Vrijeme provedeno na Dunavu...potrebno za bacanje "venca" u Dunav, ostavljanje najjeftinije PLASTIČNE svijeće na pontonu i FOTOGRAFIJA - ono najbitnije u svemu! Cijelih pet minuta! Fotkali ste se i pokazali nama budalama - što? Kako vi iz MOŽEMO možete sve što hoćete? Kako ste održivi, suzdrživi, inkluzivni, jadni i nesretni? Jer, kad ste se već ovdje tako veličanstveno poredali vas sedam - pa zašto vas nema makar 70? Pa, vi ste progresivna napredna partija. Gdje su vam ljudi? Ma, zašto nitko nije odvezao taj ponton pa da vas Dunav odnese preko do Vučića? Tamo ste svoj na svome. Ali, znate vi svi jako dobro kako vas Vučić ne treba preko, treba vas ovdje da glumatate korisne idiote. I sijete razdore. I govorite tko je ekstremni desničar i terorist. I kradete i prodajete djecu po Africi. I vrištite uokolo kako se treba cijepiti i slušati struku. Pa, eto Benčićka i vi ostali - ja bih za ovakvu fotku sigurno riskirala i kupila puno skuplji "venac" koji bi bacila u Dunav. Jer, ovaj je šugav i jeftin i cvijeće se samo od sebe osušilo kad ste ga dotakli. I obukla bih se kako doliči. Ali, to vama nije bitno jer vi MOŽETE?! U pet minuta se poslikati i pobjeći kao da vas nikada nije ni bilo.

Zajeb, Sandrice - fotka ostaje! Zauvijek! Kao i ono tvoje vrištanje za sabornicom "Cijepite se! Cijepite se!" Kao i tvoje i Kekinicino baljezganje o struci i ostalome. I ono najbitnije - opravdanje za trgovinu djecom iz Afrike! Koje ste nakon toga pomeli pod tepih i o kome hrvatski MSM šute kao zaliveni. Ali, ne šute drugi. I navode vas kao primjer. Za zlo! Ali, briga vas - imate internet i fotić - pa ćete se poslikati! Najbolje zajedno u kolo pjevajući "Druže Tito ljubičice bijela..." Treba kruh zaraditi, još puno fotki i još puno baljezganja. Postali ste jako dosadni. Inače ste licemjeri i lažovi. Pa, eto - doviđenja, i nesretno vam bilo. 

Ali, neću ja o vama - ima tu puno boljih stvari od NE MOŽEMO!

Da! Prošlo je tjedan dana od veličanstvene kolone sjećanja u Vukovaru. I u Škabrnji. Pa ako itko zaslužuje poklon i veličanstveni događaj - onda su to ljudi kojih više nema, koji su poginuli za ovu zemlju, koji su gadno patili i gadno bili maltretirani ako su uhvaćeni živi. Puno onih koji su nestali prije 32 godine čeka prazni grob. Na vukovarskom Memorijalnom groblju. I na drugim grobljima diljem Hrvatske. Pa se ove godine u spomen na njih okupilo oko 150000 ljudi i hodali su dugom cestom, od bolnice do Memorijalnog groblja. Kolonu je kao i svake godine predvodio Ivan Dugan - Samuraj. Iza njega su ponosno koračali pripadnici Hrvatskih Obrambenih snaga, pripadnici MUP-a RH, tadašnje ZNG RH, 204. vukovarske brigade, 3. i 1. gardijske brigade, pa pripadnici ostalih tadašnjih vojnih postrojbi, pa ljudi - poznati i nepoznati iz Imotskog, Zagreba, Dubrovnika, Rijeke, Gospića, Križevaca, iz svih dijelova Hrvatske. Hodali su ljudi iz Slovenije, Austrije, Švicarske, Njemačke, Poljske, Australije, Amerike, sa svih krajeva svijeta. Hodali su jer tako treba. Hodali su kako se baš nikada ne bi zaboravilo. I neće. Baš nikada! Vječna im slava i hvala. I hvala vama svima koji onda sekunde niste kalkulirali. Nego ste ostali. Bez obzira na sve.

Da! Ovo gore je bio kratki uvod - 7 "veličanstvenih" protiv 150000 i malo i više ljudi. Pa, fotke govore više od riječi. Samo mi padne ma pamet da je tih 7 naišlo na Samuraja u onim danima kad je nosio tu ličku kapu na glavi. U ona vremena. Ali, ma daj, pa gdje su oni bili tih godina?

Ma, dobro, šalu na stranu - u ona vremena tih 7 je radilo poslove koje će - progresivnim stopama - povesti Hrvatsku naprijed?! U prekrasnu svijetlu distopiju. No, njima Hrvatska kao nezavisna država nije bila na pameti, niti onda niti sada. Ili, kako im šef kaže - treba se pokloniti žrtvama, ali treba gledati u budućnost. Hmmdaaa....NE žetem....bolje onaj nastavak: Kreten! (odnosi se na šefa najjače progresivne partije, i onih gore sedam).

No, i dalje je samo sve ovo uvod za ono što smo primijetili onih dana. Mi, odavde iz nesvijesti. Naravno, kako to možda i nije tako. Mi smo ipak ovdje u nesvijesti, pa kroz tu nesvijest tumačimo tu svijest. No, dobro.

Dakle, počelo je sa plakatom. Na kojem je pisalo VUKOVAR i HOS. Istaknuto. U obliku križa. Pa, je krenulo: slovo U! Šta tu radi to slovo U? Oni koji su definitivni pobjednici u utrci za slovom U na plakatu su vrhunski novinari i izvjestitelji N1 televizije. Oni su čak krenuli diljem svijeta (najviše su posjetili susjednu nam državu) kako bi gledateljima donijeli vijesti i objasnili čemu služi, ali i otkrili tajne vezane uz slovo U - na plakatu. Naravno, tu su se uključili i novinari CNN-a i pružili istim gledateljima objašnjenja misterioznog slova U. Kako su novinari CNN-a poznati diljem svijeta kao istinoljubivi, no nekada - u ime višeg dobra - skloni korištenju dezinformacija (mada, ne bi oni nikada, ma samo nekada), što se tiče tog misterioznog slova U na plakatu - kroz bezbroj iskorištenih sata i brojne raznolike izvjestitelje koje su pokazivali na televiziji - nisu našli ništa sporno. U slovu U. U imenu grada Vukovara. Pa su prestali - govoriti o slovu U.

No, tema koja nije tema ostaje - uključuje se iz pozadine (kao i uvijek, čak i prije 32 godine iz pozadine): Generalski zbor. Da, tako su se samonazvali neki generali koji sebe smatraju bitnima. Jer, valjda svi padnu u nesvijest kad čuješ riječ general. Niti ne kuže kako su pukovnici jači - pa odatle i ono: il' pukovnik, il' pokojnik. Ali, vratimo se tim "generalima", ili točnije rečeno, generalštabu. Oni odluče na nekoj sjednici - koja je kroz MSM popraćena i odluka prenešena brzinom svijetlosti diljem zemaljske kugle - kako će oni napraviti svoj plakat. Bez slova U. Zapljeskaše na tu odluku generalštaba iz Banskih dvora Plenković i Medved. Pa se pogledaju očiju punih suza od sreće i rekoše jedan drugome - ma, kako se mi to nismo prije sjetili. Napraviti plakat. Za kolonu sjećanja koja je prekosutra. Pa onda nazovu iz Banskih dvora FIMI mediju (koji su na nekom sudu zbog neke love) neka printaju plakat. Pa oni postupe po naređenju generalštaba i Banskih dvora. Isprintaju plakat. Ali, iz nepoznatih razloga, plakat ispadne zamućen, sve nešto mutno na tom plakatu. Naš reporter iz nesvijesti je iz pouzdanih neimenovanih izvora iz tiskare doznao zašto je tome tako. "Pa, duguju nam pare još od zadnji put, i predzadnji. Duguju nam hrpe love. Pa nisam valjda tu lud čamiti cijele noći, trošiti svoje vrijeme i raditi. I još je zahladilo. I zašto me to i pitate vi - pa oni nisu ni skužili to zamućenje. Daj, pusti, nemojte me zaj... (tu koristi dosta proste riječi). Zadnji put kad sam potrošio vrijeme na tu firmu nisam dobio plaćene prekovremene sate, nisam dobio Božićnicu, još sam morao na sud. Ma, nisam otišao - taman ću na to trošiti  svoje slobodno vrijeme i svoje pare." Pa, dobro, eto se makar raspetljala priča o zamućenom plakatu. Jer, ovi teoretičari zavjera i ekstremno-desničarski teroristi su već počeli šuškati kako je to zamućenje namjerno. Kako bi se zamutila i izjednačila žrtva. No, ljudi - ma nije. Nije bila namjera, nego jednostavno - opet - nisu platili tiskari što su dužni, pa su oni u tiskari to isfušarili i ostavili zamućeno. Pa, dosta je ljudima više trošiti noći radeći za crkavicu, ili za ništa. Uz ispriku i obrazloženje, generalni su direktori tiskare generalšabu i Banskim dvorima objasnili kako brzinski obučavaju 800 Nepalaca i Afganistanaca za rad u tiskari. Tako da više bezobrazni hrvatski radnici neće izvoditi ovakve cirkuse. Ovih 800 šute i rade. I to je to. Razriješeni su misteriji dva plakata. Ostali tek slijede.

Dakle, dok je priča o plakatu i slovu U na plakatu, punila naslovnice i odjekivala sa televizija diljem Hrvatske, desila se - iako malo zapakirano, baš kako MSM vole - još jedna čudna misterija. Misterija jačanja desničarskog ekstremizma i terorizma. Diljem Europe, pa i u Hrvatskoj. Pa su prvo - kako bi pokazali kako su jaki - europski policajci, združeni sa hrvatskim policajcima - pohapsili ekstremno opasne desničarske tinejđere i djecu po Europi, dvojicu u Hrvatskoj. Kao što spomenuh ranije - ti su klinci igrali video igricu (koju sam btw i ja igrala do hapšenja djece, sad više neću, jer nema smisla igrati tu igricu ako ne možeš osvojiti eksploziv, pušku i život - bez toga si gotov odmah) i družili su se, nalazili su se i pili i jeli zajedno, razgovarali o taktikama vezanima za video igricu. Nisu znali kako je to u demokratskoj Europi strogo zabranjeno. To jednostavno ne radiš. Možeš uokolo ići bosti ljude i djecu po ulicama u pol bijela dana, smiješ kalašnjikovima poubijati stotine na koncertu ili u disku, smiješ ostaviti bombe po stanicama i onda ih aktivirati kad si dovoljno daleko. Dok to sve radiš moraš iz sveg glasa vikati Allahu Akhbar. Onda ti neće ništa, jer to je dozvoljeno u demokratskoj Europi. Moraš se jako paziti kako te ne bi optužili za ekstremni desničarski terorizam. Onda ideš u zatvor. Inače, dobiješ stan i socijalnu pomoć, i prihvatljivo je poubijati na mrtvo te ljude po europskim gradovima. U današnjoj slobodarskoj i demokratskoj Europi.

No, onda se dogodi čudo. U Hrvatskoj. U mali grad Vukovar na samom istoku te demokratske Europe dođe 150000 ljudi i hoda mirno. Bez incidenata. Nije kako se incidenti nisu očekivali - vezano uz izjave koje su kroz MSM plasirali socijal-demokrati, progresivni ljevičari, liberali, pa i hrvatski jugonostalgičari, komunjare i četnici (iliti pravomoćno osuđena kriminalna partija zvana HDZ) - koji su pozivali na podjele i naravno, i što drugo - prozivali one ekstremne desničare kako dijele Hrvatsku. No, nije tako ipak rečeno - rečeno je kako nisu dobrodošli oni koji govore o podjelama. Ma, nije kako nisu vrištali. Ma, baš su si dali truda sve i svašta izlaprdati po MSM portalima i televizijama. Vjerojatno ih ljudi nisu slušali, jer su svima već dosadili, pa su došli u Vukovar. Hvala, ljudi.

Onda se dogodilo - nevjerojatno, ali istinito - u subotu su MSM začepili. I svi oni gore nabrojani.

No, naravno, kao i obično, nisu mogli šutjeti dugo.  Dovukli su likove poput Žarka Puhovskog i Vesne Teršelić po CNN-N1 televizijama - koji su lamentirali o nekakvim Jugoslavijama i spominjali nekakve 60-te godine. Naravno, Sandrica je bacanjem "venca" u Dunav spasila obraz Pupovcu i velikim borcima "za ljudska prava" i "demokratske" vrijednosti. Nije kao ovi neki vikala Za Dom Spremni. Pa će opet hrvatska policija postupiti kako i priliči - opet potrošiti hrvatske novce koje hrvatski ljudi daju u taj hrvatski proračun kako bi hrvatska policija dobila plaću - no, to nije bitno - bitno je uhapsiti i zatvoriti hrvatske ljude koji izgovore Za Dom Spremni. Pa, pohapsiti one hrvatske navijače koji po hrvatskim stadionima pjevaju hrvatske pjesme. Jer tako zagovaraju ovi jugo-nostalgičarski gadovi, koji btw isto budu plaćeni novcem hrvatskih ljudi koji taj isti novac svojim radom zarade i taj hrvatski novac bude ulupan u hrvatski proračun - kako bi razno razni Puhovski i razno razne Teršelićke nazivale Hrvate ustašama. Dobro, nisu oni u toku: ustaše su out; desničarski ekstremistički teroristi su in! U današnjoj demokratskoj Europi, ne i u glavama Puhovskih i Teršelićki (Benčić je ipak naprednija). Pupovac je ipak morao otrčati - ne u Kolonu sjećanja u Vukovar - nego na poklon i ljubljenje nogu Dačiću i Vučiću - ma, i to mogu zamisliti: Pupovca kako šmrc, šmrc, šmrca i žali se i kuka svojim frendovima kako te ustaše nisu dale ove godine baciti "venac" u Dunav. Ne, ne, srpski pajde nikako nisu bili sretni - počelo je i od tamo vrištanje po sakupljenim ustašama - no, opet i opet: poslije, dan poslije!

https://www.index.hr/vijesti/clanak/puhovski-o-koloni-sjecanja-na-celu-su-bili-znakovi-ante-pavelica/2514114.aspx

Pa je aktivirana od strane susjedne nam države - najtajnija moguća psy-op smišljena od strane emajsiks i cije i bije naziva: uhvatimo hrvatskog Šnajdera. Pa jesu. No, nikada stvari nisu jednostavne kako se prikazuju - ova priča ima toliko nevjerojatnih detalja, pa će biti ispričana u slijedećem nastavku. Kao i akcije iste bije i meajsiksa koje godinama akcijaše po gradu Osijeku. Naravno, prosvjed "seljaka" (kako se uvriježilo nazivati prosvjednike putem MSM-a) je isto posebna priča.

Ministrica "hrvatske" poljoprivrede zabranila kolinje i sve proizvode na otvorenom vezano uz preradu svinjskog mesa. No, u subotu, 25. studenog, se u baranjskom selu Karanac održao tradicionalni "Čvarak-fest". Bilo i natjecanje tko radi najbolje čvarke. Na otvorenom. Bilo puno natjecatelja. Bilo jako puno štandova sa raznim mesnim prerađevinama. I konačno - došlo jako puno ljudi. Kupiti svježe pečene čvarke. Na livadi. U eri zabrane kolinja i prerade svinjskog mesa?!

I onda je nekome nejasno zašto sam neprekidno u nesvijesti - pa tko bi živio u ovakvoj svijesti?

Tako to ide kod nas u Slavoniji - jednostavno se prebacimo na - ignore! Sam festival pečenja čvaraka je prošao - kao i obično - mirno. Sakupilo se jako puno ljudi na hrpu. Pristojno i dugo se čekalo u redovima kako bi se kupilo ono što se želi. Nije bilo psovanja, nije bilo ljutnje, nije bilo podjela. Što nije niti čudno - jer nije bilo ni Puhovskih, Benčićki sa "sedam", ili - ne daj Bože - Pupovaca i Teršelićki. Govorilo se hrvatskim, mađarskim, švapsko-hrvatskim, govorilo se i ekavicom jer veliki dio istočne ravnice (i preko Dunava, oni hrvatski dijelovi) govore taj otegnuti vojvođansko hrvatski jezik, ma čuli su se i purgeri. Bilo je i pjesme. Bilo je i vina i rakije. Svinjskih prerađevina, osobito čvaraka, pa i pokoji svinjski ražnjić, toga je bilo koliko hoćeš.

I bilo je i onih koji su sve to dijelili potpuno besplatno. I tamo je bilo najveselije. Ne najposjećenije. Jer, ljudi su zaboravili šta je selska fešta: to je i dim, i blato i vjetar, to su prljave i masne ruke, i to je najsočniji komad mesa jer je direktno sa vatre, to je otkidanje komada kruha rukom, to je dijeljenje rakije u krug, to je još puno toga. I nema bolje od selske fešte - uvijek je provod zagarantiran. No, ne znam, da li su ljudi zaboravili se veseliti, ili su toliko učahureni kako niti ne znaju više što je to pjesma, smijeh i veselje. No, i to je dobro - samo neka posjećuju što više selskih fešti, pa će se ili prisjetiti ili naučiti. Jer uvijek ima od koga se naučiti.

Dragi moji Đakovčani, za feštu koju ste tamo priredili, šaljem vam onu (najizvođeniju) pjesmu sa fešte. Vidimo se na slijedećoj selskoj fešti.

A sada ponovo u nesvijest, dosta i previše je ovog piskaranja bilo. Do najnovijih vijesti iz nesvijesti - pozdrav!