Pjesma koja je nikla iz krvi i bola:
32 godine ‘Moje domovine’
Na današnji dan prvi je put emitirana pjesma “Moja domovina”, podsjetila je Meri Cetinić na nastanak pjesme koja je postala simbol vjere, nade i ponosa i stalni podsjetnik na bolno rađanje hrvatske neovisnosti.
“Na današnji dan, 15. rujna 1991. emitirana je pjesma ‘Moja domovina’, jedna od najljepših domoljubnih pjesama. Autori ove pjesme su jedni od najpoznatijih skladatelja na ovim prostorima, Zrinko Tutić i Rajko Dujmić”, napisala je Meri Cetinić na svome profilu na Facebooku.
Pjesma vraća u vremena očaja i nade i budi osjećaj ponosa
“Moja domovina” prva je u nizu pjesama koje svojim zvucima i vraćaju u ta vremena svakoga tko ih se sjeća, a među novim naraštajima bude osjećaj ponosa.
Nakon nekoliko uvodnih dramatičnih i svečanih taktova, pjesmu otvara Oliver Dragojević riječima: “Svakog dana mislim na tebe”.
Zatim se čuje glas Sanje Doležal: “Slušam vijesti, brojim korake”, glas koji zvuči poput zagrljaja, riječi koje svjedoče o neizmjernoj snazi ljubavi u doba očaja.
Oko 150 hrvatskih glazbenika, gotovo svatko tko je tada išta značio na hrvatskoj glazbenoj sceni, od najvećih zvijezda do onih koji su tada tek počimali graditi glazbenu karijeru, ugradilo je svoje glasove u tu jednu od najvećih u nizu hrvatskih himni slobodi.
Zrinko Tutić, Rajko Dujmić, Nikša Bratoš i hrvatske glazbene zvijezde
Pjesmu su skladali i tekst napisali Zrinko Tutić i Rajko Dujmić, a priredio ju je Nikša Bratoš. “Moja domovina” prvi je put objavljena u dnevniku Hrvatske televizije 15. rujna 1991.
Jedna od onih koja je svojim glasom tada predvodila otpor pokušaju gušenja hrvatske države, Meri Cetinić, danas je napisala: “Band Aid okupio je veliki broj izvođača, njih preko 150, različitih generacija i energija, životnih i glazbenih opredjeljenja”.
“Spot je snimljen u studiju u Šubićevoj ulici”, sjeća se Meri Cetinić, “montiran u zgradi Zagreb filma u Novoj Vesi, a pod zračnom uzbunom na HRT montirani spot dostavio je upravo Rajko Dujmić, i to legendarnom uredniku Miroslavu Liliću koji je u sekundi odlučio da premijera spota bude u središnjem Dnevniku”.
“Nemir u srcima, a ljubav u nama”
Bilo je to vrijeme opsade Vukovara, bombardiranja brojnih hrvatskih gradova, vrijeme kad je krv tekla u potocima a opća nesigurnost, patnja i stradanje miješali se s ponosom, nadom i ljubavlju. Vrijeme “nemira u srcima, a ljubavi u nama”.
U tim okolnostima, pod zračnim uzbunama i usljed opće neizvjesnosti, “Moja domovina” budila je danas teško zamislivi optimizam i zajedno s drugim sličnim pjesmama širila poruku koju je negdje u to vrijeme izrekao Hrvoje Hegedušić: “Iz krvi i bola niknut će cvijeće!”.
U tim okolnostima, pod zračnim uzbunama i usljed opće neizvjesnosti, “Moja domovina” budila je danas teško zamislivi optimizam i zajedno s drugim sličnim pjesmama širila poruku koju je negdje u to vrijeme izrekao Hrvoje Hegedušić: “Iz krvi i bola niknut će cvijeće!”.
Meri Cetinić uz komentare svoje objave na Facebooku dodala je i jedan vlastiti: “Ja se sjećam povratka iz Zagreba za Split nakon snimanja pjesme i spota. U autu je bilo nas nekoliko izvođača iz Splita, znam sigurno da je bio Jasmin Stavros. Kad smo došli blizu Šibenika, nismo mogli dalje, jer se tu noć vodila bitka za Šibenski most!”
“Cijelu noć smo prosjedili u benzinskoj stanici, pratili i strepili. Tek u zoru smo otišli u motel blizu Šibenika, odmorit i malo odspavat. Sutradan smo nastavili za Split!..”
U međuvremenu, pjesma je doživjela bezbroj verzija, ali u najrazličitijim izričajima i glazbenim pristupima ostaju njezine riječi koje opisuju povijest, ono razdoblje obnove hrvatske državnosti kad se u očaju širila poruka optimizma, ljubavi i hrabrosti.
Tekst objavio 15.09.2023. godine narod.hr...Hvala vam ljudi sa narod.hr za sve što činite...
A kako se sjećanje na današnji dan prije 32 godine dotiče i moga grada, evo još malo teksta:
16. rujna 1991. Osijek – razaranje grada teškim artiljerijskim napadom i tisućama projektila
Od 13. rujna 1991. godine Osijek je napadan s teškim artiljerijskim napadom i tisućama projektila punih pet dana bez prestanka. U tom napadu na Osijek bačeno je više tisuća granata iz topova, tenkova, minobacača i drugih oružja.
Grad je razaran danima, a broj poginulih i ranjenih Osječana rastao je iz sata u sat – bilo je to pet pravih dana pakla koje je priredila JNA i pobunjeni Srbi iz Slavonije.
U rujnu 1991. Osijek su branili pripadnici 106. brigade Zbora narodne garde (ZNG), dvije bojne 3. brigade ZNG-a, dvije satnije Specijalne jedinice policije (SJP) Policijske uprave (PU) Osijek, nekoliko satnija Narodne zaštite (NZ) i jedna satnija Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Osijek je rujan 1991. dočekao u ratnom stanju, poluopkoljen od strane JNA i paravojnih formacija Srba iz okolnih srpskih sela, ali i samog grada. Gotovo je svakodnevno granatiran iz okolnih sela (prema nekim procjenama često i 700–1500 granata dnevno) iz smjera Baranje, s istoka iz Bijelog Brda i Klise, s jugoistoka iz Stare Tenje, ali i iz uporišta JNA u gradu. Sve do 6. rujna hrvatske snage u Slavoniji trebale su izbjegavati sukob s JNA. Tek je tada Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju izdalo prvu zapovijed koja je uključivala i sukob s JNA.
Najveći udar 12. korpusa očekivao se prema Osijeku. Pripadnici 106. brigade ZNG-a iz Osijeka 11. rujna krenuli su u zauzimanje vojnog stacionara u Tvrđi. Nakon prvih napada na vojne objekte, pukovnik Karl Gorinšek, budući član GS OSRH, kojega je predsjednik Tuđman smatrao jednim od najboljih zapovjednika u Hrvatskoj vojsci, postavljen je za zapovjednika Zapovjedništva za istočnu Slavoniju.
Krenuli su napadi na vojarne JNA u Osijeku.
Osim tadašnje vojarne „Milan Stanovuković” (ili Bijele vojarne), osječki su branitelji oslobodili i garnizonsku vojarnu u središtu grada, koja je nosila ime „Maršal Tito” (Crvena vojarna), medicinski stacionar u Tvrđi, Dom JNA, u kojem je bilo zapovjedništvo garnizona i sjedište KOS-a, zloglasni Poligon C, kod naselja Brijest, te vojno skladište Lug, u šumi čepinskog Luga.
Tijekom bitke za osječke vojarne zarobljeno je čak 333 neprijateljskih oficira i podoficira. Obični su ročnici, opskrbljeni novcem za put, upućeni svojim kućama, diljem raspadajuće Jugoslavije, a oficiri srbizirane JNA poslije su zamijenjeni za zarobljene hrvatske branitelje i civile. Suočeni s padom Bijele vojarne, pripadnici JNA, ukrcani u tenkove i oklopna vozila, izvršili su proboj iz opkoljene vojarne i povukli se prema okupiranoj Tenji. Putem su pucali po obiteljskim kućama i javnim objektima, ostavljajući pustoš i smrt nevinih.
Egzodus djece, žena i staraca bio je svakodnevnica
U mjesecima koji su slijedili Osijek je doživljavao pravi pakao, poglavito nakon pada Vukovara.
Od 17. studenog do 25. studenog 1991. velikosrpske snage potpomognute JNA dopiru sve do istočnih dijelova Osijeka, a obrambena linija se povlači skroz do predgrađa grada. Dana 17. studenoga 1991. pada Vukovar, što jako psihološki loše djeluje na sve građane Osijeka i njihov normalan rad u Osijeku. Egzodus djece, žena i staraca bio je svakodnevnica jer je Osijeku bila namijenjena sudbina Vukovara. Osijek postaje pust grad s tek oko 20.000 ljudi.
Tako je u tijeku ratnih razaranja velik dio stanovnika grada migrirao iz grada, a mnogi su bili žrtve agresije Velikosrba, i to nisu bili samo građani Osijeka, već i dragovoljci koji su došli pomoći obraniti Osijek.
Od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. primljene su u bolnicu u Osijeku 5.222 žrtve srpske agresije, od kojih je 954 poginulo.
Razaranje Osijeka počelo puzajućom pobunom domaćih slavonskih Srba iz sela u blizini Osijeka
Stanovništvo koje je ostalo u gradu bilo je u funkciji obrane, a bez obzira na teško ratno stanje uz svakodnevno provođenje sati u skloništima, bilo na poslu ili u kući, trud, visoki moral i pokušaj ljudi za normalizacijom života grada imali su za posljedicu redovitu opskrbu vode, struje, plina, prehrambenih proizvoda…
U Osijeku je tijekom ratnih događanja više od 8500 stambenih objekata bilo oštećeno, a ukupna šteta procjenjuje se na iznos od 4.348.225.000 DM , dok je za usporedbu, državni proračun cijele Hrvatske za 1992. godinu bio oko 10 milijardi DM, iz čega zaključujemo koliko je zapravo veliki gubitak počinjen agresijom Velikosrba.
Valja se sjetiti da je razaranje Osijeka počelo puzajućom pobunom domaćih slavonskih Srba iz sela u blizini Osijeka koji su postali još prije rata prava četnička žarišta i mjesta iz kojih je počela blokada grada i teror nad okolnim hrvatskim selima. U pobuni i provođenju terora nad Hrvatima osobito su se isticale naoružane četničke skupine iz Vere, Bobote, Klise, Silaša, Bijelog Brda, Stare Tenje, Dalja…
I opet - izvor i tekst: narod.hr
Evo ti pjesma na poklon, moj grade:
Također, uz pjesmu se sjećam najbolje ekipe koja je hodala kuglom zemaljskom - znam kako danas da ste sa nama, drage sestre i braćo - ovaj naš danas bi bio puno ljepši, veseliji, ljudskiji...
Počivali u Miru Božjem
Čuvali Vas Anđeli
I za kraj: tko je shvatio, shvatio je.
Odsada kreativnost, činjenice, istina, ljubav, jedinstvo kroz različitosti, dobro i MIR.
Jedan od najboljih tekstopisaca i znalaca piše slijedeći tekst - nevjerojatna osoba i čovjek.
I nije jedini - kreativni ljudi koji imaju svoj stav, koliko god bio različit od mog, uvijek: dobrodošli!
A Bik koji Sjedi je podigao svoje indijanske ratnike i nadiru sa zapada...
Mudrac sa Planina sa mudrošću me naučio više nego čitanje i praćenje stotina tekstova i video uradaka. Hvala mu...
Dok iz dalekog svemira Galactic Federation & "We the People" United nadiru brzinom 800 puta većom nego je brzina svjetlosti...
Dakle, promjena je neminovna - i stiže...
Pripremite se za Ful Prodakšn Organajzd Junits Artistic Federejšn Onlajn...jer konačno idemo tamo gdje smo trebali krenuti otpočetka - put je nacrtan i korak je napravljen...nekada stvarno moraš umrijeti kako bi se ponovo rodio...
Uz pjesmu, naravno: