i čestitam novinskim kolumnistima koji su stali u obranu povučenog, u kojemu se povlače i repovi Domovinskoga rata, a Oluju se s pravom ne spominje, ili rubno kao nevolju. Na sreću, ima i sjajnih vijesti iz stare: učenici i dalje pišu po Institutovu pravopisu koji se donekle naziva hrvatskim, a zakon o hrvatskom jeziku na sreću nije donesen u staroj, a valjda ne će ni u novoj, jer što će nam još i to. Uostalom, o kojemu to hrvatskom jeziku, kada postoji nekoliko njih, kažu idioti.

Jezik navodno spada ne samo u znanost nego i u kulturu, ne zna  znači, ni kamo spada, pa se zato za nj nitko ne brine. A glede kulture u užem smislu, to jest glede raznih umjetnosti, tu smo u staroj jednostavno briljirali – toliko i toliko objavljenih knjiga, veli statistika, i s pravom se ne pita kakve su nego koliko ih ima, kao i književnika koji su se vama pred očima, poštovani, obogatili preko svake mjere, za roman su u staroj nakladnici isplaćivali čak dvadeset tisuća kuna, da ne govorim koje je to blago u eurima. I kazališta su, kaže opet statistika, izvela masu predstava, a koliko je premijera imalo tri i više repriza, o tome ništa. I to je dobro. Bila je i neka erotska afera na Akademiji dramskih umjetnosti, ali je srećom deseksualizirana i arhivirana do sljedećeg skandala. No zato se hrvatski film napokon počeo sviđati hrvatskoj publici: poneki imaju i nekoliko tisuća hrvatskih gledatelja, a ako se slučajno potrefi nešto dobro, tek malo prelazi tri rasprodane Arene, ne pulske nego zagrebačke, s gostujućom cajkom. Na televizijama cajke nisu baš posve dobrodošle, ne znam zašto, ali ima vremena. Televizije su se posvetile odličnim domaćim serijama iliti nizankama, sve jedna bolja od druge, više čovjek ne zna što prije gledati, pa se nervira i na kraju ne gleda ništa. Šteta, a u njih je uložena velika lova, plaćeni sjajni mediokriteti (ne mislim na glumce). U likovnim se umjetnostima pojavio mladi Ivan Meštrović i odmah se retrospektirao, pa je tako stara likovna također i u tom smislu završila sjajno.

I naša štampa gori – u 2023. nisu doduše zabilježene spektakularne tiraže, ali se, Bogu budi hvala, uz normalne i već dosadne pa čak i domoljubne kolumniste pojavio lijep broj staljinista, titoista i orjunista, sve u svrhu liječenja niskotlakaša među čitateljima, koji se bez razloga srde jer ne znaju što je pluralizam mišljenja i zašto se uz srbobrane i jugobrane javljaju i prikriveni rusobrani, ta svi smo mi hej Slaveni, ili jesmo ili nismo?

Sjajna godina, ponavljam po stoti put. Jedino je u športu malo zapelo, u cijeloj staroj godini nismo osvojili medalje ni na svjetskom ni na europskom prvenstvu u nogometu. To što ih nije bilo, ne znači da nismo mogli.

Mir i dobro! S nadom da će i 2024. biti isto tako sjajna, želim vam, poštovane čitateljice i čitatelji, osobito komentatorima Hrvatskih kronika, prijateljima i neprijateljima sretnu i zadovoljnu novu godinu. Budi Bog s vama, živjeli i vi i Hrvatska u koju se, napokon uspješnu, vraćaju razmetni sinovi i kćeri njezini, čak pet stotina njih, a što je nekoliko desetaka tisuća istodobno otišlo, druga je priča, neusporediva.

Ha, to bi bilo sve za sada...Ovih dana očekujem povratak ovih mojih reportera iz nesvijesti - naravno, obilazili su novogodišnje fešte i negdje pali u nesvijest (to buđenje je kod njih otežano i dugo zbog razno raznih trauma koje su proživjeli u djetinjstvu). Stići će oni već, ne bojim se. Uvijek se vrate. No, kad sam već kod trauma - vrlo su mi traumatični postali neki ljudi. Ne smatraju nikakvim problemom druge opanjkati - to se zove trač. No, kada taj trač pređe neke granice, pa se opanjkavanje pretvori u laž i klevetu...eh, tu već nastaje gadan problem. O tome ću isto drugom zgodom, jer ipak je danas tek drugi dan najnovije nam 2024. godine (po, i to isto, falš kalendaru). Dakle, dok ne stignu moji iz nesvijesti i ne sastavim izvješće o feštama, poklanjam vam pogled na iskreno zabavljanje zagrebačkog gradonačelnika...Nevjerojatni užitak gledati ga toliko opuštenog u podne, one scene sa koncerta po noći - neka ipak odstoje još koji dan. Nekim ljudima je bolje nikada se ne nasmijati, jer....Pa pogledajte sami: